Broj: Gž-3180/15

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Vicku Prančiću, u pravnoj stvari tužitelja  B.Š. iz B., OIB: …, koga zastupa punomoćnik mr. sc. Ž.R., odvjetnik u  M., protiv  tuženika: 1. H.Ž. iz B., OIB: …, i 2. T.Ž. iz B., OIB: …, kao nasljednika  iza O.Ž., koje zastupa punomoćnik I.P.R., odvjetnica u Š., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj Psp-127/15 od  2. lipnja 2015., dana 30. svibnja 2016.,

r i j e š i o   j e

1. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj Psp-127/15 od  2. lipnja 2015. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje čina smetanja posjeda, uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće te u odluci o troškovima postupka.

2. Djelomično se uvažava žalba tuženika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Makarskoj poslovni broj Psp-127/15 od  2. lipnja 2015. u dijelu kojim je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tuženicima izrečena prijetnja novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna i taj zahtjev odbija.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem je utvrđeno da je pravni prednik tuženika, sada pok. O. Ž., smetao tužitelja u zadnjem i mirnom posjedu nekretnine u B., označene sa čest. zem. … k. o. B., upisane u zk. ul. … kod Općinskog suda u Makarskoj, na način da je na dijelu ove nekretnine koji je prikazan na skici mjerenja od 5. svibnja 2013. u nalazu i mišljenju vještaka N. B. od 23. kolovoza 2013. i obojano plavo, te označeno slovima:A-F-E-D, izgradio kameno-betonski zid ukupne dužine 10,74 m, širine 0,25 m, i visine 0,70 m, na tri kaskade, od kojih je prva kaskada dužine 3,73 m, visine 0,70 m i širine 0,25 m, na naprijed navedenoj skici mjerenja obojano plavo i označeno slovima: A-F, druga kaskada dužine 3,80 m, visine 0,70 m i širine 0,25 m, na naprijed navedenoj skici mjerenja obojano plavo i označeno slovima: F-E i treća kaskada dužine 3,21 m, visine 0,70 m i širine 0,25 m, na naprijed navedenoj skici mjerenja obojano plavo i označeno slovima: E-D, koja skica mjerenja i nalaz i mišljenje vještaka N. B. predstavljaju sastavni dio izreke ovog rješenja, pa se tuženicima naloženo da u roku 8 dana od primitka ovog rješenja uspostave prijašnje posjedovno stanje te vrate tužitelju oduzeti posjed čest. zem. … k.o. B., na način da sruše i potpuno uklone kameno-betonski zid izgrađen na ovoj nekretnini ukupne dužine 10,74 m, širine 0,25 m, i visine 0,70 m, na tri kaskade, od kojih je prva kaskada dužine 3,73 m, visine 0,70 m i širine 0,25 m, na naprijed navedenoj skici mjerenja obojano plavo i označeno slovima: A-F, druga kaskada dužine 3,80 m, visine 0,70 m i širine 0,25 m, na naprijed navedenoj skici mjerenja obojano plavo i označeno slovima:F-E i treća kaskada dužine 3,21 m, visine 0,70 m i širine 0,25 m, na naprijed navedenoj skici mjerenja obojano plavo i označeno slovima: E-D, te je tuženicima zabranjeno ubuduće svako daljnje bilo kakvo takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, pod prijetnjom prinudne ovrhe i novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženicima da solidarno naknade tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.900,00 kuna  sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena.

Protiv navedenog rješenja tuženici su podnijeli žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se rješenje preinači i u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz obvezu tužitelja da naknadi tuženicima parnični trošak, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

Žalba je djelomično osnovana.

Ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženici u žalbi navode da je prvostupanjski sud počinio:

- bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14, u daljnjem tekstu: ZPP) jer nije savjesno cijenio dokaze izvedene pred sudom,

- bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a jer pobijano rješenje nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 338. ZPP-a,

- bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno uopće ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

Ni jedna od istaknutih bitnih povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena.

Suprotno tvrdnji tuženika, prvostupanjski sud je proveo postupak i ocijenio izvedene dokaze u skladu s članka 8. ZPP-a. Prema odredbi članka 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U pogledu ocjene izvedenih dokaza obrazloženje prvostupanjskog rješenja je, doduše, dosta šturo, ali unatoč tome ono ipak sadrži dovoljno elemenata da se može razumjeti na temelju kojih je dokaza taj sud utvrdio posljednje stanje posjeda i čin smetanja, tj. kojim svjedocima vjeruje, a kojima ne i zašto prihvaća nalaz i mišljenje mjerničkog vještaka. Druga je stvar što tuženici ne prihvaćaju ocjenu prvostupanjskog suda o provedenim dokazima i zaključke koje je na temelju rezultata dokaznog postupka izveo taj sud i iznose svoju subjektivnu ocjenu provedenih dokaza, koja nema podlogu u rezultatima dokaznog postupka.

U prvostupanjskom postupku nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a jer je prvostupanjski sud sastavio rješenje u skladu s odredbom članka 338. stavka 4. ZPP-a. Naime, u obrazloženju je sud izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je dokaze izvodio radi utvrđivanja odlučnih činjenica te su izložene i odredbe materijalnog prava. Točno je da se obrazloženje prvostupanjskog rješenja najvećim dijelom sastoji u nepotrebnom doslovnom prenošenju onoga što su pojedini svjedoci iskazali. Time obrazloženje ne postaje kvalitetnije, jer se cjeloviti sadržaj iskaza svjedoka nalazi u zapisnicima s glavne rasprave, u spisima. Međutim obrazloženje sadrži i analizu i ocjenu, istina sumarnu, izvedenih dokaza.

U postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Izreka pobijanog rješenja je jasna i razumljiva, te ne proturječi sama sebi ni razlozima rješenja. U obrazloženju pobijanog rješenja navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni, a ne postoji ni proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava, odnosno zapisnika.

Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženici u žalbi ne upiru, a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. ZPP-a.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje pružanje posjedovne zaštite u pogledu nekretnine označene kao čest. zem. 860/1  upisane u zk. ul. … k. o. B.

Prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene pravilno utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem posjedu nekretnine označene kao čest. zem. …  k.o. B. i da je prednik tuženika pok. O. Ž. na dijelu te nekretnine koji je u skici mjerenja u nalazu i mišljenju mjerničkog vještaka N. B. od 5. svibnja 2013. označen plavom bojom i slovima A-F-E-D krajem 2012. i  u prvoj polovini 2013. izgradio zid na tri kaskade dužine 10,74 m, širine 0,25 m i visine 0,70 m i time zauzeo 7 m2 predmetne nekretnine. Utvrđeno je da je tužitelj za gradnju spornog zida saznao 14. ožujka 2013. i da je tužbu u ovom predmetu uputio sudu preko pošte preporučenom pošiljkom 12. travnja 2013., dakle unutar prekluzivnog roka od 30 dana.

Za navedena činjenična utvrđenja u obrazloženju prvostupanjskog rješenja su izneseni logični, uvjerljivi i iscrpni razlozi i to kako u pogledu posljednjeg stanja posjeda tako i čina smetanja poduzetog od prednika tuženika, koji nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika pa stoga ovaj sud prihvaća kao pravilne razloge prvostupanjskog suda i na njih upućuje tuženike radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe članka 21. i 22. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12  i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) kada je prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu kojim je utvrđen čin smetanja tužiteljeva posjeda, naređena uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja i zabranjeno takvo ili slično smetanje ubuduće.

Zbog navedenog je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje čina smetanja posjeda, uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja i zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće.

Međutim prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženicima pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna zabranio ubuduće svako daljnje bilo kakvo takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja. Naime, za razliku od Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91), koji je bio na snazi do stupanja na snagu ZVDSP-a (ZVDSP je stupio na snagu 1. siječnja 1997.), koji je u članku 79. propisivao da se odlukom o zahtjevu za zaštitu od smetanja posjeda određuje zabrana daljnjeg uznemiravanja posjeda pod prijetnjom novčane kazne odnosno vraćanja oduzetog posjeda, a i druge mjere potrebne za zaštitu od daljnjeg smetanja, u članku 22. stavku 1. ZVDSP-a, koji uređuje sadržaj izreke rješenja o smetanju posjeda kojim sud prihvaća tužbeni zahtjev, nije propisana prijetnja novčanom kaznom uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće. Pitanje ovrhe i njezine provedbe kada se radi o zabrani daljnjeg smetanja predmet je ovršnog postupka.

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je tuženicima prihvaćanjem zahtjeva izrečena prijetnja novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 kuna i taj zahtjev odbiti.

Unatoč djelomičnom preinačenju pobijanog rješenja, valjalo je potvrditi odluku o parničnom trošku. To stoga jer tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi (članak 166. stavak 2. u vezi s člankom 154. stavkom 3. ZPP-a).

U Splitu 30. svibnja 2016.