- 1 -

Broj: Jž-1087/2019

 

                                       

                                                                                                      Broj: Jž-1087/2019

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

                                                                                                                             

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. K. M. I., zbog prekršaja iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj: 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okr. K. M. I. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 28. veljače 2019., broj: 80. Pp J-30/2019-52, sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2020.

 

    p r e s u d i o    j e:

 

I              U povodu žalbe okr. K. M. Iv., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama na način da se okr. K. M. I. zbog prekršaja iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju istog propisa izriče kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana, te se na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, te se ukida zaštitna mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama GNK Dinamo iz Zagreba i Hrvatske nogometne reprezentacije Hrvatske na području Republike Hrvatske, uz obavezu javljanja u nadležnu PP 2 (dva) sata prije početka odigravanja utakmice, te zabrana odlaska u inozemstvo na utakmice na kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i GNK Dinamo, s obvezom javljanja u nadležnu PP 2 (dva) sata prije početka utakmice, sve  u trajanju od 1 (jedne) godine. 

 

II.     Odbija se kao neosnovana žalba okr. K. M. I., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu  potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III.   Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c)  Prekršajnog zakona okr. K. M. I. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 500,00 (petsto) kuna, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku od 28. veljače 2019., broj: 80. Pp J-30/2019-52 proglašen je krivim okr. K. M. I., da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je izrečena novčana kazna od 6.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

Na temelju čl. 50. Prekršajnog zakona i čl. 39. a (pravilno 32. st. 1. al. 1. i 3.) Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama GNK Dinamo iz Zagreba i Hrvatske nogometne reprezentacije Hrvatske na području Republike Hrvatske, uz obavezu javljanja u nadležnu PP 2 sata prije početka odigravanja utakmice, te zabrana odlaska u inozemstvo na utakmice na kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i GNK Dinamo, s obvezom javljanja u nadležnu PP 2  sata prije početka utakmice, sve   u trajanju od 1 godine. 

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka od 300,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. K. M. I. putem branitelja odvjetnika D. K. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i zaštitnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak pred drugim sucem.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju  čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona  ispitivao je prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

 

U odnosu na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka žalbom se ističe da je vršen zahvat u činjenični opis djela, a da podnositelj optužnog prijedloga nije izmijenio isti, nego je isti izmijenio sud, pa je sud faktički donio presudu u odnosu na činjenični opis koji ne postoji, čineći time bitnu povredu odredba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6. Prekršajnog zakona. Podnositelj žalbe se poziva na optužni prijedlog od 28. rujna 2017. i izreku presude istog suda broj Pp 9 J-1655/17, koji postupak je prethodio ovom postupku i sada pobijanoj presudi, iz kojih je vidljivo kako je tekst činjeničnog opisa i sadržajno drugačiji od činjeničnog opisa u izreci pobijane presude, a iz presude nije vidljivo da bi tužitelj izmijenio, odnosno prilagodio činjenični opis. Žalbom se ističe da je činjenični opisa samog djela, kako je sadržan u optužnom prijedlogu, nerazumljiv, te iz istog ne proizlaze bitna obilježja prekršaja, pravno kvalificiranog kao prekršaj iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima.

 

Međutim, u ovom prekršajnom predmetu je prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, donio presudu od 20. prosinca 2017., broj: PP 9. J-1655/17, koja je odlukom Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 28. veljače 2018., broj Jž-313/2018, ukinuta i predmet je dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U svojoj odluci od 28. veljače 2018. vijeće ovog drugostupanjskog suda očitovalo se o žalbenom navodu u odnosu na nerazumljivost optužnog prijedloga, te se podnositelj žalbe upućuje na razloge ukidane odluke u tom dijelu.

 

U odnosu na činjenicu da je prvostupanjski sud u činjenični opis pobijane presude dodao „zapalio pirotehničko sredstvo tzv. dimilicu“ ovaj drugostupanjski sud smatra da na opisani način sud nije prekoračio optužni prijedlog, niti je okr. K. M. I. proglasio krivim za drugačije činjenično stanje nego je izloženo u optužnom prijedlogu. Naime, po ocjeni ovog suda, nema nikakve dvojbe da je okrivljeniku optužnim prijedlogom stavljeno na teret paljenje i odbacivanje pirotehničkog sredstva, tzv. „dimilice“, pa na opisani način okrivljenik nije proglašen krivim za nešto više od onoga što mu je optužbom stavljeno na teret, niti  za neki drugi prekršaj od onog koji mu je stavljen na teret. Takva izmjena, po ocjeni ovog suda, ne predstavlja prekoračenje optužbe, niti je prvostupanjski sud u ponašanje okrivljenika bez intervencije ovlaštenog tužitelja dodao veću količinu protupravnog ponašanja od onog u optužbi.

 

Nadalje, nije počinjena bitna povreda odredaba iz čl. 195. st. 1. toč. 11. Prekršajnog zakona u odnosu na, kako se ističe žalbom, dvojbeno i nejasno utvrđenje suda „da je obrana okrivljenika kojom poriče počinjenje djela „neutemeljena na dokazima“, jer je iz takve konstatacije, nakon analize svih izvedenih dokaza u postupku, jasan stav prvostupanjskog suda da je obrana neosnovana jer je suprotna drugim dokazima izvedenim u postupku.

 

Žalbom se, nadalje, ističe da odredbe Zakona o kaznenom postupku jasno propisuju postupak dokazne radnje prepoznavanja, pa ukoliko je sud koristio svjedoka kao osobu zaduženu da vlastitim zapažanjem utvrdi je li osoba koju predmetne zgode uočio da, kako tvrdi, pali pirotehničko sredstvo, bilo je potrebno provesti dokaznu radnju prepoznavanja prema odredbama Zakona o kaznenom postupku. Podnositelj žalbe smatra da je za nedvojben dokaz da bi upravo okrivljenik zapalio pirotehničko sredstvo potrebna fotografija okrivljenika u trenutku paljenja pirotehničkog sredstva, a ne tek fotografija okrivljenika s nogometne utakmice uspoređena s fotografijom sa osobne iskaznice.

 

Nije u pravu podnositelj žalbe, budući se u ovom slučaju ne radi o dokaznoj radnji prepoznavanja iz čl. 301. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19), već se radi o poduzimanju potrebnih mjera policije ako postoje osnove sumnje da je počinjen prekršaj, kada poduzima potrebne mjere u vezi utvrđivanja istovjetnosti okrivljenika, a sukladno policijskim ovlastima iz čl. 13. st. 1. toč. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“, broj 76/09., 92/14. i 70/19.), kojim je propisano da su prema tom Zakonu policijske ovlasti: „2. provjera i utvrđivanje identiteta osoba i predmeta“. U smislu čl. 30. st. 1. toč. 7. istog Zakona policijski službenik provjerava identitet osobe za koju postoje osnove sumnje da je počinitelj prekršaja. Čl. 31. st. 1. propisano je da se provjera identiteta osobe provodi uvidom u osobnu iskaznicu ili drugu javnu ispravu te osobe, a u smislu st. 2. provjera identiteta može biti provedena uvidom u informacijski sustav Ministarstva.

 

U konkretnom slučaju svjedok policijski službenik putem službene video kamere snimao je utakmicu između NK „Osijek“ i GNK „Dinamo“, te u službenim prostorijama Interventne policije putem uređaja za pregledavanje video snimaka i pregledom snimljenih fotografija utvrdio nezakonito postupanje NN muške osobe, te naknadnim pregledom snimljenog materijala i uvidom u evidenciju osobnih iskaznica (fotografija) i evidenciju navijača (fotografija)  utvrdio da je NN muška osoba K.M.I. 

 

Dakle, policijski službenik postupio je u skladu sa odredbom čl. 158. st. 3. toč, 5. Prekršajnog zakona u vezi čl. 31. st. 2. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima. 

 

Pregledom video-zapisa svjedok policijski službenik utvrdio je kako upravo okrivljenik pali pirotehničko sredstvo „dimilicu“ i istu odbacuje desno od sebe, koje činjenice je utvrdio i sud pregledom istog video-zapisa, pa se neosnovano ističe žalbom da bi za nedvojben dokaz da bi upravo okrivljenik zapalio pirotehničko sredstvo potrebna fotografija okrivljenika u trenutku paljenja pirotehničkog sredstva, a ne tek njegova fotografija s nogometne utakmice uspoređena s fotografijom s nogometne utakmice.  

             

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 10. i 11. Prekršajnog zakona. 

 

Žalbom se ne konkretizira žalbena osnova pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te je ovaj drugostupanjski sud nije ni razmatrao.  

 

Žaleći se zbog izrečene kazne i zaštitne mjere okrivljenik ističe da presuda u tom smislu nema razloge.

 

U odnosu na izrečenu kaznu u žalbi se navodi da sud kao otegotnu okolnost navodi da je okrivljenik već osuđivan za istovrsni prekršaj, bez navođenja koji sud je i kada donio takvu presudu, pod kojim brojem i kada je postala pravomoćna, tako da se ne može utvrditi da li je možebitno nastupila rehabilitacija.

 

Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 9. Prekršajnog zakona, jer je pobijanom presudom povrijeđena odredba čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je podnesena samo u korist okrivljenika žalba.

 

Naime, presudom Prekršajnog suda u Osijeku od 20. prosinca 2017., broj: PP 9. J-1655/17 okr. K. M. I. zbog prekršaja iz čl. 39. a st. 1. toč. 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima izrečena je kazna zatvora u trajanju od 20 dana i primijenjena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 6 mjeseci. Protiv te presude žalbu je putem branitelja podnio samo okrivljenik, ne i tužitelj, pa se u smislu čl. 202. st. 4. Prekršajnog zakona presuda ne može izmijeniti na štetu okrivljenika. Uvjetna osuda je mjera upozorenja, kojoj je svrha da se počinitelju prekršaja uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja, te je, kao mjera upozorenja blaža vrsta prekršajne sankcije od kazne, u konkretnom slučaju novčane kazne, koja je pobijanom presudom izrečena okrivljeniku.

 

Stoga je ovaj sud, rukovodeći se načelom zabrane reformatio in peius, odnosno da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, okrivljeniku za počinjeni prekršaj, za koji je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 25.000,00 kuna  ili kazna zatvora od najmanje 30 do najdulje 60 dana, cijeneći dosadašnju osuđivanost za prekršaj iz Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima presudom Prekršajnog suda u Puli-Pola od 26. listopada 2017., broj Pp J-657/17, pravomoćna 11. studenog 2017., izrekao težu vrste propisane kazne, ali blažu od propisanog posebnog minimuma, čije izvršenje je, rukovodeći se načelom zabrane reformatio in peius,  uvjetovao sa rokom provjeravanja od 6 mjeseci. I ovaj sud smatra da će se u konkretnom slučaju postići svrha uvjetne osude, tako da se okrivljeniku uputi takva vrsta prijekora kojom se omogućava ostvarenje svrhe prekršajnih sankcija izricanjem kazne bez njezina izvršenja.

 

Kod takvog stanja stvari, imajući u vidu čl. 32. st. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima koji propisuje:“ Prekršajni sud može počinitelju prekršaja propisanog ovim Zakonom uz novčanu kaznu i kaznu zatvora, pored zaštitnih mjera i mjera opreza propisanih Prekršajnim zakonom izreći i zaštitnu mjeru ………..“ , ovaj sud je preinačio pobijanu presudu na način da je ukinuo izrečene zaštitne mjere.

 

Iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da zaštitne mjere propisane Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima sud može izreći uz novčanu kaznu i kaznu zatvora. U tom smislu doneseno je i pravno stajalište Odjela za prekršaje iz područja javnog reda i mira i javne sigurnosti ovog suda koje glasi:“ Za prekršaje propisane Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima zaštitne mjere iz članka 32. istog Zakona mogu se izreći samo uz novčanu kaznu i kaznu zatvora, ne mogu se izreći uz odgojnu mjeru i mjeru upozorenja.“

 

Stoga, budući je okrivljeniku za počinjeni prekršaj primijenjena uvjetna osuda kao mjera upozorenja, nije bilo zakonskih uvjeta za izricanjem uz uvjetnu osudu zaštitnih mjera propisanih Zakonom o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, radi čega je bespredmetno upuštati se u ocjenu žalbenih navoda u odnosu na odluku o zaštitnoj mjeri.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine", broj: 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka. U spisu nema podataka da bi okrivljenik bio nesposoban za rad i u obvezi uzdržavati neku osobu, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 500,00 kuna, dakle bliže minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (toč. I.) i čl. 205. (toč. II.) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                        Zagreb, 12. veljače 2020.

 

 

Zapisničarka :                                                                                     Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                         Gordana Korotaj, v.r.             

 

             

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.