1

Broj: Jž-1687/2018

                                        

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj  kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. M. K. zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90.- pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.) i dr., odlučujući o žalbi okr. M. K.  podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama od 14. lipnja 2018., broj: 12. Pp J-891/16, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2020.,

p r e s u d i o    j e:

 

I. U povodu žalbe okr. M. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na toč. 1/ izreke na način da se izriče:

 

            Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona  („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. M. K.  (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)     

 

OSLOBAĐA  SE  OD  OPTUŽBE

 

da bi :

 

1/ 8. kolovoza 2016. oko 09,00 sati u P. B., M. xx, narušavao javni red i mir na način da se – a nakon što je prišao vozaču kamiona koji je prethodno iskrcao građevinski materijal za J. G. i nakon što se vozaču tog kamiona obratila i B. G. –obratio B. riječima: “četnička kurvo, rješavaš svoje imovinsko pravne odnose pičkom,“

 

-pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira

 

II. U povodu žalbe okr. M. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na toč. 2/ izreke na način da se izriče:

             

Na temelju čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona, protiv okr. M. K. 

 

 

 

 

ODBIJA SE OPTUŽBA

              da:

             

2/ dana 8. kolovoza 2016., oko 11,45 sati u Policijskoj postaji Ploče u Pločama, gdje je pristupio za predmetno narušavanje javnog reda i mira, kod sebe nije imao osobnu iskaznicu, pa je na zahtjev ovlaštene osobe i nije dao na uvid

 

- čime bi počinio prekršaj iz čl. 29. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici („Narodne novine“, broj 62/15.).

 

III. Uslijed odluke iz točke I. i II. žalba okr. M.K.  je bespredmetna.

 

IV. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona  troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Pločama od 14. lipnja 2018., broj: 12. Pp J-891/16 proglašen je krivim okr. M. K.  da je, na način činjenično opisan u toč. 1/ izreke počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 380,00  kuna, što je protuvrijednost 100 DEM odnosno 51,12 EUR, a na način činjenično opisan u toč. 2/ izreke da je počinio prekršaj iz čl. 29. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, za koji mu je utvrđena novčana kazna od 200,00 kuna, pa mu je, na temelju čl. 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna od 580,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne.

 

Istom presudom, okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od 100,00 kuna.

 

              Protiv te presude okr. M. K. putem branitelja odvjetnika mr. sc. J. D. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

 

              Žalba je bespredmetna.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju  članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona  ispitivao je prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava, te je utvrdio,  da je prvostupanjski sud u odnosu na prekršaj činjenično opisan u toč. 1/ u izreci počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st.1. toč. 6. Prekršajnog zakona, jer je prekoračio optužni prijedlog.

 

Članak 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisuje da će se kazniti za prekršaj tko se na javnom tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

 

Radnja izvršenja sastoji se od poduzimanja bilo kojeg ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno, a koje je svojom kvalitetom jednako radnjama koje se u zakonskom opisu prekršaja primjerice navode:tuča, svađa, vika.

 

Okr. M. K. se optužnim prijedlogom stavlja na teret da je narušavao javni red i mir na način da se B. G. obratio riječima „četnička kurvo, rješavaš svoje imovinsko pravne odnose pičkom“.

 

Kako to proizlazi iz stanja spisa, ovlašteni tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka nije proširivao optužbu.

 

Međutim, prvostupanjski je sud okr. M. K. proglasio krivim da je narušio javni red i mir na način da je B.G. verbalno vrijeđao vičući joj: “četnička kurvo, rješavaš svoje imovinsko pravne odnose pičkom.“

 

Takva izmjena, po ocjeni ovog suda, predstavlja prekoračenje optužbe bez obzira što sud okrivljenika nije proglasio krivim za neko drugo djelo u odnosu na djelo za koje je optužen. Prvostupanjski sud je u ponašanje okrivljenika, sam, bez intervencije ovlaštenog tužitelja, dodao veću količinu protupravnog ponašanja i to dodavanjem zakonskog obilježja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („vrijeđao vičući joj“), a koji nije optužen i zbog kojeg djelo za koje je okr. M. K. proglašen krivim, nije po propisu prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Na opisani način prvostupanjski je sud okr. M. K. proglasio krivim za drugačije činjenično stanje nego je izloženo u optužnom prijedlogu i za način počinjenja djela  koje ne čini činjenični opis optužnog prijedloga.

 

Navedena izmjena u ovoj situaciji predstavlja preinačenje na gore za okrivljenika, jer su dodana zakonska obilježja prekršaja remećenja javnog reda i mira,  budući je vika odlučna činjenica koja čini biće prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

 

Prvostupanjski sud nije vezan za prijedlog ovlaštenog tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali je vezan činjeničnim opisom djela navedenim u optužnom prijedlogu.

 

Također, prvostupanjski sud obvezan je postupati u skladu s odredbom čl. 179. st. 3. Prekršajnog zakona koja propisuje da se presuda može odnositi samo na osobu protiv koje je podnesen optužni prijedlog i proveden postupak i samo na djelo iz  podnesenog ili na raspravi izmijenjenog ili proširenog optužnog prijedloga. U protivnom, ostvarena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6. Prekršajnog zakona, što je konkretni slučaj, a na koju povredu ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Iako je utvrđena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, što dovodi do ukidanja prvostupanjske presude, u ovom slučaju, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, obzirom na činjenicu da je protiv pobijane presude žalbu podnio samo okrivljenik, a ne i tužitelj, rukovodeći se načelom zabrane reformatio in peius, odnosno da se presuda ne smije izmijeniti na štetu okrivljenika, ako je žalba podnesena samo u korist okrivljenika, trebalo je preinačiti pobijanu presudu i na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona izreći presudu kojom se okr. M. K. oslobađa od optužbe, jer djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj.

 

 

Nadalje, ispitivanjem po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u odnosu prekršaj za koji je podnositelj žalbe proglašen krivim u toč. 2/ izreke pobijane presude nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega je presudu u tom dijelu trebalo preinačiti i odbiti optužbu.

 

Naime, okrivljeniku je optužbom stavljeno na teret da je prekršaj iz čl. 29. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici počinio 8. kolovoza 2016.

 

Kako u Zakonu o osobnoj iskaznici nema posebnih odredaba o zastari prekršajnog progona, to zastaru treba cijeniti prema odredbama Prekršajnog zakona.

 

Odredbom čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona propisano je: „Prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom čl. 239. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.

 

Slijedom navedenog, a cijeneći visinu propisane kazne za prekršaj čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici (200,00 kuna), radi se o prekršaju za koji bi ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi čl. 239. st. 1. toč. 2. Prekršajnog zakona, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, kada se ne bi radilo o stjecaju prekršaja. No, za procesni režim primjene pravila o zastari prekršajnog progona nije bitan naziv i vrsta optužnog akta nego uvjeti propisani odredbom čl. 13. Prekršajnog zakona. Stoga je nedvojbeno da za prekršaj iz čl. 29. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine, neovisno o tome koji optužni akt je tužitelj izdao.

 

Budući se okrivljenik  u ovom prekršajnom postupku okrivljenik teretio za prekršaj iz čl. 29. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, počinjen 8. kolovoza 2016., to je pravilnom primjenom odredbe čl. 13. st. 2. Prekršajnog zakona nastupila zastara prekršajnog progona, zbog čega u odnosu na ovaj prekršaj više nije moguć prekršajni progon, pa je na temelju čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona, trebalo odbiti optužbu, kao što je to i učinjeno u toč.

 

Uslijed gornjih odluka bespredmetno je upuštati se u ocjenu žalbenih navoda u odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

Budući je okrivljenik oslobođen od optužbe za prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dok je za prekršaj iz čl. 29. st. 1. Zakona o osobnoj iskaznici odbijena optužba, na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 12. veljače 2020.

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.