1

                            Broj: Jž-2238/2017

 

  

  

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. S. K., zbog prekršaja iz čl. 92. st. 1. toč. 3. Zakona o oružju („Narodne novine“, broj 63/07., 146/08. i 59/12.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 13. srpnja 2017., broj: 6.Pp J-604/17, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o     j e

 

I. U povodu žalbe okr. S. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:

             

              Na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. S. K. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

 

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

 

              da bi:

             

kao fizička osoba vlasnik oružja: pištolja marke „Astra“ kalibra 7,65 mm, tvorničkog broja xxxx, za koji posjeduje oružni list za držanje ser. br. xxxx, izdan u PU varaždinskoj 25. veljače 2002., propustio do 19. svibnja 2017. pristupiti zdravstvenom pregledu radi utvrđivanja sposobnosti za držanje oružja, koji je bio dužan obaviti do 28. veljače 2017.,

             

              - pa da bi time počinio prekršaj iz čl. 92. st. 1. toč. 3. Zakona o oružju.

 

II. Uslijed gornje odluke, žalba okr. S. K. je bespredmetna.

 

III. Na temelju čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

 

r i j e š i o    j e

 

IV. Uslijed odluke pod I., ukida se prvostupanjska odluka o oduzimanju predmeta te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu radi odlučivanja sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu od 13. srpnja 2017., broj: 6.Pp J-604/17, proglašen je krivim okr. S. K. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 92. st. 1. toč. 3. Zakona o oružju, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 500,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 150,00 kuna. 

 

Istom presudom, na temelju čl. 92. st. 2. u vezi st. 1. toč. 3. Zakona o oružju, okrivljeniku je izrečena mjera oduzimanja pištolja marke „Astra“, kalibra 7,65 mm, tvorničkog broja xxx.

 

              Protiv te presude, žalbu je pravodobno podnio okrivljenik osobno zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama i oduzimanju predmeta. Predlaže da se žalba prihvati.

 

              Žalba je bespredmetna.

 

U odnosu na presudu.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje se protiv okrivljenika vodi prekršajni postupak po propisu više nije prekršaj.

 

Naime, okrivljenik je nepravomoćno proglašen krivim da je, nakon isteka pet godina od prethodnog Uvjerenja o zdravstvenoj sposobnosti za držanje oružja, propustio pristupiti zdravstvenom pregledu. Navedeni propust, u vrijeme počinjenja djela (1. ožujak 2017.), bio je sankcioniran odredbom čl. 92. st. 1. toč. 3. Zakona o oružju, a obveza fizičkih osoba, kojima je izdano Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje oružja, da svakih pet godina pristupaju zdravstvenom pregledu radi utvrđivanja zdravstvene sposobnosti za držanje i nošenje oružja bila je propisana u čl. 11. st. 2. istog Zakona.

 

Međutim, nakon donošenja nepravomoćne presude, stupio je 1. studenog 2018. na snagu Zakon o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18.), koji je u čl. 83. propisao da njegovim stupanjem na snagu prestaje važiti Zakon o oružju („Narodne novine“, broj 63/07., 146/08. i 59/12.) te koji u svojim odredbama nema propisanu obvezu fizičkih osoba, kojima je izdano Uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za držanje oružja, da svakih pet godina moraju pristupiti zdravstvenom pregledu radi utvrđivanja njihove zdravstvene sposobnosti za držanje oružja.

 

Dakle, djelo koje je bilo propisano kao prekršaj u odredbi čl. 92. st. 1. toč. 3. Zakona o oružju više nije prekršaj.

 

Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

 

Slijedom navedenog, a budući da djelo za koje je okr. S. K. nepravomoćno proglašen krivim po propisu više nije prekršaj, to je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okrivljenik za predmetno djelo, na temelju čl. 182. toč. 1. Prekršajnog zakona, oslobođen od optužbe, kako je to navedeno u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

Uslijed ove odluke, žalba okrivljenika je postala bespredmetna, a u odnosu na troškove prekršajnog postupka odlučiti sukladno odredbi čl. 140. st. 2. Prekršajnog zakona.

 

Stoga je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

              U odnosu na rješenje.

 

S obzirom da je donesena presuda kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe, a odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta se temelji na činjenici da je okrivljenik proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja koji mu je stavljen na teret te na činjenici da je odredbama Zakona o oružju, za inkriminirani prekršaj, bilo propisano obligatorno oduzimanje predmeta, to je, po stanovištu ovog suda, prvostupanjsku odluku u tom dijelu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu radi odlučivanja i donošenja posebnog rješenja sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona i čl. 556. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.).

 

Prvostupanjski sud će utvrditi sve bitne okolnosti za eventualno oduzimanje predmeta prekršaja, a za koju odluku će dati jasno i konkretno obrazloženje i to nakon što utvrdi sve okolnosti o kojima ovisi eventualna primjena predmetne zaštitne mjere. Pritom treba istaknuti da su navedene okolnosti odnose na osobne prilike i sklonosti okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti - npr. često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje, te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu, pravomoćna prekršajna ili kaznena kažnjavanost, odnosno vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka za djela koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa streljivom te tome slično.

 

Osim toga, recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio hrvatskog pravnog poretka još od 1997. i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.

Radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

 

Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito.  Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

 

Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

 

Ovakvo stajalište ESLJP izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/13 od 29. ožujka 2018., donesenoj u povodu ustavne tužbe u kojoj podnositelj navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem mjere oduzimanja oružja, kao posljedice sudske odluke kojom ga se proglašava krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 92. st. 1. toč. 3. Zakona o oružju. Dakle, radi se o predmetu koji se vodio zbog istog prekršaja za koji je okr. S. K. proglašen krivim u ovom postupku.

 

S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okr. S. K. razmatra u svjetlu standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske, pazeći da bude postignuta pravedna ravnoteža između zahtjeva općega interesa zajednice (u konkretnom slučaju, zaštite interesa Republike Hrvatske u smislu čl. 50. st. 2. Ustava Republike Hrvatske i čl. 1. st. 2. Protokola br. 1 uz Konvenciju) i zahtjeva zaštite okrivljenikovog prava vlasništva, koja ravnoteža neće postojati ako okrivljenik snosi pojedinačni i prekomjerni teret.

 

Slijedom navedenog, na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 12. veljače 2020.

 

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.