- 1 -              II Kž 58/2020-4

Broj: II Kž 58/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog P. P. P., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 20. prosinca 2019. broj Kv-I-48/19 (K-23/17), o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba optuženog P. P. P. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog P. P. P. zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 3. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), protiv optuženog P. P. P. produljena je mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. redovitog javljanja Policijskoj upravi zadarskoj, voditeljici Odjela za statusna pitanja za strance, svakog drugog ponedjeljka u 10,00 sati i mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 7. ZKP/08. privremenog oduzimanja osobne iskaznice Republike Poljske na ime P. P. P. broja ..., odnosno ... od 18. travnja 2012., koja vrijedi do 18. travnja 2022. i koja je dostavljena Odjelu za statusna pitanja za strance Policijske uprave zadarske. Ujedno je određeno trajanje navedenih mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 3. i 7. ZKP/08. dok za njima traje potreba, najkasnije do izvršnosti presude, s time da će sud svaka dva mjeseca, računajući od pravomoćnosti prethodnog rješenja, po službenoj dužnosti ispitati postoji li potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti ako više nisu potrebne.

Pod točkom II. tog rješenja određeno je da će provedbu mjera opreza nadzirati djelatnici Policijske uprave zadarske, koji su dužni izvješća o provedbi mjera opreza dostavljati Županijskom sudu u Zadru.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik putem branitelja, odvjetnika M. P. s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i ukinu mjere opreza te naloži određivanje rasprave u ovom predmetu pred Županijskim sudom u Zadru.

Žalba nije osnovana.

Optuženik kao žalbenu osnovu navodi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, no, ne precizira u čemu bi se ista sastojala. Stoga je ovaj sud razmotrio pobijano rješenje sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., ali nije našao da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Osnovni prigovor optuženika jest nesigurnost njegove pozicije u ovom postupku s obzirom na to da je radi ustupa predmeta spis dostavljen Republici Poljskoj, koja se do sada nije o tome izjasnila, iako je rok za prihvaćanje ili neprihvaćanje ustupa istekao u kolovozu 2018. Žalitelj zaključuje da je "zarobljenik neažurnosti u radu hrvatskog i poljskog pravosuđa", što ga je dovelo na rub egzistencije i uništilo mu izvore prihoda vezane za poslove u Republici Poljskoj.

Ovaj sud smatra da žalitelj s pravom izražava svoje nezadovoljstvo zbog duljeg trajanja ovog postupka, a i njegove neizvjesnosti u odnosu na pitanje hoće li suđenje biti provedeno u Republici Poljskoj ili u Republici Hrvatskoj (što žalitelj priželjkuje). Međutim, ove okolnosti za sada ne dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja i nužnost primjene mjera opreza prema optuženiku. Naime, u situaciji dok se Republika Poljska nije izričito izjasnila o preuzimanju progona pa je i dalje nepoznato gdje će se provesti postupak zbog inkriminiranog događaja, Županijski sud u Zadru je pravilno pošao od mogućnosti da se suđenje provede na tom sudu i produljio mjere opreza čiji cilj je onemogućiti bijeg optuženika i njegovu nedostupnost sudu. Napominje se da u ostatku spisa dostavljenom ovome sudu postoji dopis Ureda državnog odvjetnika Republike Poljske, Odjela za međunarodnu suradnju od 31. listopada 2019. u kojem se spominje da je kazneni postupak u tijeku, no, još uvijek u spis nije zaprimljena relevantna obavijest o preuzimanju progona.

Dakle, optuženik je državljanin Republike Poljske koji s Republikom Hrvatskom nema obiteljske, imovinske ili druge povezanosti, osim činjenice da je ovdje došao kao turist. Kada se uzme u obzir da mu se u ovom postupku stavlja na teret kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od najmanje pet godina, za zaključiti je da isti ima motiva postati nedostupan tijelima Republike Hrvatske. Time su ostvarene osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. koje upućuju na opasnost da bi optuženik pobjegao.

Budući da ta opasnost nije toliko neposredna da zahtijeva lišenje slobode optuženika, prvostupanjski sud je ispravno odredio mjere opreza kao garanciju da optuženik neće pobjeći. Naime, mjerom opreza članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. će se kroz redoviti kontakt s policijom, dakle, tijelom koje će intervenirati prema optuženiku pod pretpostavkom njegove nedostupnosti, utjecati na njegovo buduće razmišljanje i postupanje, a mjerom iz članka 98. stavka 2. točke 7. ZKP/08. bi ga se trebalo omesti u eventualnom napuštanju Republike Hrvatske.

Na takav stav suda nisu od utjecaja niti žalbeni navodi da mjere opreza, prema članku 133. stavku 1. točki 5. ZKP/08., mogu trajati najdulje dvije godine pa da su pobijane mjere nezakonite jer u konkretnoj situaciji traju dvije i pol godine. Suprotno navedenome, prema članku 98. stavku 6. ZKP/08. trajanje mjera opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora te one, kada su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., mogu trajati najdulje do izvršnosti presude. Osim toga, članak 98.a ZKP/08. propisuje da, u slučaju kada postoje okolnosti iz članka 123. ovoga Zakona, a istekli su rokovi trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ovoga Zakona, sud može rješenjem odrediti mjere opreza i kao samostalne mjere opreza.

Interesi i prava na koje se optuženik poziva u žalbi za sada nisu takvi da bi nadmašili opći interes koji se ostvaruje mjerama opreza, a to je osiguranje nazočnosti optuženika i zaštita od bijega za koji za sada postoji predvidiva opasnost.

Budući da optuženikovim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. veljače 2020.