- 1 -              I Kž 63/2020-4

Broj: I Kž 63/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. A., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavka 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. - pročišćeni tekst, 35/93. - ispravak, 108/95., 16/96. - pročišćeni tekst i 28/96. - dalje: OKZ RH) i dr., odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 22. siječnja 2020. broj Ik I-188/2019-11, u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2020.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika G. A.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku od 22. siječnja 2020. broj Ik I-188/2019-11 odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika G. A. podnesen po zatvoreniku osobno kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik osobno, ne navodeći žalbenu osnovu, smatrajući da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti njegovog zahtjeva za uvjetni otpust, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „izađe mu u susret s njegovim uvjetnim otpustom“.

U skladu s odredbom članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.. 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske , 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba zatvorenika nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da zadovoljava sve uvjete za uvjetni otpust s obzirom da je od zatvorske uprave procijenjen na razinu uspješnosti kao „uspješan“, u Zatvoru u Š. je radno angažiran i nije bio stegovno kažnjavan, dok činjenica njegove ranije osuđivanosti, neke osobine ličnosti i okolnost da se ne nalazi u sustavu izvanzatvorskih pogodnosti nisu razlog da mu se ne odobri uvjetni otpust prije isteka cjelokupne kazne.

Međutim, protivno žalbenim navodima zatvorenika, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je u odnosu na ovog zatvorenika i kaznu koju izdržava nužno nastaviti s izvršavanjem kazne zatvora kako bi se u konačnici postigla svrha kažnjavanja.

Naime, sud prvog stupnja je, razmatrajući zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust, imao u vidu činjenicu da se radi o zatvoreniku koji je procijenjen na razinu uspješnosti „uspješan“, da uredno obavlja radne zadatke i da nije stegovno tretiran, ali isto tako i činjenicu da kaznena djela za koja je pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora ne priznaje, da mu za vrijeme izvršavanja kazne zatvora nisu odobrene pogodnosti izlazaka, da je vjerojatnost kriminalnog povrata izrazito visoka, a osobito okolnost da mu kazna ističe 31. prosinca 2022., odnosno da je u vrijeme donošenja pobijanog rješenja ostalo za izvršiti nešto manje od tri godine neizvršenog dijela jedinstvene kazne zatvora u trajanju od devet godina i dva mjeseca.

Imajući u vidu naprijed navedene činjenice, ocjena je suda drugog stupnja da je prvostupanjski sud na pravilan način cijenio sve utvrđene činjenice na strani ovog zatvorenika, a osobito okolnost da je preostali, neizdržani dio kazne zatvora doista prevelik u odnosu na kaznu zatvora na koju je zatvorenik pravomoćno osuđen. Stoga i ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da, barem za sada, program izvršavanja kazne zatvora nije u potpunosti postigao svrhu kažnjavanja kod ovog zatvorenika, a kako to ispravno ističe i sud prvog stupnja u pobijanom rješenju.

Pritom se ističe da prigodom ocjene o osnovanosti zahtjeva za uvjetni otpust zatvorenika treba imati u vidu, ne samo okolnosti koje se tiču izvršavanja kazne zatvora, već i odredbu članka 41. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), koja kao svrhu kažnjavanja propisuje ne samo utjecaj kazne na počinitelja i sve druge članove društvene zajednice da ne čine kaznena djela te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već je istovremeno cilj i svrha kažnjavanja i izražavanje društvene osude zbog počinjenog djela te jačanje povjerenja građana u vladavinu prava i pravni poredak, a sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, a što se postiže, ne samo izricanjem odgovarajuće kazne, već i načinom i duljinom njezinog izvršavanja. Uzimajući stoga u obzir relativno veliki neizdržani dio jedinstvene kazne zatvora na koju je ovaj zatvorenik pravomoćno osuđen, a s druge strane cijeneći težinu kaznenih djela zbog kojih je pravomoćno osuđen, osobito kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZ RH, prema ocjeni suda drugog stupnja, kod ovog zatvorenika još uvijek nije u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja te je radi njezina ostvarenja nužno da on nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

S obzirom da žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 12. veljače 2020.