- 1 -              I Kž 15/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 15/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalista Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. B., zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 9. prosinca 2019. broj K-18/2019-16, u sjednici održanoj 12. veljače 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prihvaća se žalba opt. A. B., a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

 

Obrazloženje

 

 

Županijski sud u Splitu presudom 9. prosinca 2019. broj K-18/2019-16 na temelju čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.-17.) proglasio je krivim opt. A. B. zbog kaznenog djela protiv imovine, razbojništva iz čl. 230. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), te ga je na temelju čl. 230. st. 2. KZ/11. uz primjenu čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i devet mjeseci.

 

Na temelju čl. 79. st. 1. i 2. KZ/11. od opt. A. B. oduzeta je puška … serijskog broja … i 17 komada streljiva kalibra 7,62 mm x 39 mm, a koji predmeti su od optuženika izuzeti uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin serijski broj 01160012 od 12. ožujka 2018.

 

 

 

Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11. i čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08.-17. od opt. A. B. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 10.000,00 kuna te je utvrđeno da novčani iznos od 10.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je opt. A. B. ostvario počinjenim kaznenim djelom te je utvrđeno da je 10.000,00 kuna imovina Republike Hrvatske i naloženo opt. A. B. u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude navedeni iznos uplatiti u korist državnog proračuna.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08.-17. opt. A. B. obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 2.800,00 kuna, od čega iznos od 1.800,00 kuna predstavlja trošak psihijatrijskog vještačenja, a iznos od 1.000,00 kuna predstavlja paušalnu svotu.

 

Protiv te presude žalbu je podnio opt. A. B. po branitelju, J. C. odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „preinači prvostupanjsku presudu na način da žalitelja oslobodi, podredno ukine prvostupanjsku presudu i predmet da drugom sudskom vijeću u rad odnosno žalitelja blaže kazni“.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Sukladno čl. 474. st. 1. („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.-19.) spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba optuženika je osnovana.

 

Prije razmatranja žalbe Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu na temelju čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.-19. i utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.-19., na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime, tijekom postupka, na raspravi održanoj 21. studenog 2019. saslušan je kao svjedok A. B., otac opt. A. B., bez da bi kao privilegirani svjedok bio upozoren u skladu sa zakonom. Naime u čl. 285. st. 3. ZKP/08.-17. u vezi čl. 285. st. 1. toč. 2. ZKP/08.-17. propisano je da je tijelo koje vodi postupak dužno, između ostalih i srodnike okrivljenika u ravnoj lozi, prije njihova ispitivanja ili čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti, time da će se te osobe upozoriti i da će se njihov iskaz, ako odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz te da se upozorenja i odgovori unose u zapisnik. Nadalje, u čl. 300. st. 1. toč. 3. ZKP/08.-17. propisano je da se iskaz svjedoka, osim u slučajevima posebno propisanim tim Zakonom, ne može koristiti kao dokaz u postupku ako upozorenje iz čl. 285. st. 3. tog Zakona i odricanje nije ubilježeno u zapisnik.

 

 

 

 

U zapisniku sa rasprave održane 21. studenog 2019. navedeno je da je svjedok A. B. „otac okrivljenika upozoren po zakonu“ kao i da je „svjedok upozoren sukladno čl. 288. st. 3., 286. st. 1. ZKP/08. da će biti ispitan kao svjedok, da je kao svjedok dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti, da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo te da je dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. stavak 1. ZKP/08., kao i u čl. 44. stavak 4. točka 4. i čl. 44. stavak 5. točka 3. ZKP/08., ali da nije dužan odgovarati na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time sebe ili svog bliskog srodnika izložio teškoj sramoti, znatnoj materijalnoj šteti ili kaznenom progonu.“

 

U obrazloženju pobijane presude navedeno je „Privilegirani svjedok A. B. je, nakon što je propisno upozoren da kao okrivljenikov otac ne mora svjedočiti te ako se odluči svjedočiti da će se njegov iskaz kasnije moći koristiti u postupku kao dokaz neovisno na njegovu kasniju odluku, otklonio blagodat nesvjedočenja.“

 

Međutim, sve da je takvo upozorenje privilegiranom svjedoku i dano usmeno na raspravi, ono, a kako to proizlazi iz gore citiranih upozorenja iz zapisnika sa rasprave, nije uneseno u zapisnik kao što nije unesen niti odgovor svjedoka na tako dana upozorenja, a kako je to izričito propisano čl. 285. st. 3. ZKP/08.-17. Stoga se navedeni iskaz sukladno čl. 300. st. 1. toč. 3. ZKP/08.-17. nije mogao upotrijebiti kao dokaz u postupku, odnosno predstavlja nezakoniti dokaz iz čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08.-17.

 

Pri tome se ističe da je nedopustivo da se u obrazloženju presude navodi nešto što nije navedeno i ne proizlazi iz zapisnika sa održane rasprave, a kako je to učinio prvostupanjski sud niti se na taj način mogu sanirati propusti suda sa rasprave,kao u konkretnom slučaju kada je propušteno svjedoka pravilno upozoriti u skladu sa odredbama Zakona o kaznenom postupku.

 

Posebno se napominje i da je svjedok A. B. upozoren i da je dužan odgovarati na pitanja predviđena u čl. 286. st. 1. ZKP/08.-17., kao i u čl. 44. st. 4. toč. 4. i čl. 44. st. 5. toč. 3. ZKP/08.-17., iako navedenim odredbama nije propisano na koja je pitanja svjedok dužan odgovarati već na koja nije dužan odgovarati, kao i da se odredbe čl. 44. st. 4. toč. 4. i čl. 44. st. 5. toč. 3. ZKP/08. odnose na žrtve kaznenih djela, što ovaj svjedok u konkretnom slučaju nije.

 

Slijedom navedenog počinjena je bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.-19. jer se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu iz čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08.-17.

 

Zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 2. ZKP/08.-19 žali se i optuženik navodeći da je Zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora PU Splitsko-dalmatinske, PP Solin broj 511-12-32-03-KU-39/2018 od 12. ožujka 2018. nezakonit dokaz, što je za sada sporno.

 

Naime, ostalo je sporno da li su pretrazi doma optuženika cijelo vrijeme bila prisutna dva svjedoka kako je to navedeno u zapisniku o pretrazi. Ovo stoga što je svjedok pretrage A. B. u svom iskazu, ispitan na ove okolnosti, naveo da u trenutku kada su policijski službenici u prostoriji na katu kuće pronašli pušku i streljivo da se nalazio na ulaznim vratima, odnosno nalazio se ispred ulaznih vrata i bio je udaljen oko dva metra od prostorije u kojoj je pronađena puška i streljivo. Obzirom da se radi o malom prostoru i obzirom da je tu bilo više osoba odnosno I. R., on i policijski službenici nije vidio sam trenutak kada su pronađeni ti predmeti. Ispred njega se nalazio svjedok pretrage I. R. i on je mogao bolje vidjeti što se događa. Ne može kazati na kojem mjestu su predmeti u toj prostoriji na katu pronađeni, ali je čuo od svjedoka pretrage R. i policijskih službenika da su ti predmeti pronađeni ispod kauča. U prostoriji su sigurno bila dva policijska službenika, a moguće čak da su bila i tri. Ulazna vrata u kuću ispred kojih vrata se on nalazio u trenutku kada su pronađeni navedeni predmeti se nalaze odmah pokraj vrata prostorije u kojoj su predmeti pronađeni. Inače radi se o maloj sobici površine oko 5 m2 u kojoj se nalazio jedan ormar i kauč. I. R. se nalazio na samim ulaznim vratima kuće, ispred njega, vidio je kako su policijski službenici otišli u jednom trenutku „u šufit“ i vidio je da pretražuju ovu sobicu, ali oni su veoma brzo pronašli ove predmete kao da su i znali gdje se isti nalaze. S ovog mjesta gdje se nalazio nije mogao vidjeti kauč ispod kojeg je pronađena predmetna puška i streljivo i to jer se nalazio iza I. R., ali nije kazao ni I. R. ni policijskim službenicima da ne vidi kauč ni prostoriju u kojoj se pretraga obavlja, a vrata te sobe su bila otvorena za vrijeme obavljanja pretrage. Pušku i streljivo je vidio nakon što su policijski službenici te predmete iznijeli iz kuće.

 

Iz navedenog iskaza svjedoka jasno proizlazi da on nije vidio sam trenutak pronalaska predmeta koji su tijekom pretrage privremeno oduzeti od optuženika, niti je vidio gdje su ti premeti pronađeni. Međutim, nije jasno gdje se točno svjedok nalazio u trenutku pronalaska navedenih predmeta, o kojim ulaznim vratima se radilo, gdje se točno ta ulazna vrata nalaze i gdje se točno nalazio svjedok u odnosu na prostoriju koja se pretraživala. Ovo pogotovo što o tome ostala dva svjedoka policijski službenik I. G. i drugi svjedok pretrage I. R. nisu detaljnije iskazivali, a prvostupanjski sud je odbio saslušati drugog policijskog službenika koji je sudjelovao u pretrazi, D. P., a tijekom pretrage nije sačinjen fotoelaborat. Stoga je za sada ostalo sporno da li je pretraga obavljena na propisani način,na što ukazuje obrana.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke te će ponovno ispitati privilegiranog svjedoka A. B. i prije ispitivanja ga upozoriti u skladu sa zakonom.

 

U odnosu na obavljenu pretragu,koja se osporava, ponovo će ispitati svjedoke I. G., I. R. i A. B. kao i ispitati u svojstvu svjedoka D. P., a na okolnosti gdje se točno prilikom pretrage doma optuženika nalazio svjedok pretrage A. B. u trenutku kada su pronađeni privremeno oduzeti predmeti, koliko je bio udaljen od prostorije u kojoj su ti predmeti pronađeni, da li je vidio policijske službenike prije ulaska u tu prostoriju i da li su bilo što imali kod sebe prilikom ulaska kao i da li je prilikom pretraživanja te prostorije kroz otvorena vrata imao pogled u unutrašnjost prostorije i da li je vidio policijske službenika unutar prostorije, nakon čega će ponovno odlučiti o zakonitosti ili nezakonitosti provedene pretrage i eventualnom izdvajanju kao nezakonitog dokaza zapisnika o pretrazi.

 

Nakon što prvostupanjski sud otkloni povrede na koje je ukazano i nakon što provede sve već provedene dokaze,a po potrebi i druge, po prijedlozima stranaka ili za koje odluči po službenoj dužnosti da ih je potrebno izvesti, donijet će novu na zakonu zasnovanu presudu koju će i obrazložiti u skladu sa zakonom.

 

Slijedom svega navedenog prihvaćena je žalba optuženika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08.-19. ukinuta je pobijana presuda i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Zagreb, 12. veljače 2020.