- 1 -              Revr 559/2017-2

 

 

 

 

Broj: Revr 559/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivaniševć predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz G., kojeg zastupa otac i zakonski zastupnik J. P., a ovaj zastupan po punomoćniku B. S., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. d.d. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-546/17-2 od 4. travnja 2017. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4047/13 od 19. siječnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 12. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Revizija tužitelja I. P. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I./ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I. P. iz G., ..., OIB: ..., koji glasi:

 

"Tuženik C. d.d. iz Z., ..., OIB: ... dužan je tužitelju I. P. iz G., ..., OIB: ... platiti iznos od 361.600,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. veljače 2013., kao i parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate u roku od 8 dana."

 

II./Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 kn u roku od 8 dana.“

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

„Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4047/13 od 19. siječnja 2017.“

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP) zbog svih zakonskih razloga. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine u cijelosti presudu prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Traži trošak sastava revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja nije osnovana.

 

Iako je tužitelj u reviziji naveo da ju podnosi zbog svih zakonskih razloga, dakle, i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 385. st. 1. i st. 2. ZPP), tužitelj nije određeno naveo koja bi eventualno bitna povreda odredaba parničnog postupka bila učinjena u postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima i u čemu bi se ista sastojala, zbog čega ovaj sud nije ni razmatrao revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, imajući na umu odredbu čl. 392.a st. 1. ZPP kojom je propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Navode tužitelja kojima drukčije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drukčije zaključke od zaključaka nižestupanjskih sudova iznesenih u obrazloženjima presuda, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu za trajni invaliditet i dnevnu naknadu za liječenje u bolnici uslijed nezgode od 23. veljače 2011. na temelju Police osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode), u visini pobliže navedenoj u izreci presude suda prvog stupnja.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj bio djelatna vojna osoba zaposlen u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske te je 23. veljače 2011. stradao tijekom redovnog radnog vremena prilikom izvanredne motoričke provjere na sportskom poligonu na način da je doživio srčani udar, nakon toga epileptički napad uzrokovan činjenicom da je mozak prestankom rada srca bio bez kisika te je unatoč reanimaciji i liječenju kod tužitelja zaostalo invaliditet u 100% omjeru i nalazi se u stanju vigilne kome,

 

- da je predmetne zgode vrijeme bilo suho, bez vjetra i padalina, temperatura zraka je iznosila oko 4˚C te su se provjere motoričkih sposobnosti vojnika sastojale u tome da je tužitelj imao zagrijavanje oko 15 minuta te potom pristupio prvoj disciplini-izvođenju sklekova kada mu je nakon izvedenih 30 sklekova pozlilo,

 

- da je prema polici osiguranja kod C. (tuženika)-polici osiguranja osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) broj ... ugovaratelj Republika Hrvatska, a osiguranik su sve djelatne vojne osobe MORH-a i OSRH prema kadrovskoj evidenciji ugovaratelja te je ugovoreno u okviru ugovorenih osiguranih iznosa da će tuženik isplatiti po osobi u kunama za slučaj trajnog invaliditeta uslijed nezgode do 200.000,00 kuna, a za dnevnu naknadu za liječenje u bolnici uslijed nezgode 200,00 kuna,

 

- da se sukladno čl. 5. st. 1. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) tuženika (dalje: Opći uvjeti) nesretnim slučajem u smislu Općih uvjeta smatra svaki iznenadni od volje osiguranika nezavisni događaj koji, djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika, ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomični invaliditet, privremenu nesposobnost za rad ili narušenje zdravlja koje zahtijeva liječničku pomoć te da se sukladno st. 4. t. 1. čl. 5. Općih uvjeta ne smatraju nesretnim slučajem u smislu Općih uvjeta profesionalne i ostale bolesti kao i posljedice psihičkih utjecaja,

 

- da je kod tužitelja nastupio trajni stopostotni invaliditet i da je uzrok trajnog invaliditeta trajno oštećenje mozga koje je uzrokovano dugotrajnim zastojem rada srca te da zastoj srca predstavlja bolest.

 

              Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev ocjenjujući da provjera motoričkih sposobnosti vojnika, odnosno zagrijavanje 15 minuta i izvođenje sklekova 30 sekundi, ne predstavlja nesretni slučaj u smislu Općih uvjeta tuženika. To iz razloga jer se radi o iznenadnom i od volje osiguranika nezavisnom događaju koji, djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika, ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomični invaliditet, privremenu nesposobnost za rad ili narušenje zdravlja koje zahtijeva liječničku pomoć, a u smislu čl. 5. st. 1. Općih uvjeta, a niti je ovaj slučaj primjerice naveden u čl. 5. st. 2. i 3. Općih uvjeta s time da je kod tužitelja došlo do zastoja rada srca (srčani arest) što predstavlja bolest čovjeka, dok je prema čl. 5. st. 4. podstavka 1 Općih uvjeta izričito određeno da se bolest ne smatra nesretnim slučajem u smislu Općih uvjeta. Kako se ne radi o nesretnom slučaju u smislu Općih uvjeta tuženika, to da tužitelj neosnovano zahtijeva od tuženika isplatu naknade za trajni invaliditet i za liječenje u bolnici uslijed nezgode do koje je došlo 23. veljače 2011. temeljem Police osiguranja.

 

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja i potvrdio presudu suda prvog stupnja prihvaćajući ocjenu suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nije nastupio osigurani slučaj pa da stoga nema obveze osiguratelja (tuženika) isplatiti osiguraniku (tužitelju) osigurninu zbog čega da je pravilno primijenjeno materijalno pravo iz čl. 5. st. 1., 2., 3. i 4. Općih uvjeta i čl. 922. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO) kada je odbijen tužbeni zahtjev.

 

Polazeći od činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima, da je tužitelj bio djelatna vojna osoba koji je predmetne zgode tijekom redovnog radnog vremena pristupio izvanrednoj motoričkoj provjeri na sportskom poligonu koja se sastojala u tome da je imao zagrijavanje oko 15 minuta te potom pristupio prvoj disciplini-izvođenju sklekova kada mu je nakon izvedenih 30 sklekova pozlilo na način da je doživio srčani udar, nakon toga epileptički napad uzrokovan činjenicom da je mozak prestankom rada srca bio bez kisika te je unatoč reanimaciji i liječenju kod tužitelja zaostalo invaliditet u 100% omjeru, da fizički napor koji je prethodio zastoju rada srca ne može biti uzrok doživljenom zastoju rada srca te da srčani arest predstavlja bolest čovjeka kao i da je predmetne zgode vrijeme bilo suho, bez vjetra i padalina te da temperatura zraka iznosila oko 4˚C, pravilno su, nižestupanjski sudovi, i prema ocjeni ovog suda, ocijenili da u konkretnom slučaju nije nastupio osigurani slučaj u smislu čl. 5. Općih uvjeta za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja, zbog čega su odbili tužbeni zahtjev jer ne postoji obveza tuženika na isplatu osigurnine koju tužitelj zahtijeva u ovom postupku.

 

Prema čl. 5. st. 1. Općih uvjeta nesretnim slučajem u smislu Općih uvjeta smatra se svaki iznenadni i od volje osiguranika nezavisni događaj koji, djelujući uglavnom izvana i naglo na tijelo osiguranika, ima za posljedicu njegovu smrt, potpuni ili djelomični invaliditet, privremenu nesposobnost za rad ili narušenje zdravlja koje zahtijeva liječničku pomoć, dok je čl. 5. st. 4. Općih uvjeta propisano što se ne smatra nesretnim slučajem u smislu Općih uvjeta, te se između ostalih ne smatraju nesretnim slučajem zarazne, profesionalne i ostale bolesti kao i posljedice psihičkih utjecaja.

 

Tužitelj u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje da je čl. 5. t. 7. Općih uvjeta navedeno da nesretni slučaj predstavlja “istegnuća mišića… koji nastanu uslijed naglih tjelesnih pokreta ili iznenadnih naprezanja…“ te da je srčani zastoj, grč srčanog mišića nastao nakon izvođenja određenih motoričkih vježbi pri krajnje nepovoljnim vremenskim uvjetima na otvorenom prostoru.

 

Na navode tužitelja valja navesti da zastoj srca koji je doživio tužitelj predstavlja bolest, a bolest je kao takva isključena iz pojma i opisa što se sve smatra nesretnim slučajem prema čl. 5. st. 4. Općih uvjeta tuženika. Naime, da bi se neki događaj smatrao nesretnim slučajem, mora biti iznenadan, nezavisan od volje osiguranika, vanjski, izvan tijela osiguranika, nagao i s posljedicom za život (smrt) odnosno zdravlje osiguranika (invalidnost). Pri tome valja navesti da i kod bolesti (kakav je srčani zastoj) postoji značajka neovisnosti o volji osiguranika, značajka neželjenosti, slučajnosti, neočekivanosti, nepredvidljivosti, često i naglog nastajanja, što rizik bolesti veže uz rizik nesretnog slučaja. Međutim, značajka vanjskosti ne posti kod bolesti, već isključivo kod nesretnog slučaja. Dakle, potrebno je da prvi i izravni uzrok nastanka nesretnog slučaja dolazi izvana, iz okoline koja okružuje osiguranika, a što u ovom postupku nije utvrđeno.

 

Stoga tužitelj neosnovano ukazuje na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci presude.

 

Zagreb, 12. veljače 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.