1              Poslovni broj: Gž-572/2017-3

                           

 

              Poslovni broj: Gž-572/2017-3

             

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

              Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Željka Marina kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak, kao suca izvjestitelja i Krešimira Biljana kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ Putnički prijevoz d.o.o., Mihanovićeva 12., Zagreb, OIB: … zastupanog po punomoćniku P. K., protiv I.- tuženika L. društvo "S." iz B., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku D. O. , odvjetniku iz O. i II.-tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: …, zastupanog po punomoćnici R. P. dipl. iur., uz sudjelovanje umješača na strani I.- tuženika C. o. d.d. Filijala O. , OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. D. , radi naknade štete, a odlučujući o žalbama I. i II.- tuženika, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj: 43 Pn-55/2015-41 od 31. srpnja 2017., na sjednici vijeća od 11. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Žalba I.-tuženika L. društva "S. " iz B. ,…, OIB: …, odbija se kao neosnovana, pa se u odnosu na njega presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj 43 Pn-55/2015-41 od 31. srpnja 2017. potvrđuje.  

Žalba II.-tuženika HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: … prihvaća se kao osnovana, pa se u odnosu na njega presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj 43 Pn-55/2015-41 od 31. srpnja 2017. preinačuje i sudi:

-                                                                                                                                                       U odnosu na II.-tuženika   HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: … tužbeni zahtjev se odbija.

-                                                                                                                                                       Nalaže se tužitelju II.-tuženiku HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12, OIB: …, naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.070,00 kuna. 

              Zahtjevi I. i II.-tuženika za naknadom troška žalbe odbijaju se kao neosnovani.

 

                

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

              " I. Nalaže se tuženicima  L. društvo " S. " B. ,…i HŽ Infrastrukturi d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12 da tužitelju HŽ Putnički prijevoz d.o.o. Zagreb, Mihanovićeva 12 solidarno isplate iznos od 32.669,60 kuna ( slovima: trideset dvije tisuće šesto šezdeset devet kuna i šezdeset lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a tekućom od 17.veljače 2013.godine pa do 31.srpnja 2015.godine, a od 01. kolovoza 2015.godine pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od l5 dana.

                          II.  Nalaže se tuženicima da tužitelju solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.000,00 kuna, u roku od l5 dana."

              I.-tuženik je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. , 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.– nastavno: ZPP).

              Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu I.-tuženika kao osnovanu, te preinači prvostupanjsku presudu na način da u odnosu na njega odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te naloži tužitelju naknaditi mu parnični trošak. Traži trošak žalbe. 

              II.-tuženik je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a.

              Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu II.-tuženika kao osnovanu, te preinači prvostupanjsku presudu na način da u odnosu na njega odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, te naloži tužitelju naknaditi mu parnični trošak, ili da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe. 

              Odgovori na žalbe nisu izjavljeni.

              Žalba I.-tuženika nije osnovana, a žalba II.-tuženika je osnovana.

                 Razmatrajući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te navode I. i II.-tuženika iznesene u žalbi, ovaj sud smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati niti su njome povrijeđene odredbe parničnog postupka na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

                 Ovaj sud nije našao ni da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu  počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kako neosnovano u žalbi navode I. i II.-tuženici.

              Prvostupanjski sud je utvrdio sve bitne činjenice za donošenje zakonite odluke te je u odnosu na I.-tuženika pravilno primijenio materijalno pravo.

              Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja mu je nastala dana 17. veljače 2013. godine kada je prilikom redovnog kretanja vlaka na relaciji O.-B. M. između kolodvora O. i D. na 7 km plus 500 m došlo do naleta vlaka na krdo svinja uslijed čega je tužitelj trpio štetu popravka oštećene garniture i to na DMV-u 7121 120  u iznosu od 16.053,35 kuna i DMV-u 7121 119 u iznosu od 16.004,06 kuna te troškove zadržavanja vlaka 6219 u iznosu od 612,19 kuna, tj. ukupno 32.669,60 kuna koji iznos tužitelj potražuje s zateznom kamatom.

              Nakon provedenog postupka te analize provedenih dokaza sukladno članku 8. ZPP-a prvostupanjski sud je usvojio tužbeni zahtjev u odnosu na oba tuženika u cijelosti nakon što je utvrdio da je do predmetne nezgode došlo na način da je krdo divljih svinja dolazilo iz lovišta I.-tuženika, te da je tužitelju uslijed udara vlaka u krdo divljih svinja nastala šteta u iznosu koji tužitelj potražuje u ovom postupku.

              U postupku po žalbi kao i u postupku pred prvostupanjskim sudom sporna je odgovornost I. i II.-tuženika  za štetni događaj odnosno sporna je njihova pasivna legitimacija u ovom postupku, te pitanje podijeljene odgovornosti tužitelja za štetni događaj. 

              Pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije I.-tuženika pravilno obrazloživši da I.-tuženik gospodari lovno-gospodarskim područjem kroz koje prolazi željeznička pruga O. – B. M. , dakle, područje  štetnog događaja, a štetu je počinila divljač na pruzi.

              Protivno tvrdnjama I.-tuženika iznesenim u žalbi pravilno je utvrdio prvostupanjski sud, a temeljem analize provedenih dokaza, te u prvom redu na temelju iskaza strojovođe Ž. S. , da je predmetnu nezgodu prouzročilo krdo divljih svinja koje je došlo iz lovišta I.-tuženika jer da je prelazilo prugu s lijeve na desnu stranu.

              U odnosu na primjenu materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje  valja reći da odštetna odgovornost osoba koja gospodare lovištem (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva i to kao objektivna odgovornost, uređena je Zakonom o lovstvu ("Narodne novine" broj: 140/05, 75/09, 153/09, ) i to u članku 83. stavak 1. koji određuje da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta na kojem divljač živi, te općim propisima obveznog prava kojima je uređena odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i to konkretno članku 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje u tekstu: ZOO) koji određuje da se za štetu od opasne svari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju, te daljnjim odredbama članka 1063. - 1067. ZOO-a budući divljač koja pretrčava željezničku prugu na kojoj se odvija željeznički promet predstavlja opasnu stvar, a šteta nastala u vezi opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari (osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete).

              Nadalje, analizom provedenih dokaza i to iskaza strojovođe Ž. S. te provedenog vještačenja po vještaku prometne struke pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nije doprinio nastanku same štete, a niti visini iste štete.

              Neosnovane su tvrdnje I.-tuženika iznesene u žalbi da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaz svjedoka Ž. S. , jer iako je točno da je isti iskazao kako nije dao zvučni signal jer da davanje zvučnog signala nije njegova obveza, isti je izjavio , a kakao u pobijanoj presudi navodi i prvostupanjski sud da za davanje zvučnog signala nije imao vremena, jer da je imao mogućnosti poduzeti samo određenu radnju a poduzeo je radnju brzog kočenja. 

              Dakle, prvostupanjski sud u razlozima presude analizirajući iskaz svjedoka Ž. S. nije tumačio njegov iskaz protivno iskazu danom u samom postupku tako da ni u tom dijelu postupanjem prvostupanjskog suda nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a kako neosnovano u žalbi navodi I.- tuženik.

              Dakle, s obzirom na navedeno žalbu I.-tuženika primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je odbiti kao neosnovanu i u odnosu na njega potvrditi prvostupanjsku presudu.

              Nasuprot tome pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno prvo u svezi prigovora promašene pasivne legitimacije na strani II.-tuženika. Naime, pogrešno ocjenjuje prvostupanjski sud da se odgovornost II.-tuženika za štetni događaj temelji na odredbi članka 11. Pravilnika o unutarnjem redu na željeznici (Narodne novine broj 124/10 – nastavno Pravilnik) po kojoj je upravitelj infrastrukture dužan poduzeti odgovarajuće mjere osiguranja, a u svrhu onemogućavanja pristupa, zadržavanja i prijelaza preko kolosijeka i željezničkih postrojenja, te da iz Ugovora o upravljanju željezničkom infrastrukturom proizlazi da je HŽ Infrastruktura d.o.o. Zagreb (II.-tuženik) kao upravitelj infrastrukture preuzeo obvezu zaštite željezničke infrastrukture.

              Prema stavu ovoga suda, a kako pravilno u žalbi navodi II.-tuženik, prvostupanjski sud odredbu članka 11. Pravilnika tumači na pogrešan način. Naime, ne može se odredba članka 11. Pravilnika tumačiti sama za sebe bez sagledavanja odredaba Pravilnika u cijelosti. Prema Pravilniku II.-tuženik je u obvezi poduzeti odgovarajuće mjere osiguranja kako bi onemogućio pristup zadržavanje i prijelaz preko kolosijeka gdje to nije dozvoljeno u kolodvorima i službenim mjestima isključivo ljudima – korisnicima prijevoza, ali II.-tuženik nije niti može poduzimati mjere osiguranja radi sprječavanja životinjama pristupa željezničkoj pruzi, niti ta obveza II.-tuženika proizlazi iz Ugovora o upravljanju željezničkom infrastrukturom, a koji  Ugovor je također pogrešno protumačio prvostupanjski sud.    

              Dakle, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je prihvatiti prigovor promašene pasivne legitimacije II.-tuženika osnovanim, te u odnosu na njega tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. 

              Temeljem izloženog primjenom odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a valjalo je žalbu II.-tuženika prihvatiti kao osnovanu i preinačiti pobijanu presudu u odnosu na njega.  

              Kako je II.-tuženik uspio u ovom postupku u cijelosti valjalo mu je dosuditi, temeljem odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. stavak 1. ZPP-a,  zatraženi trošak predujma za provedeno vještačenje u iznosu od 3.000,00 kuna, te trošak dolaska vlakom na tri rasprave za relaciju O. – B. M. – O. u iznosu od 70,00 kuna odnosno sve ukupno 3.070,00 kuna.

              I.-tuženiku nije priznat trošak za sastav žalbe jer isti sa žalbom nije uspio (članka 154. stavak 1. ZPP-a ) , a II.-tuženiku trošak za sastav žalbe nije priznat jer je u žalbi samo naveo da traži trošak za sastav žalbe, ali nije precizirao u kojem iznosu i po kom osnovu (članak 164. stavak 2. ZPP-a). 

             

             

 

Vukovar, 11. veljače 2020.

 

 

                                                                                                         PREDSJEDNIK VIJEĆA:

                                                                                                         Željko Marin, v.r.

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

                                                                                     Jelka Gavrić