1                             Poslovni broj: UsI-920/19-6

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Suzane Mamić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. J. iz Z., .koju zastupa opunomoćenica Z. Ž., odvjetnica u Z., protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora središta građevinske inspekcije, Službe pravne podrške radu građevinske inspekcije, Z., (ranije Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora građevinske inspekcije, Područnog ureda u Zagrebu, Z. ), radi uklanjanja privremene građevine, nakon usmene i javne rasprave, zaključene istog dana 11. veljače 2019.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora građevinske inspekcije, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I-362-02/17-02/772, URBROJ: 531-07-1-1-2/ŽŠ-19-5 od 27. veljače 2019. i predmet vraća na ponovni postupak.

             

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora građevinske inspekcije, Područnog ureda u Zagrebu, KLASA: UP/I-362-02/17-02/772, URBROJ: 531-07-1-1-2/ŽŠ-19-5 od 27. veljače 2019. pod točkom 1. izreke navodi se da je rješenjem tuženika od 13. lipnja 2017. naređeno tužiteljici da u roku od 90 dana ukloni privremenu građevinu tlocrtnih dimenzija 5,25 x 6,25 m, izgrađenu bez građevinske dozvole na k.č.br. 2217/5 k.o. L., a koje je postalo izvršno 23. listopada 2017., pod točkom 2. navedeno je da tužiteljica nije postupila prema navedenom rješenju, pod točkom 3. je navedeno da će se izvršenje tog rješenja provesti putem treće osobe, odnosno ugovornog izvođača, i to nakon 1. travnja 2019., pod točkom 4. navedeno je da će se o troškovima odlučiti posebnim rješenjem, a pod točkom 5. da će izvršenje putem treće osobe osiguravati nadležna policijska uprava.

                     Tužiteljica osporava zakonitost tuženikove odluke, te ističe da je tužiteljica s grupom građana koji su kupovali zemljište u J., pokrenula postupak promjene granica građevinskog područja, ali se čeka stupanje na snagu Državnog plana prostornog razvoja, čija izrada je u tijeku, te su veliki izgledi da će zemljište na kojem se nalazi predmetna građevina uskoro postati građevinsko, jer je 50 m dalje građevinsko zemljište. Izvršenjem rješenja tužiteljica i njena četveročlana obitelj će ostati bez krova nad glavom, iako sukladno članku 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, imaju pravo na dom. Smatra da je tuženik trebao poduzeti korake za odgodu ili otkazivanje ovrhe, zbog očekivanja da će to zemljište uskoro postati građevinsko, te nije uspostavljena pravedna ravnoteža između cilja osporavanog rješenja i interesa tužiteljice i njene obitelji da zaštite pravo na dom.

              Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

              Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja, te ističe da su tužiteljevi navodi u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u osporavanom rješenju.

Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti tužiteljice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.

Na raspravi tužiteljica je na poseban upit suda odgovorila da je nekretnina predviđena za uklanjanje jedina nekretnina koju posjeduje tužiteljica i njena obitelj.

Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

Uvidom u osporavano rješenje od 27. veljače 2019., sud je utvrdio da je rješenje doneseno po službenoj dužnosti od strane višeg građevinskog inspektora na temelju članka 19. stavka 3. Zakona o građevinskoj inspekciji (Narodne novine, broj: 153/13), a vezano uz članak 139. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09). Tim rješenjem određeno je izvršenje rješenja od 13. lipnja 2017. o uklanjanju predmetne privremene građevine tlocrtnih dimenzija 5,25 x 6,25 m, izgrađene bez građevinske dozvole na k.č.br. 2217/5 k.o. L., a koje je postalo izvršno 23. listopada 2017., putem treće osobe, na trošak izvršenika, uz osiguranje nadležne policijske uprave, te se tuženik se pozvao na članak 19., 22., 24., 32., 38., 39. i članak 40. Zakona o građevinskoj inspekciji.

Uvidom u zapisnik o inspekcijskom pregledu od 22. veljače 2019. sud je utvrdio da je u istome navedeno da tužiteljica nije do tog dana uklonila predmetnu građevinu, kako joj je to naloženo inspekcijskim rješenjem. Uvidom u zapisnik od 25. veljače 2019., sud je utvrdio da tužiteljica do tog dana za predmetnu građevinu nije ishodila pravomoćnu građevinsku dozvolu, niti rješenje o izvedenom stanju, te iz prostorne dokumentacije proizlazi da se predmetna građevina nalazi izvan granica građevinskog područja.

              Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o građevinskoj inspekciji propisano je da se inspekcijske i druge mjere propisane ovim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj ovim Zakonom.

              Stavkom 3. navedenog članka Zakona da rješenje na temelju ovoga Zakona donosi građevinski inspektor.

              Člankom 24. točkom 5. navedenog Zakona propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s ovim Zakonom strankama narediti poduzimanje sljedećih inspekcijskih mjera uklanjanje građevine.

Odredbom članka 38. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se rješenje o uklanjanju građevine, odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje (u daljnjem tekstu: izvršenik).

Odredbom članka 39. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik.

Odredbom članka 40. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se iznos troškova izvršenja rješenja i obveza njihova plaćanja od strane izvršenika utvrđuju se rješenjem koje se donosi nakon izvršenja rješenja putem treće osobe.

Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nisu povrijeđene odredbe Zakona o građevinskoj inspekciji na temelju kojih je tuženik osnovano donio osporavano rješenje.               Međutim, tužiteljica se u tužbi pozvala na zaštitu prava na dom, a koje je propisano u članku 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovor, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), te je sud uzeo u obzir do sada donesene presude Europskog suda za ljudska prava u kojima je utvrđena povreda prava na dom u odnosu na Republiku Hrvatsku i to većinom iz razloga, jer sud nije provodio test razmjernosti u odnosu na navedeno konvencijsko pravo. Test razmjernosti se sastoji od utvrđenja mogu li se sporne prostorije smatrati domom i je li došlo do miješanja u pravo na dom, a ovisno o tom utvrđenju, ocjenjuje se je li miješanje bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja te konačno, ako jest, je li mjera bila nužna u demokratskom društvu.

Prema mišljenju suda, u konkretnom slučaju radi se o domu tužiteljice i njene četveročlane obitelji, te je provođenjem ovrhe naložene mjere uklanjanja došlo do zakonitog miješanja države u pravo na dom, koje ima legitimni cilj u smislu uklanjanja svih nezakonito izgrađenih građevina u Republici Hrvatskoj, ali u postupku nije ocjenjivano treba li u konkretnom slučaju dati prednost zaštiti javnog ili privatnog interesa, tj. radi li se o nužnoj mjeri u demokratskom društvu.

Stoga će u postupku nakon ove presude, viši građevinski inspektor utvrditi radi li se o situaciju da tužiteljica i njena obitelj nemaju drugih nekretnina, je li predmetna građevina izgrađena na njihovom ili na tuđem, nečijem privatnom ili državnom zemljištu, te ocijeniti treba li u konkretnom slučaju dati prednost zaštiti javnog interesa u smislu osiguranja zakonitosti i jednakog postupanja prema svim nezakonitim graditeljima ili zaštiti privatnog interesa u smislu nemiješanja države u pravo na dom.

O trošku upravnog spora tužitelja, sud je odlučio sukladno članku 79. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužiteljica uspjela u sporu, pa joj je priznat sudski trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 2.500,00 kn (Tbr.23.t.1. i Tbr.50) i zastupanja na ročištu u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr.23.t.2. i Tbr.50), sa uvećanjem za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr.42) sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), sve u ukupnom iznosu od 6.250,00 kn.

Stoga je sud na temelju članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 11. veljače 2020.

 

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 66.a stavku 1. Zakona o upravnim sporovima.