- 1 -              Rev 1778/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1778/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. G. P. (OIB: ...) iz Z., koju zastupa punomoćnik P. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu P. p. u Z., protiv tuženika I. - I. n. d.d. (OIB: ...) Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1077/17-2 od 16. listopada 2018. ispravljene rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-1077/17-5 od 1. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1656/15-87 od 28. travnja 2017., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1656/15-88 od 3. svibnja 2017., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1077/17-2 od 16. listopada 2018. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Gž R-1077/17-5 od 1. ožujka 2019., te presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1656/15-87 od 28. travnja 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1656/15-88 od 3. svibnja 2017., i tužba se odbacuje u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio 5. travnja 2012.

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

1. U preostalom dijelu preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1077/17-2 od 16. listopada 2018., i sudi:

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1656/15-87 od 28. travnja 2017. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1656/15-88 od 3. svibnja 2017. u dijelu toč. I. izreke i to u podtoč. II., III., i IV. kojima je odbijen tužbeni zahtjev za povratak tužiteljice na rad i priznanje svih prava i obveza koje proizlaze iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. ..., za isplatu naknade plaće za svaki mjesec od mjeseca svibnja 2012. do zaključno mjeseca studenog 2012. u bruto iznosu od po 37.762,00 kn mjesečno zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te za naknadu parničnih troškova, te u toč. II. izreke.

 

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove revizijskog postupka u iznosu od 10.175,00 kn, u roku od osam dana od primitka ove presude, dok je za više zatraženi iznos troškova postupka tuženik odbijen sa zahtjevom kao neosnovanim.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. travnja 2012. temeljem koje je tužiteljici prestao radni odnos 23. travnja 2012. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, za vraćanje na rad na poslove Direktora Sektora korporativnih komunikacija i priznavanje tužiteljici svih prava i obveza koje proizlaze iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. ..., zahtjev za isplatu naknade plaće za svaki mjesec od mjeseca svibnja 2012. do zaključno mjeseca studenog 2012. u bruto iznosu od po 37.762,00 kn mjesečno, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te zahtjev za naknadu parničnih troškova (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 105.625,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. travnja 2017. pa do isplate (točka II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 97.225,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke).

 

Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkama I. i II. izreke na način da je utvrđena nedopuštenom odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 5. travnja 2012. temeljem koje je tužiteljici prestao radni odnos 23. travnja 2012. te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, naloženo je vraćanje na rad tužiteljice, na poslove Direktora Sektora korporativnih komunikacija i priznavanje svih prava i obveza koje proizlaze iz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. ..., te isplata naknade plaće u bruto iznosu od po 37.762,00 kn mjesečno, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama pobliže opisanim u izreci presude za svaki mjesec od mjeseca svibnja 2012. do zaključno mjeseca studenog 2012. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 111.975,00 kn sa pripadajućom zateznom kamatom te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 105.625,00 kn sa zateznim kamatama (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu 7.812,50 kn (točka II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju koja sadržajno predstavlja reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu prihvatiti reviziju, preinačiti nižestupanjske presude i odbaciti tužbu, podredno preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se potvrdi prvostupanjska presuda ili ukinuti istu i vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije u ukupnom iznosu od 13.116,20 kn.

 

Tužiteljica je odgovorila na reviziju tuženika i predložila Vrhovnom sudu Republike Hrvatske odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmetni spor vođen je povodom zahtjeva tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. travnja 2012. te radi vraćanja tužiteljice na rad kod tuženika i radi isplate naknada plaća za period od svibnja 2012. do studenog 2012.

 

U postupku koji je prethodio ovoj reviziji u bitnom je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme te je temeljem navedenoga ugovora potvrđena na funkciju Direktora Sektora korporativnih komunikacija s 1. siječnja 2010.,

 

- da je tuženik donio odluku o privremenom udaljenju s rada tužiteljice od 20. prosinca 2011.,

 

- da je tuženik 3. siječnja 2012. donio odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu dana s otkaznim rokom od 60 dana za vrijeme kojeg tužiteljica nije bila dužna dolaziti na posao te je bila oslobođena od obveze rada,

 

- da je tužiteljica bila na bolovanju od 7. ožujka 2012. do 24. travnja 2012.,

 

- da je tužiteljica ustala tužbom protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, koji se predmet vodio pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim broj Pr-786/12 i radi utvrđenja nezakonitosti odluke o privremenom udaljenju s rada, koji se predmet vodio pred istim sudom pod poslovnim brojem Pr-364/12,

 

- da je odvjetnik M. P., obavijestio tuženika e-mailom od 19. ožujka 2012. da se daljnja komunikacija tuženika sa tužiteljicom vezana uz zastupanje i zaštitu prava iz radnog odnosa, obavlja preko njega zbog tužiteljičinog stresnog stanja te je u prilog e-mailu dostavio punomoć za zastupanje,

 

- da je tuženik u dva navrata i to 16. ožujka 2012. i 22. ožujka 2012. pozvao tužiteljicu da vrati službeno vozilo, što ona nije učinila,

 

- da je tuženik 5. travnja 2012. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa,

 

- da iz obrazloženja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužiteljici upućen dopis od strane Sektora upravljanja ljudskim resursima, a predmet zahtjeva bio je zahtjev za povrat službenog vozila te da se na isti radnica oglušila te se očitovala 19. ožujka 2012. putem svog punomoćnika odvjetnika M. P., nakon čega je tuženik ponovno uputio dopis i produžio rok povrata automobila za dodatna 3 dana, a koji je elektronskom poštom poslan 22. ožujka 2012., a koji je M. P. pročitao 23. ožujka 2012. Budući je protekao rok iz navedenoga dopisa za povrat službenog automobila poslodavac je utvrdio osobito tešku povredu iz radnog odnosa predviđenu člankom 47. Pravilnika o radu za I. d.d. od 29. srpnja 2011.,

 

- da je tuženik dostavu odluke o izvanrednom otkazu preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom tužiteljici pokušao uručiti na posljednjoj adresi koju je tužiteljica prijavila tuženiku (..., S.), tako i na adresi koja je bila navedena na doznakama o bolovanju (..., B.) kao jedinoj adresi s kojom je tuženik (uz prethodnu službeno prijavljenu adresu) raspolagao,

 

- da je tužiteljica stan na adresi ..., S. prodala na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. siječnja 2012., te se privremeno preselila na drugu adresu o kojoj nije obavijestila tuženika,

 

- da se dostava odluke o izvanrednom otkazu tužiteljici na navedenim adresama nije mogla izvršiti jer tužiteljica na istim adresama nije ni stanovala, slijedom čega se predmetna pošiljka i vratila s naznakom «obaviješten, nije podigao»,

 

- da je tuženik odluku o izvanrednom otkazu sukladno Pravilniku o radu objavio na oglasnoj ploči 19. travnja 2012. te istu skinuo protekom roka od tri dana, odnosno 23. travnja 2012., s kojim danom je i utvrđen prestanak radnog odnosa tužiteljice,

 

- da je tužiteljica bila upoznata s Pravilnikom o radu,

 

- da iz dopisa tuženika od 2. svibnja 2012. upućenog punomoćniku tužiteljice proizlazi kako je tužiteljici ugovor o radu otkazan na temelju neke druge odluke, a ne odluke o osobno uvjetovanom otkazu,

 

- da je tuženik u e-mailu od 30. svibnja 2012. potvrdio da je tužiteljici ugovor o radu izvanredno otkazan.

 

Prvostupanjski sud, imajući u vidu da je tužiteljica obavijestila tuženika o svom punomoćniku, odnosno da je punomoćnik tužiteljice e-mailom pozvao tuženika da se sva korespondencija i komunikacija glede zaštite prava iz radnog odnosa tužiteljice odvija putem njega (u prilog čemu je u istom e-mailu dostavio punomoć radi zastupanja i zaštite prava tužiteljice iz radnog odnosa), zaključuje da je tuženik nakon što se dostava odluke o izvanrednom otkazu s adrese njezinog prebivališta ..., S., vratila s naznakom "obaviješten, nije podigao", sukladno načelu postupanja u dobroj vjeri trebao stupiti u kontakt sa odvjetnicima tužiteljice i preko istih pokušati tužiteljici uručiti odluku o izvanrednom otkazu. Kako tuženik nije pokušao spornu odluku uručiti tužiteljici preko punomoćnika, zaključuje da nije postupio u dobroj vjeri te ocjenjuje da dostava odluke o izvanrednom otkazu nije izvršena uredno.

 

Polazeći od utvrđenja da je punomoćnik tužiteljice tek iz dopisa tuženika od 2. svibnja 2012., koji je zaprimio 7. svibnja 2012., mogao naslutiti kako je tužiteljici ugovor o radu otkazan temeljem neke druge odluke, a ne odluke o osobno uvjetovanom otkazu, zaključuje kako tužiteljica prije 7. svibnja 2012. ni na koji način nije mogla saznati za donošenje odluke o izvanrednom otkazu, pa stoga, u smislu odredbe čl. 129. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11 i 73/13 - dalje: ZR-a), ocjenjuju pravovremenima zahtjev tužiteljice za zaštitu prava od 18. svibnja 2012. i tužbu od 19. lipnja 2012.

 

Nadalje, na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud ocjenjuje tužbeni zahtjev neosnovanim zaključivši da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu dopuštena, budući da je tužiteljica, ne vraćanjem službenog vozila po pozivu poslodavca postupila protivno odredbi čl. 6.4.4. Postupka za korištenje službenih vozila tuženika te počinila osobito tešku povredu radne obveze iz odredbe čl. 47. toč. 32. Pravilnika o radu tuženika, pa je stoga tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno odredbi čl. 108. st. 1. ZR-a te je postupio u skladu s odredbom čl. 108. st. 2. ZR-a . Slijedom navedenog nije bilo osnove za primjenu odredbe čl. 116. st. 1. ZR-a, odnosno vraćanje tužiteljice na rad, kao i priznanje svih prava i obveza koje proizlaze iz Ugovora o radu te da je neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu plaće.

 

Drugostupanjski sud prihvaća zaključke prvostupanjskog suda glede pravovremenosti zahtjeva tužiteljice za zaštitom prava od 18. svibnja 2012. i tužbe od 19. lipnja 2012. Nadalje zaključuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje, ali da je na isto pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 118. st. 2. ZR-a jer je tuženik pri donošenju osporene odluke prekoračio propisan rok od 15 dana za donošenje iste. Stoga preinačuje prvostupanjsku presudu i prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke izvanrednom otkazu ugovora o radu od 5. travnja 2012. te za vraćanje tužiteljice na rad kod tuženika i za isplatu naknade plaće za razdoblje od svibnja 2012. do studenog 2012.

 

 

Tuženik u reviziji sadržajno ističe, prije svega kako je pred nižestupanjskim sudovima počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koja se sastoji u tome što su sudovi pobijanom presudom odlučivali u povodu nepravodobno podnesene tužbe radi zaštite prava iz radnog odnosa.

 

Odredom čl. 112. st. 3. ZR-a propisano je da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje.

 

Sukladno odredbi čl. 128. ZR-a na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu primjenjuju se na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili Pravilnikom o radu.

 

Prema odredbi čl. 51. st. 11. Pravilnika o radu tuženika oznake ... (u daljnjem dijelu teksta: Pravilnik o radu) propisano je da će se otkaz dostaviti osobi kojoj se otkazuje na način propisan u čl. 54. Pravilnika o radu. Dostava otkaza radniku sukladno odredbama Pravilnika o radu smatra se danom prestanka radnog odnosa kod poslodavca (čl. 51. st. 12. Pravilnika o radu).

 

Odredbom čl. 54. st. 1. Pravilnika o radu propisano je da se odluke, obavijesti i drugi pisani akti u vezi s ostvarivanjem prava i obveza dostavljaju radnicima neposrednim uručivanjem na radnom mjestu, uz obveznu naznaku datuma primitka i potpisa radnika. Ako radnik ne dolazi na rad, ili je otežano da mu se odluka neposredno uruči na radnom mjestu, dostava će se izvršiti preporučenom poštanskom pošiljkom s povratnicom na posljednju adresu koju je radnik prijavio poslodavcu i potvrdio potpisom Izjave o adresi stanovanja (čl. 54. st. 3. Pravilnika o radu). Dostava se smatra izvršenom ako je primitak pošiljke potvrdio radnik ili netko od punoljetnih članova njegova domaćinstva (čl. 54. st. 4. Pravilnika o radu). Ako dostavu odluke na kućnu adresu nije moguće provesti na način iz čl. 54. st. 1. i st. 3. Pravilnika o radu, odluka će se istaknuti na oglasnoj ploči tuženika (čl. 54. st. 5. Pravilnika o radu). Istekom roka od 3 dana od dana isticanja odluke na oglasnoj ploči dostava se smatra izvršenom (čl. 54. st. 6. Pravilnika o radu).

 

Pravilnik o radu objavljen je 2. kolovoza 2011. na intranetu tuženika, te je stupio na snagu 11. kolovoza 2011.

 

Odredbom čl. 129. određen je rok u kojem je radnik ovlašten tražiti zaštitu prava iz radnog odnosa. Navedenom odredbom propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (čl. 129. st. 1. ZR-a). Nadalje, ZR propisuje pravo radnika da u daljnjem roku od petnaest dana zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom u slučaju da poslodavac u roku petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz čl. 129. st. 1. ZR-a ne udovolji njegovom zahtjevu za ostvarenje toga prava (čl. 129. st. 2. ZR-a).

 

Polazeći od odredbe čl. 112. st. 3. ZR-a kojom je propisano da se otkaz mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje te od činjenice da je tužiteljica imala kod tuženika prijavljenu adresu prebivališta, a nije obavijestila tuženika o promjeni te adrese, što je bila dužna učiniti, a pogotovo u situaciji u kojoj se ona nalazila kada joj je tekao otkazni rok, a bila je oslobođena dolaska na posao, ovaj sud je zaključio da je dostava odluke o izvanrednom otkazu izvršena pravilno, sukladno odredbama čl. 11. st. 3 i čl. 128. ZR-a te sukladno odredbama čl. 51. st. 11. i čl. 54. st. 1. Pravilnika o radu. Naime, činjenica što je odvjetnik Marko Prpić, nakon odluke o osobno uvjetovanom otkazu, e-mailom od 19. ožujka 2012. obavijestio tuženika da se daljnja komunikacija tuženika sa tužiteljicom vezana uz zastupanje i zaštitu prava iz radnog odnosa, obavlja preko njega zbog njezinog stresnog stanja te dostavio presliku punomoći radi zastupanja i zaštite prava iz radnog odnosa, nije od značaja za pravilnost dostave u ovom postupku osporene odluke. Naime, navedena punomoć, pored činjenice da je tuženiku dostavljena u presliku elektronskim putem, dana je za zastupanje tužiteljice u postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa koji se vodio povodom odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu dana 3. siječnja 2012., a radi koje je tužiteljica pokrenula i sudski postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu pod poslovnim broj Pr-786/12.

 

Slijedom navedenog, a cijeneći pravilnost dostave kroz odluku koja se dostavlja, a kojom se rješava pitanje osobnog prava koje je od izuzetnog značaja za tužiteljicu kao radnicu pa je stoga za takve odluke propisana isključivo osobna dostava po pravilima o osobnoj dostavi radniku, ovaj sud je zaključio da je tuženik pravilno postupio kada je dostavu osporene odluke pokušao izvršiti osobno tužiteljici sukladno Zakonu o radu i Pravilniku o radu tuženika, a ne punomoćniku tužiteljice koji je zastupao tužiteljicu u drugom postupku povodom zaštite po odluci o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu dana 3. siječnja 2012.

 

Slijedom svega navedenog, ovaj sud zaključuje da je dostava osporene odluke izvršena uredno, pa se ima smatrati da je 23. travnja 2012. izvršena dostava osporene odluke, pa stoga rok od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, za zahtjev za zaštitu prava (čl. 129. st. 1. ZR-a). počeo je tužiteljici teći prvog sljedećeg dana (24. travnja 2012.). Taj je rok istekao 8. svibnja 2012., pa predmetni zahtjev koji je podnesen 18. svibnja 2012. i tužba od 19. lipnja 2012. nepravovremeni.

 

Stoga, kako to osnovano u reviziji navodi tuženik, nižestupanjski sudovi su počinili apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP kada su odlučivali o nepravodobno podnesenoj tužbi.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP valjalo je ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i odbaciti tužbu u odnosu na dio tužbenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu koju je tuženik donio 5.travnja 2012., kako je to u izreci ovog rješenja.

 

Propuštanje prekluzivnog zakonskog roka za traženje sudske zaštite u vezi s povredom prava iz radnog odnosa (prema odredbi čl. 126. ZR-a) ima procesnopravnu posljedicu – gubitak prava na tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa (ovdje: utvrđenja nedopuštenosti otkaza).

 

U odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva - za vraćanjem na rad i za isplatu novčanog potraživanja (isplatu plaće), ne postoji obveza traženja zaštite prava u strogo propisanim zakonskim rokovima iz čl. 126. st. 1. i 2. ZR-a (čl. 126. st. 6. ZR-a). Dakle, propust tužiteljice da tužbu u vezi s povredom prava iz radnog odnosa podnese u zakonskom roku nema istu procesnopravnu posljedicu u odnosu na zahtjev za vraćanjem na rad i zahtjevom za isplatu novčanog potraživanja, odnosno ne čini te zahtjeve nepravovremenima.

 

Međutim, procesnopravne posljedice nepravovremenog zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu imaju materijalnopravni učinak na zahtjev za vraćanjem na rad, kao i na zahtjev za isplatu plaće - čine ih neosnovanima. Dakle, nakon što je odlukom ovoga suda odbačena tužba radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme i dalje egzistira kao pravno valjana ta odluka. To ima za posljedicu prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika, pa stoga tužiteljici ne pripada pravo na vraćanje na rad kao ni pravo na naknadu plaća prema postavljenom zahtjevu.

 

Zbog toga je valjalo odlučiti kao u toč. 1. izreke ove presude (čl. 393. ZPP).

 

Tuženik zahtjeva naknadu troškova žalbenog i revizijskog postupka prema specifikacijama iz tih podnesaka.

 

Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te su tuženiku priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 148/09 - dalje: OT/09, 142/12 i 103/14 - dalje: OT).

 

Tuženiku je priznat trošak sastava revizije u iznosu sukladno Tbr. 7. toč. 1. u svezi Tbr. 10. toč. 6. OT u iznosu 7.500,00 kn što uvećano za 25% Pdv-a, iznosi 9.375,00 kn, uvećano za sudsku pristojbu na reviziju u iznosu od 800,00 kn, ukupno iznosi 10.175,00 kn, pa je stoga odlučeno kao u izreci ove presude

 

Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu u zatraženom iznosu od 6.250,00 kn, jer navedeni trošak nije ni potreban za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP. Nadalje nije mu priznat niti više zatraženi iznos za sudsku pristojbu jer rješenjem Općinskog radnog suda poslovni broj Pr-1656/2015-113 od 27. ožujka 2019. naložena mu je uplata sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 800,00 kn, pa je u preostalom dijelu troškova valjalo je odbiti zahtjev za naknadu troškova.

 

Zagreb, 11. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.