Poslovni broj: Kž-56/2019-5

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Kž-56/2019-5

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marice Šćepanović, kao predsjednice vijeća te Nevena Cambja i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sonje Čule, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu, protiv okrivljenika I. R., zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu, protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj 34K-326/2018-16, od 4. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljenik I. R., za počinjeno kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. KZ/11, za koje je proglašen krivim u izreci pobijane presude, na temelju tog propisa, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

Na temelju članka 54. KZ/11, u kaznu zatvora na koju je osuđen, okrivljeniku se uračunava vrijeme uhićenja od 25. listopada 2017. od 22,15 sati, do 26. listopada 2017. u 13,00 sati.

II. U ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena. 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom, Općinski kazneni sud u Zagrebu, proglasio je krivim okrivljenika I. R. zbog jednog kaznenog djela prijetnje, iz članka 139. stavka 2. KZ/11 te ga je, na temelju tog propisa, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, nakon čega je, na temelju članka 56. KZ/11, okrivljenom izrečena uvjetna osuda, tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti, ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 1 godine (pri čemu je propušteno navesti da vrijeme provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti presude), ne počini neko novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 54. KZ/11, u izrečenu kaznu zatvora, u slučaju opoziva uvjetne osude, okrivljenom se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

 

Na temelju članka 148. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, dalje u tekstu: ZKP/08), u vezi sa člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08, okrivljeni je obvezan na plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna.

 

Protiv navedene presude, žalbu je podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne uvjetna osuda s duljim rokom provjeravanja.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen. 

 

Spis je, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

 

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

 

S obzirom da državni odvjetnik prvostupanjsku presudu nije pobijao zbog žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, to je ovaj sud, kao sud drugog stupnja, pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. ZKP/08, međutim nije našao da bi bile počinjene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

 

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o uvjetnoj osudi, ističući kako će se, s obzirom na sve okolnosti ovog slučaja, a uvažavajući načelo individualizacije kazne, svrha kažnjavanja, a osobito ciljevi generalne prevencije, moći ostvariti jedino uvjetnom osudom s duljim vremenom provjeravanja.

 

U pravu je državni odvjetnik kada u svojoj žalbi sugerira da je prvostupanjski sud precijenio postojanje olakotnih okolnosti na strani okrivljenika u konkretnom slučaju te da je kaznenopravna sankcija koju je odabrao prvostupanjski sud preblaga. Naime, kada se imaju u vidu okolnosti pod kojima se ovo kazneno djelo dogodilo, s obzirom da se okrivljenik, nakon što mu oštećenik Z. T., obavljajući svoj posao, nije dopustio da skrene u ulicu u koju je imao namjeru skrenuti zbog radova na cesti, vratio nakon desetak minuta i bez ikakvog razloga počeo vrijeđati oštećenika i prijetiti mu da će ga ubiti, izvadivši pri tome i repetiravši plinski pištolj, za kojega oštećenik nije ni mogao znati da nije pravi, kojega je potom, kako bi mu pokazao da zaista ozbiljno misli, uperio u glavu oštećenika, tada se uvjetna osuda sa kaznom zatvora u trajanju od deset mjeseci, sa rokom provjeravanja od jedne godine od pravomoćnosti presude, doista ukazuje preblagom i neadekvatnom, opisanoj situaciji.

 

Okrivljenik je pri počinjenju kaznenog djela iskazao iznimnu upornost, agresivnost i visok stupanj kriminalne volje, s obzirom da se do mjesta događaja vratio desetak minuta nakon što ga oštećenik opravdano nije propustio, u situaciji gdje je bilo onemogućeno prometovanje vozilima zbog radova na cesti, iz čega je sasvim jasno da okrivljenik nije postupio u nekakvom afektivnom stanju jer je imao sasvim dovoljno vremena primiriti se i razmisliti što će učiniti, no unatoč tome on je ustrajao u namjeri da oštećenom ozbiljno zaprijeti.

 

Kod toga treba istaknuti i to kako je, čak i pod uvjetom da se oštećenik doista prethodno smijao okrivljeniku (o čemu međutim, osim obrane okrivljenika nema nikakvih dokaza), eklatantan nerazmjer između ponašanja oštećenika koji je samo radio svoj posao, omogućavajući sigurno i nesmetano odvijanje prometa i divljačke reakcije okrivljenika, za koju nema nikakvog opravdanja. U takvoj situaciji, polazeći od svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je jedina primjerena kazna ona zatvorska, radi čega je i preinačena prvostupanjska presuda na način da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, premda je državni odvjetnik predložio u svojoj žalbi jedino dulji rok provjeravanja kod izrečene uvjetne osude.

 

Premda se reakcija okrivljenika ničim ne može opravdati, za navesti je kako ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da bi uvjetna osuda eventualno mogla doći u obzir u situaciji da se, u danim okolnostima, okrivljenik zadržao samo na verbalnoj prijetnji. Međutim, u situaciji kada je on, uz sve to, još izvadio i pištolj (bez obzira što se radilo o plinskom pištolju, s obzirom da to oštećenik nije mogao znati), repetirao ga, a potom primio oštećenog i za ruku kojom se ovaj refleksno pokušao zaštititi od možebitnog pucanja i povukao ju u stranu te potom prislonio pištolj na čelo oštećenika, tada se nikakva uvjetna osuda ne ukazuje primjerenom sankcijom.

 

Sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika u vidu njegove ranije neosuđivanosti, korektnog držanja pred sudom i njegove životne dobi, nisu takve kvalitete da bi mogle zasjeniti ovakvu ničim izazvanu bezobzirnost i brutalnost okrivljenika. Štoviše, životna dob okrivljenika u konkretnoj situaciji ga ni najmanje ne ispričava jer bi se ovakvo postupanje još moglo očekivati (ali ne i opravdati) da se radi o nekoj mlađoj i nezreloj osobi, sklonoj impulzivnim reakcijama, za razliku od čovjeka u zreloj dobi, prepunog životnog iskustva, kojega čak ni odmak od desetak minuta od događaja kada mu je onemogućen prolazak vozilom u ulicu u kojoj su se obavljali radovi, nije spriječio da ovako reagira.

 

Slijedom navedenog, kako je već naprijed kazano, prihvaćena je žalba državnog odvjetnika te je prvostupanjska presuda, u skladu s člankom 486. ZKP/08, preinačena u odluci o kazni, na način da je okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 6 mjeseci, koja kazna je primjerena svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovih kaznenih djela, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, stupnju krivnje okrivljenika i njegovim osobnim prilikama te će se, upravo ovakvom kaznom, ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, a osobito će se utjecati na počinitelja, ali i sve ostale da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te će se omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.

 

U kaznu zatvora na koju je osuđen, okrivljeniku je uračunato i vrijeme uhićenja kako je to navedeno u izreci presude, sukladno odredbi članka 54. KZ/11, dok je u ostalom dijelu prvostupanjska presuda ostala neizmijenjena.

 

U Splitu 11. veljače 2020.