Poslovni broj: 40 Gž-128/20-2

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj 40 Gž-128/20-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Neri Radas, kao predsjednika vijeća, Vesne Skerlev, suca izvjestitelja i člana vijeća i Gabriele Topić Kordej, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. S. iz N., …, …, broj putovnice …, zastupanog po punomoćniku V. J., odvjetniku iz V., …, protiv tužene B. Z., OIB: …, iz V., …, zastupane po punomoćniku G. Š., odvjetnici iz Z., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1462/19 od 20. studenoga 2019. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2020. godine,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene B. Z. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1462/19 od 29. studenoga 2019. godine, u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju po pravomoćnosti ove presude započne s otplatom zajma u visini od 500 Eura mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a do svakog 15-tog u mjesecu i to poštanskom uplatom na adresu punomoćnika tužitelja V. J., odvjetnika iz V., …, sve pod prijetnjom ovrhe (dio st. I izreke), u dijelu kojim je određeno da, ukoliko tužena zaostane s otplatom istaknutog iznosa u točci I te presude i to s tri uzastopne radnje, to cjelokupni iznos od 22.500 Eura dospijeva na naplatu (dio st. II izreke), te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 4.431,87 kn (dio st. III izreke).

 

              II. Preinačuje se navedena prvostupanjska presuda, u dijelu kojim je naloženo tuženici da tužitelju po pravomoćnosti te presude započne s otplatom zajma u visini od daljnjih 500 Eura mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a do svakog 15-tog u mjesecu i to poštanskom uplatom na adresu punomoćnika tužitelja V. J., odvjetnika iz V., …, sve pod prijetnjom ovrhe (dio st. I izreke), u dijelu kojim je određeno da, ukoliko tužena zaostane s otplatom istaknutog iznosa u točci I te presude i to s tri uzastopne radnje, to cjelokupni iznos preko 22.500 Eura do 45.000 Eura dospijeva na naplatu (dio st. II izreke), te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška preko iznosa od 4.431,87 kn do iznosa od 8.863,75 kn tj. za iznos od 4.431,87 kn (dio st. III izreke) i u tome se dijelu sudi:

 

              Odbija se tužbeni zahtjev, u dijelu kojim je tuženici naloženo da tužitelju po pravomoćnosti ove presude započne s otplatom zajma u visini od daljnjih 500 Eura mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a do svakog 15-tog u mjesecu i to poštanskom uplatom na adresu punomoćnika tužitelja V. J., odvjetnika u V., …, sve pod prijetnjom ovrhe, u dijelu kojim je određeno da, ukoliko tužena zaostane s otplatom istaknutog iznosa u točci I te presude i to s tri uzastopne rate, to cjelokupni iznos preko 22.500 Eura do iznosa od 45.000 Eura dospijeva na naplatu, te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u iznosu od 4.431,87 kn.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom je suđeno:

 

1.                           Nalaže se tuženoj B. Z. iz Š. …, V. da tužitelju P. S., …, … N. po pravomoćnosti ove presude započne sa otplatom zajma u visini od 1.000,00 € mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja, a do svakog 15. u mjesecu i to poštanskom uplatom na adresu punomoćnika tužitelja V. J., odvjetnika u V., …, sve pod prijetnjom ovrhe.

 

2.             Ukoliko tužena zaostane s otplatom istaknutog iznosa u točki 1. ove presude i to s 3 (tri) uzastopne rate, to cjelokupni iznos od 45.000,00 € dospijeva na naplatu.

 

3.             Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 8.863,75 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška odbija kao neosnovan.

 

              Protiv navedene presude podnijela je žalbu tuženica, zbog svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijanu presudu preinači u smislu žalbenih navoda.

 

              Žalba je djelomično osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev za ispunjenje ugovorne obveze iz Sporazuma o kreditiranju (priznanju duga) od 12. kolovoza 2003. godine.

 

              Prvostupanjski sud temelji svoju odluku na zaključku da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan, sukladno odredbama čl. 17. st. 1. te čl. 296. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/00., 88/01., – dalje u tekstu: ZOO), obzirom da je tuženica, kao treća osoba, preuzela ugovornu obvezu vraćanja predmetnoga iznosa.

 

              Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, neprihvatljiv je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica, kao treća osoba, preuzela obvezu vraćanja predmetnoga iznosa tužitelju, sukladno Sporazumu od 12. kolovoza 2003. godine.

 

              Iz sadržaja Sporazuma o kreditiranju (priznanju duga) od 12. kolovoza 2003. godine, proizlazi da je tuženica u istom statusu kao i ugovorna stranka Željko Zupčić, obveznik isplate predmetnog iznosa od 45.000 Eura davatelju kredita.

 

              U konkretnom slučaju, radi se o djeljivoj obvezi, u smislu odredaba čl. 412. ZOO-a.

 

              Prema odredbama čl. 412. ZOO-a, obveza je djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijeli predmet, i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače obveza je nedjeljiva (st. 1.). Kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, a obveza se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drugačija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio (st. 2.).

 

              U konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 412. st. 2. ZOO-a, tuženica je u obvezi ispuniti ugovornu obvezu iz predmetnoga Sporazuma u iznosu od 22.500 Eura i za tu obvezu odgovara.

 

              Iz navedenih razloga je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, pa je u tome smislu ovom drugostupanjskom presudom i odlučeno.

 

              Sukladno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelju pripada pravo na nadoknadu parničnog troška, sukladno uspjehu u sporu (50%), te mu s osnova naknade parničnog troška pripada iznos od 4.431,87 kn.

 

              Utoliko su žalbeni navodi djelomično osnovani.

 

              Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da prigovor zastare nije osnovan, obzirom da je, sukladno odredbi čl. 324. st. 2. ZOO-a, tražbina dospjela podnošenjem tužbe, obzirom da predmetnim Sporazumom nije određen rok ispunjenja obveze iz Sporazuma.

 

              Konačno, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica potpisnik predmetnoga Sporazuma, što je i tuženica sama, u jednoj fazi postupka, priznala (čl. 221. st. 2. ZPP-a.).

 

              Utoliko su žalbeni navodi djelomično neosnovani.

 

              Slijedom navedenoga, po osnovi čl. 368. st. 2. i čl. 373 a ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

 

U Zagrebu, 11. veljače 2020.

 

 

Predsjednik vijeća:

mr.sc. Neri Radas, v. r.