1                            Poslovni broj: Gž Ovr-123/2019-2

Poslovni broj: Gž Ovr-123/2019-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, u ovršnom postupku ovrhovoditelja E. & S. b. d.d. R., OIB ..., zastupanog po punomoćniku Z. B., odvjetniku iz Z., OIB: ..., protiv ovršenika B. H. iz O., OIB: ..., radi prinudne naplate duga ovrhom na nekretnini ovršenika, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-2166/2018-4 od dana 30. studenog 2018. godine, dana 11. veljače 2020. godine, 

 

r i j e š i o   j e

 

1.   Uvažava se žalba ovrhovoditelja kao osnovana, ukida se rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-2166/2018-4 od dana 30. studenog 2018. godine te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na daljnji postupak.
2. O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe bit će odlučeno u konačnoj odluci.

 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu podnesen od strane ovrhovoditelja E. & S. b. d.d. za donošenjem rješenja o ovrsi radi prinudne naplate novčane tražbine u iznosu od 3.489,56 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 3.326,79 EUR-a od 14.9.2018. pa do isplate, kao i zatraženih troškova ovršnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama ovrhom na nekretnini ovršenika upisanoj u zk.ul. 8367 k.o. O., k.č.br. 4565/2, u naravi kuća i dvorište ..., površine 185 m2. 

 

Protiv prvostupanjskog rješenja pravovremeno se žali ovrhovoditelj, pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/0, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje: OZ), predlažući ovom sudu žalbu usvojiti, pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. 

 

Žalba je osnovana.

 

Iz stanja spisa u bitnom proizlazi da je ovrhovoditelj dana 23. studenog 2018. godine, sudu podnio prijedlog za ovrhu, kojim radi naplate iznosa od 3.489,56 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, traži određivanje ovrhe na nekretnini ovršenika.

 

Sud je prijedlog ovrhovoditelja odbio pozivom na odredbu članka 80.b stavka 2. i stavka 3. OZ-a, smatrajući kako bi u konkretnom predmetu, s obzirom na iznos glavnice te vrijednost nekretnine ovršenika, prodajom nekretnine bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja. Sud nadalje ukazuje kako ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna odnosno da ovršenik nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri kao i to da se ovršenik nije izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine može zatražiti namirenje prodajom određene nekretnine.

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu povodom žalbe ovrhovoditelja, te sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi članka 21. stavka 1. OZ-a, ovaj drugostupanjski sud nalazi da se za sada ne može ispitati pravilnost primjene materijalnog prava.

 

Odredbom članka 80.b stavka 2. OZ-a je propisano da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, dok stavak 3. istog članka navodi kako će pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2., sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

     je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu;

     je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežitom dijelu namiri;

     služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji;

     ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitog uzdržavanja ili drugih važnih razloga;

     je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

 

Prilikom odlučivanja o osnovanosti ovrhovoditeljevog prijedloga za ovrhu, sud je naložio stalnom sudskom vještaku da sačini mišljenje o okvirnoj vrijednosti predmetne nekretnine. Sudski vještak je nalogu suda udovoljio te je nekretninu ovršenika procijenio na iznos od 380.000,00 kuna ili 51.000 EUR-a.

 

Na temelju spomenutog okvirnog mišljenja vještaka te činjenice da ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu nije dostavio dokaz o pokušaju namirenja svoje tražbine drugim predmetima i sredstvima ovrhe, sud je donio pobijano rješenje.

 

U žalbi ovrhovoditelj u bitnom navodi kako je donoseći ožalbeno rješenje sud počinio bitnu povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. i 11. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

 

Naime, ovrhovoditelj smatra kako mu nije bila dana mogućnost očitovati se u pogledu moguće primjene odredbe članka 80.b stavka 2. i 3. OZ-a, u čemu nalazi ostvarenje bitne povrede iz  odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a. Također, ovrhovoditelj napominje kako ovršenik uopće nije prigovorio da bi donošenjem rješenja o ovrsi te prodajom nekretnine došlo do narušavanja pravične ravnoteže između njegovih interesa i interesa ovrhovoditelja. Nadalje, ovrhovoditelj smatra kako sud nije valjano obrazložio svoju odluku, u čemu nalazi ostvarenje bitne povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a.

 

Člankom 15. Izmjena i dopuna Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/17) u OZ je unesen članak 80.b koji od suda zahtijeva da, prilikom odlučivanja o prijedlogu na ovrhu na nekretnini ovršenika provede svojevrsni test razmjernosti o tome čije je pravo u konkretnom slučaju pretežinije. Pravo ovrhovoditelja na namirenje svoje tražbine utvrđene ovršnom ispravom i njegovo legitimno očekivanje da svoju tražbinu može namiriti iz imovine ovršenika (koje nesumnjivo predstavlja imovinu ovrhovoditelja i zaštićeno je člankom 1. protokola broj 3. Europske konvencije o ljudskim pravima i temeljnim slobodama MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) ili pravo ovršenika na mirno uživanje svoje imovine (koje je također zaštićeno Konvencijom). Prilikom donošenja svoje ocjene, sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, članak 80.b stavka 3. OZ-a ih ne navodi taksativno, već samo nabraja one koje su najočitije.

 

U konkretnom slučaju sud je svoju ocjenu o narušenju pravične ravnoteže između interesa ovrhovoditelja i ovršenika temeljio isključivo na odnosu između vrijednosti nekretnine na kojoj se određivanje ovrhe traži te iznosa tražbine koja se u ovom postupku prisilno ostvaruje. 

 

Ovaj sud je stava kako unatoč činjenici što je vrijednost nekretnine višetruko veća od visine tražbine, navedeno samo po sebi ne mora značiti da bi prodajom nekretnine došlo do narušenja pravične ravnoteže između interesa ovršenika i ovrhovoditelja. Naime, baš kao što članak 80. b OZ-a navodi, prilikom ocjene sud je dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja.

 

Naime, ovršenik može pristati na prodaju svoje nekretnine jer primjerice ima više nekretnina te mu je u interesu podmirenje nesporne tražbine koju ima prema vjerovniku

 

Valja navesti kako je sukladno odredbi članka 5. stavka 1. OZ-a, ovrhovoditelj slobodan izabrati sredstvo i predmet ovrhe. Stoga je na ovršeniku teret dokazivanja činjenice postojanja drugog prikladnog predmeta i sredstva ovrhe, odnosno činjenice da bi nekretnina koja je predmet ovrhe predstavljala njegov jedini dom.

 

Na ovaj način prvostupanjski sud u biti pooštruje odredbu članka 80.b stavka 2. OZ-a i praktično je izjednačava sa odredbom stavka 2. istog članka, a što nije bila intencija zakonodavca prilikom donošenja Novele Ovršnog zakona.

 

Ovršni postupak je izvanparnični postupak, u njemu se ročišta iznimno određuju te se u pravilu, o prijedlozima stranaka odlučuje bez dostavljanja na odgovor, a sve sporne činjenice sud utvrđuje iz priloženih isprava. 

 

Međutim, u konkretnom slučaju s obzirom da je sud, sukladno odredbi članka 80. b stavka 3. OZ-a, dužan uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, nema zapreke za dostavom prijedloga za ovrhu na očitovanje ovršeniku te za eventualnim održavanjem ročišta prije odlučivanja o prijedlogu za ovrhu.  

 

Također, sudu se ukazuje na odredbu članka 51. stavka 2. OZ-a, prema kojoj u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi sud prvog stupnja može žalbu prihvatiti ako ocijeni da je osnovana te, u cijelosti ili djelomice, doneseno rješenje o ovrsi preinačiti i ovršni zahtjev odbiti, ili ukinuti rješenje o ovrsi i ovršni prijedlog odbaciti ili oglasiti se stvarno ili mjesno nenadležnim i predmet ustupiti nadležnom sudu.  

 

Imajući u vidu izneseno, a budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda u obrazloženju pobijane odluke nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, temeljem odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a, valjalo je riješiti kao u izreci.

 

U ponovljenom postupku sud će prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja postupiti sukladno odredbi članka 80.b stavka 3. OZ-a i pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. članka 80.b OZ-a, uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, savjesno i brižljivo utvrditi relevantne činjenice i valjanom primjenom materijalnog prava donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku.

 

Odluka o trošku, sukladno članku 166. stavku 3. ZPP-a, u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

U Splitu, 11. veljače 2020. godine