- 1 -              I Kž-Us 15/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 15/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 326. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK), podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-Us-26/18 od 9. prosinca 2019., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Prihvaća se žalba USKOK-a, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženi D. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 326. st. 1. i čl. 52. KZ/11., za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 329. st. 1. toč. 3. KZ/11., osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci u koju mu se, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. travnja 2018. pa nadalje.

 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom optuženi D. Đ. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 329. st. 1. i čl. 52. KZ/11. za koje je, na temelju čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 326. st. 1. i čl. 52. KZ/11., uz primjenu čl. 48. st. 2. u vezi s čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci, a u koju mu je, na temelju čl. 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. travnja 2018. pa nadalje.

 

              Na temelju čl. 79. st. 2. KZ/11. od optuženika je oduzeto vozilo marke ... slovenskih nacionalnih registarskih oznaka ...

 

              Na temelju čl. 557. st. 1. i čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) u vezi s čl. 77. st. 1. KZ/11., utvrđeno je da kunska protuvrijednost 5.445,00 eura odnosno novčani iznos 40.343,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi D. Đ. ostvario kaznenim djelom iz čl. 326. st. 1. u svezi čl. 329. i čl. 52. KZ/11., da je kunska protuvrijednost 5.445,00 eura odnosno novčani iznos 40.343,00 kuna imovina Republike Hrvatske te je optuženom D. Đ. naloženo da Republici Hrvatskoj uplati iznos 40.343,00 kune u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

 

              Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice.

 

Protiv te presude žalbu je podnio USKOK, i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se optuženika osudi na kaznu zatvora u dužem trajanju.

 

Optuženi D. Đ. je putem braniteljice G. R., odvjetnice iz Z. podnio odgovor na žalbu USKOK-a predloživši da se ista odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis predmeta je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni povodom žalbe USKOK-a, ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja okolnosti  koje su u smislu odredbe čl. 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne optuženom D. Đ. pravilno cijenio olakotnim priznanje, izraženo žaljenje i kajanje zbog učinjenog, okolnost da živi s ocem jer su mu roditelji rastavljeni, a majka mu je posljednjih godina bolesna te joj pomaže, okolnost da je u vrijeme počinjenja djela imao ... godina, okolnost da su loše imovinske prilike, odnosno teška financijska situacija na optuženika utjecale da počini inkriminirano mu djelo, zatim način počinjenja, odnosno ulogu optuženika u počinjenju ovog kaznenog djela te njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela s obzirom na kritičnost te iskazanu svijest o neprihvatljivosti takvog ponašanja. Optuženiku je, također pravilno, otegotnim cijenjeno to što je u okviru produljenog kaznenog djela počinio 23 odvojene radnje, pri tome postupajući s izravnom namjerom i sviješću da je njegovo djelo zabranjeno te je bio ubrojiv, kao i činjenica višestruke osuđivanosti, i to u četiri navrata prije počinjenja inkriminiranog djela te u dva navrata nakon toga, od čega u četiri navrata zbog kaznenih djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. KZ/97. i čl. 229. st. 1. KZ/11., jednom zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. i jednom zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

 

Prvostupanjski sud je, međutim, a kako to pravilno ističe USKOK u svojoj žalbi, u konkretnom slučaju neopravdano primijenio odredbu čl. 48. st. 2. KZ/11. budući da je olakotne okolnosti utvrđene na strani optuženika pogrešno ocijenio kao naročito olakotne okolnosti, slijedom čega ni kazna zatvora na koju ga je osudio nije primjerena njegovoj ličnosti i težini počinjenog kaznenog djela. Žalitelj, naime, s pravom ističe da je precijenjen značaj optuženikovog priznanja koje, kraj ostalih dokaza, nije doprinijelo utvrđivanju činjeničnog stanja, dok brojnost radnji (23) i osoba (153) kojima je optuženik omogućio nedozvoljeni ulazak i kretanje u Republici Hrvatskoj, što upućuje na visok stupanj upornosti u počinjenju kaznenog djela i visok stupanj kriminalne volje optuženika, nisu cijenjeni u dovoljnoj mjeri. Također je nedovoljno cijenjena i činjenica optuženikove višestruke osuđivanosti i prije i nakon počinjenja ovog kaznenog djela, i to pretežito za kaznena djela imovinskog karaktera (krađe i teške krađe), koja očito nije doprinijela shvaćanju optuženika o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i posljedicama kažnjavanja za ista.

 

Kada se uz sve navedeno uzme u obzir i to da je ovdje riječ o izrazito pogibeljnom kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora od tri do dvanaest godina, pri čemu se, s obzirom na to da se radi o produljenom kaznenom djelu, počinitelju može izreći i kazna za polovicu veća od gornje mjere kazne propisane za utvrđeno djelo, u pravu je USKOK kada u svojoj žalbi ističe da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta ublažavanju kazne, već da je optuženika, naprotiv, opravdano osuditi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

Prihvaćajući u cijelosti argumentaciju iznesenu u žalbi USKOK-a, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je upravo kazna zatvora u trajanju od četiri godine i šest mjeseci primjerena okolnostima počinjenog kaznenog djela i osobi konkretnog optuženika te je za očekivati da će se njome ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

              Stoga je žalba USKOK-a i prihvaćena te je pobijana presuda preinačena na način opisan u izreci ove presude. U ovu kaznu optuženiku je, na temelju čl. 54 KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. travnja 2018. pa nadalje.

 

Ispitujući pobijanu presudu u odluci o oduzimanju imovinske koristi i u odluci o oduzimanju predmeta sukladno čl. 478. ZKP/08., utvrđeno je da su obje donesene na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene zakona.

 

Uzevši u obzir sve izneseno te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede na čije postojanje ovaj drugostupanjski sud, sukladno čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju 486. st. 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 11. veljače 2020.