- 1 -              Rev 1820/2019-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1820/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. V., OIB:..., M. V., OIB:... i E. V., OIB: ..., svih iz M. L., koje zastupa punomoćnica N. S. I., odvjetnica u Z., protiv tuženice T. Č. M. iz R., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica K. J., odvjetnica u R., radi poništenja kupoprodajnog ugovora, uspostave ranijeg z. k. stanja i predaje u posjed, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž-963/2017-2 od 13. rujna 2017., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž-963/2017-7 od 8. veljače 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Krku broj P-2507/2015-26 od 15. ožujka 2017., i protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Gž-963/2017-2 od 13. rujna 2017., ispravljenim rješenjem istog suda broj Gž-963/2017-7 od 8. veljače 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci – Stalna služba u Krku broj P-2507/2015-26 od 15. ožujka 2017., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž-963/2017-2 od 13. rujna 2017., ispravljena rješenjem istog suda broj Gž-963/2017-7 od 8. veljače 2018. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

              Revizija tuženice protiv drugostupanjskog rješenja odbacuje se kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              „Poništava se kupoprodajni ugovor sklopljen između tužitelja C. R. i C. R. i tuženice Č. M. T. od 7.lipnja 1999.g., na kojem su tužitelji ovjerili potpise u uredu javnog bilježnika J. B. i O. S. O. u R. pod brojem Ov-3293/99, a kojim ugovorom je tuženica stekla pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu od 2/3 (dvije trećine) nekretnine ležeće u k.o. B. koja u z.k.ul. 1918 nosi oznaku k.č. br. 3870 (u naravi kuća, garaža, dvor i oranica površine 973 m2) te se nalaže tuženici Č. M. T. da je dužna trpjeti  da se u zemljišnim knjigama koje se vode za k.o. B. u z.k.ul. 1918, na dijelu od 2/3 (dvije trećine) nekretnine koja nosi oznaku k.č. br. 3870 uspostavi ranije vlasničko stanje tj. da se kao vlasnica upiše tužiteljica A. V. te se nalaže tuženici Č. M. T. da je dužna tužiteljici predati u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu  ležeću u k.o. B., koja u z.k.ul. 1918 nosi oznaku k.č.br. 3870“.

 

              Ujedno je naloženo tadašnjoj tužiteljici A. V. naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 53.750,00 kn.

 

Drugostupanjskom ispravljenom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je odbijeni tužbeni zahtjev prihvaćen. Ujedno je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 90.005,00 kn.

 

Drugostupanjskim ispravljenim rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere zabranom raspolaganja i opterećenja nekretnine.

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14– dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica osporava navode revizije i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troška odgovora.

 

Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.

 

U odnosu na reviziju protiv presude:

 

Predmet spora su zahtjevi za poništenje kupoprodajnog ugovora, za uspostavu ranijeg z. k. stanja i za predaju u posjed nekretnina, a koje zahtjeve tadašnji tužitelji C. R. i C. R. temelje na tvrdnji da ih je P. M. doveo u zabludu pogledu mogućnosti naplate akceptnog naloga, a time i mogućnost i isplate kupovnine.

 

Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim utvrdivši u bitnom da nije bilo prijevarnog postupanja P. M.

 

Drugostupanjski, sud koristeći ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, utvrdio je da je P. M., kao treća osoba, prijevarno postupao i doveo prodavatelje u zabludu te je zaključivši da su ostvarene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99 – dalje: ZOO) na temelju čl. 112. ZOO ugovor poništio, a posljedično tome prihvatio i ostale zahtjeve.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu  revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

U opširnoj reviziji postajanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženica, između ostaloga, temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da o odlučnoj činjenici – tvrdnji revidenta o prestanku prava zahtijevati poništenje ugovora zbog proteka roka iz čl. 117. st. 1. ZOO, drugostupanjska presuda nema razloga.

 

Tvrdnja revidentice je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 117.  ZOO pravo zahtijevati poništenje pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prinude (st. 1.), a to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora (st. 2.).

 

Tuženica tijekom prvostupanjskog postupka istakla je prigovor o prestanku prava zahtijevati poništenje ugovora zbog prijevare uz tvrdnju da je kupoprodajni ugovor sklopljen 7. lipnja 1999., a tužba u ovoj pravnoj stvari da je podnesena 16. kolovoza 2000. Prvostupanjski sud, koji je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim polazeći od nepostojanja prijevarnog postupanja P. M., o tom prigovoru nije se posebno izjašnjavao.

 

Drugostupanjski sud, koji je za razliku od prvostupanjskog suda utvrdio prijevarno postupanje P. M., propustio je dati bilo kakve razloge o istaknutom prigovoru. Budući da o odlučnoj činjenici - trenutku saznanja R. i R. C. za  razlog pobojnosti, a posebno s obzirom na činjenicu da se u tužbi kao razlog prijevare ističe da je R. C. bio prevaren „jer su u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora akceptni nalozi bili ukinuti Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o obliku, sadržaju i uporabi obrazaca platnog prometa“, presuda nema razloga, presuda ima nedostataka zbog kojih ju nije moguće ispitati, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

U odnosu na reviziju protiv rješenja:

 

Pobijanim rješenjem potvrđeno je rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere.

 

O prijedlogu za određivanje privremene mjere odlučuje se prema odredbama u postupku osiguranja.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12 - dalje: OZ) u ovršnom postupku i postupku osiguranja može se izjaviti samo revizija iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

 

Vijeće sastavljeno od pet sudaca revizijskog suda odbacit će nepotpunu i nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP, a i nepravovremenu ako je to propustio učiniti prvostupanjski sud (čl. 392.b st. 1. ZPP).

 

Revizija je, između ostaloga, nedopuštena ako osoba koja ju je podnijela nema pravni interes za podnošenje revizije.

 

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, pa tuženica svakako nema pravni interes za podnošenje revizije protiv tog rješenja.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. b. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ valjalo reviziju tuženice protiv drugostupanjskog rješenja odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 11. veljače 2020.