- 1 -              I Kž-Us 10/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 10/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog K. K., zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. - dalje u tekstu: KZ/11.), povodom žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK) i okrivljenog K. K., izjavljenih protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Kov-Us-9/2019-18 od 11. studenog 2019., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalbe USKOK-a i  okrivljenog K. K. odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Splitu pod točkom I. je na temelju čl. 344. st. 4. u svezi sa čl. 86. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) iz spisa predmeta izdvojena audio snimka inkriminiranog sastanka od 21. rujna 2015. održanog u ugostiteljskom objektu „V.“ koju je svojim mobilnim uređajem sačinila J. K., te je odlučeno da će se navedena audio snimka po pravomoćnosti rješenja zatvoriti u poseban omot i predati na čuvanje sucu istrage.

 

              Pod točkom II. prvostupanjskog rješenja na temelju čl. 86. ZKP/08. odbijen je prijedlog okrivljenika za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza dokumentacije i iskaza svjedoka pobliže navedenih u izreci ove točke.

 

Protiv točke I. tog rješenja žalbu je podnio USKOK zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se točka I. pobijanog rješenja preinači na način da se odbije prijedlog okrivljenika da se iz spisa predmeta izdvoji snimka koja sadrži audio zapis.

 

Žalbu protiv točke II. rješenja je podnio okrivljeni K. K. po branitelju A. K., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoji dokumentacija pobliže opisana u točki II., podredno da se pobijano rješenje u odnosu na točku II. ukine i uputi prvostupanjskom sud na ponovno odlučivanje.

 

Spis predmeta je, sukladno čl. 495. u vezi sa čl. 474. st. 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Prvenstveno, nije u pravu USKOK kada tvrdi da nije bilo mjesta izdvajanju audio snimke inkriminiranog sastanka od 21. rujna 2015. održanog u ugostiteljskom objektu „V.“ koju je svojim mobilnim uređajem sačinila J. K. jer da se, prema stavu žalitelja, ne radi o nezakonitom dokazu u smislu odredbe čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08. Naime, USKOK drži da se u konkretnom slučaju ne radi o snimci komunikacije iz okrivljenikove privatne sfere, već o snimci govora okrivljenika kao općinskog načelnika, upućenog većem broju ljudi u prostoru koji je po svojoj funkciji namijenjen javnoj uporabi neodređenim osobama. Žalitelj drži i kako okolnost da je snimka nastala radi poslovne svrhe J. K., radi kasnijeg mogućeg sastavljanja bilješki, govori u prilog zaključka da se snimka može uporabiti kao dokaz te se na njoj može temeljiti sudska odluka. Podredno, pak, žalitelj upućuje da su, ukoliko bi se i prihvatio stav prvostupanjskog suda da se radi o nezakonitom dokazu, u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 10. st. 3. ZKP/08. i konvalidaciju izvorno nezakonitog dokaza.

 

Suprotno žalbenim navodima USKOK-a i ovaj drugostupanjski sud drži kako je u pogledu točke I. pobijanog rješenja prvostupanjski sud ispravno utvrdio sve odlučne činjenice te ih potom na jasan i nedvosmislen način iznio u pobijanoj odluci. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako je zvučna snimka inkriminiranog sastanka od 21. rujna 2015. održanog u ugostiteljskom objektu „V.“ koju je svojim mobilnim uređajem sačinila J. K. nezakonit dokaz u smislu čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08. jer je taj dokaz u odnosu na okrivljenog K. K. pribavljen povredom Ustavom zajamčenih prava na zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti zaštićenih odredbom čl. 35. Ustava Republike Hrvatske. Radi se o snimci koja je nastala bez naloga suca istrage, bez znanja i pristanka snimanog K. K. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako ustavno pravo zaštite osobnog života, koja u sebi sadrži i slobodu općenja, ne može biti derogirano činjenicom da bi se radilo o snimkama u prostoru restorana, moguće zbog poslovne svrhe, te da je bez značaja tko je točno ovu snimku sačinio. Smisao zakonitosti pribavljanja dokaza u odnosu na osobu koja obavlja snimanje upravo je u osiguranju zaštite osobnih prava i sloboda svake osobe od neovlaštenog snimanja, pa su u tom smjeru neosnovani navodi žalbe USKOK-a.

 

Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako u konkretnom slučaju ne dolazi u obzir primjena čl. 10. st. 3. ZKP/11. kojim bi se konvalidirala predmetna snimka kao izvorno nezakonit dokaz. Naime, kako to prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, ne radi se o kaznenom predmetu kod kojeg interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom prava okrivljenika iz čl. 10. st. 2. toč. 2. ZKP/08. jer se ne radi o takvim okolnostima u pogledu terećenog kaznenog djela radi kojih bi se isto moglo smatrati teškim kaznenim djelom.

 

              Slijedom iznesenog nije osnovana žalba USKOK-a u odnosu na točku I. prvostupanjskog rješenja.

 

              U pogledu žalbe okrivljenika u odnosu na točku II. pobijanog rješenja, ovaj drugostupanjski sud drži kako žalbene osnove na koje upućuje ovaj žalitelj nisu ispunjene. Naime, prvostupanjski je sud u pobijanom rješenju utvrdio sve odlučne činjenice te je na temelju svih izloženih okolnosti ispravno zaključio, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, kako dokazi navedeni u točki II. pobijanog rješenje nisu nezakoniti dokazi u smislu čl. 10. st. 2. ZKP/08.

 

              Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi kako je dio dokaza, upućujući pri tome na iskaze saslušanih svjedoka, nezakonit jer su svjedoci ispitani po proteku roka iz čl. 229. ZKP/08. Žalitelj tvrdi kako je istraga u konkretnom slučaju trajala do 12. veljače 2019. pa da je sve ono što je provedeno naknadno valjalo izdvojiti kao nezakonit dokaz.

 

              Međutim, u ovoj tvrdnji žalitelj nije u pravu. Naime, kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, rokovi iz čl. 229. ZKP/08. instruktivne su prirode te prekoračenje istih ne rezultira posljedicom na koju okrivljenik upućuje. Obligatorni, prekluzivni rokovi, povezani su tek uz upis završetka istrage u upisnik kaznenih prijava, od kada počinje teći rok za podnošenje optužnice, koje u konkretnom slučaju nije dovedeno u pitanje s obzirom na to da je u upisniku kaznenih prijava USKOK-a kao datum završetka istrage upisan 15. srpnja 2019., a optužnica protiv  okrivljenika podignuta je 22. srpnja 2019.

 

              Nadalje, nije u pravu okrivljenik niti kada tvrdi da se ispitivanjem svjedoka narušilo konfrontacijsko pravo obrane i načelo kontradiktornosti, obzirom da ni okrivljenik, a niti branitelj nisu bili prisutni ispitivanju svjedoka.

 

Prvenstveno, ovaj drugostupanjski sud zamjećuje kako je dana 28. veljače 2019. USKOK pismeno obavijestio branitelja okrivljenika (list 2119) da će se ispitivanja svjedoka provesti 5. i 6. ožujka 2019. prema rasporedu navedenom u dopisu. No, i mimo činjenice da okrivljenik na ta saslušanja nije pristupio, treba istaknuti da niti jedna odredba ZKP/08. ne obvezuje državnog odvjetnika da prilikom provođenja dokazne radnje ispitivanja svjedoka, koja je regulirana odredbama čl. 283.-300. ZKP/08., ispitivanje provodi u obveznoj prisutnosti okrivljenika. Naime, radi se o stadiju kaznenog postupka u kojem državni odvjetnik prikuplja dokaze kako bi mogao odlučiti hoće li se, nakon dovršetka istrage, podignuti optužnica ili ne. Isto tako treba istaći da će se okrivljeniku u stadiju rasprave, za razliku od prethodnog postupka, ako do nje dođe, omogućiti ostvarivanje konfrontacijskog prava uz puno poštivanje načela jednakosti oružja i pravičnog suđenja pa stoga, po ocjeni suda drugog stupnja, u prethodnom postupku okrivljenom nije povrijeđeno konfrontacijsko pravo niti je došlo do povrede načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja.

 

Nadalje, okrivljenik žalbom upire na nezakonitost iskaza saslušanih svjedoka, prvenstveno J. K., a potom i M. B., H. B., A. O., M. R. i K. R., držeći da se radi o „plodovima otrovne voćke“, koje na temelju čl. 10. st. 2. toč. 4. ZKP/08. treba izdvojiti iz spisa. Naime, žalitelj tvrdi da se iskaz svjedokinje J. K. temelji na nezakonitom dokazu - snimci inkriminiranog sastanka od 21. rujna 2015. održanog u ugostiteljskom objektu „V.“ (o kojem je odlučeno u točki I. pobijanog rješenja), a da je ostalim svjedocima predočen iskaz svjedokinje J. K., što onda i te iskaze čini nezakonitima.

 

Međutim, suprotno ovakvom stavu žalitelja, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio kako je iskaz svjedokinje J. K. izvorno samostalan, zakonit dokaz, koji se ne temelji na snimci inkriminiranog sastanka pa, posljedično tome, čak i da je predočavan ostalim saslušanim svjedocima na koje se žalitelj poziva, ta okolnost ne čini te dokaze nezakonitima. Čl. 300. st. 1. ZKP/08., propisuju kada se i u kojim situacijama iskaz svjedoka ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku, a okolnosti na koje se poziva okrivljenik ne predstavljaju niti jedan od taksativno navedenih slučajeva zbog kojih se iskaz tih svjedoka ne bi mogao upotrijebiti kao dokaz u postupku.

 

Slijedom navedenog, stav je i ovog drugostupanjskog suda kako svi dokazi navedeni u izreci ovog rješenja pod točkom II. nemaju niti jedan nedostatak koji bi ih činio manjkavim odnosno nezakonitim, tj. dokazi su pribavljeni po ovlaštenim tijelima i u propisanoj proceduri.

 

Stoga, budući da žalbenim navodima obaju žalitelja nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 11. veljače 2020.