- 1 -              III Kr 7/2020-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 7/2020-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog K. M., zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-208/18-8 od 12. lipnja 2019. i presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Kž-194/2019-4 od 17. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog K. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

              Pravomoćnom presudom koju čine uvodno citirane presude, osuđeni K. M. je zbog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

 

Osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne navodeći konkretnu osnovu pobijanja iz čl. 517. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), s prijedlogom ovom sudu da se „pravomoćna presuda u cijelosti odbaci“.

 

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao izvanredni pravni lijek, može se podnijeti samo zbog osnova taksativno navedenih u čl. 517. st. 1. toč. 1. do 3. ZKP/08. Radi se o povredama kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. do 4. ZKP/08., ili povredama iz toč. 5. tog članka, ako se prekoračenje ovlasti odnosi na odluku o kazni, djelomičnoj uvjetnoj osudi, posebnim obvezama, zaštitnom nadzoru, sigurnosnoj mjeri i oduzimanju imovinske koristi ili predmeta, navedenih u čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08., zatim zbog postupovnih povreda navedenim u toč. 2. te zbog povreda prava na obranu na raspravi i zbog povreda odredaba kaznenog postupka počinjenih u žalbenom postupku, ako su utjecale na presudu, a što je propisano u toč. 3. citiranog članka.

 

Kako se zahtjev osuđenika ne odnosi niti na jednu od ovih osnova, već se on sadržajno svodi samo na suštinski prigovor da se za počinjeno djelo ne smatra krivim i da ga nije počinio, koji prigovori su činjenične naravi i o kojima se u ovom postupku iz navedenih razloga ne može odlučivati, to je zahtjev osuđenika neosnovan.

 

Iz navedenih je razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 11. veljače 2020.