- 1 -              Rev-x 581/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 581/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) P. M. iz Z., 2) Š. M. iz J., 3) J. M. iz Z., svi zastupani po punomoćnici D. B., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, radi utvrđenja, uknjižbe i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž-331/14-2 od 19. ožujka 2014. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Benkovcu broj P-207/09 od 18. prosinca 2013., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude kao neosnovana.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbacuje se revizija tužitelja protiv drugostupanjskog rješenja kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

 

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su tužitelji pod 1., 2. i 3. tužbe suvlasnici u udjelima svaki po 1/3

 

              a) dijela čest. zem. 1513/19 zvane D. površine 3434 m2 na skici mjerenja od 17. siječnja 2012. godine dipl. ing. geodezije I. B. označeno slovima K-P-L-K,

 

              b) dijela čest. zem. 1513/19 zvane S. površine 24836 m2 na skici mjerenja od 17. siječnja 2012. godine dipl. ing. geodezije I. B. označeno slovima A-B-C-F-G-H-I-Q-Z-A,

 

              c) dijela čest. zem. 1513/19 zvane D. površine 7978 m2 na skici mjerenja od 17. siječnja 2012. godine dipl. ing. geodezije I. B. označeno slovima P-L-M-O-P,

 

d) dijela čest. zem. 1513/19 zvane S. površine 9556 m2 na skici mjerenja od 17. siječnja 2012. godine dipl. ing. geodezije I. B. označeno slovima F-C-D-E-F,

 

              e) dijela čest. zem. 1513/19 zvane S. površine 118 m2 na skici mjerenja od 17. siječnja 2012. godine dipl. ing. geodezije I. B. označeno slovima Q-J-Z-Q,

 

              f) dijela čest. zem. 1513/19 zvane D. površine 111 m2 na skici mjerenja od 17. siječnja 2012. godine dipl. ing. geodezije I. B. označeno slovima M-N-O-M,

 

g) dijela čest. zem. 1565/20 zvane Z. d. površine 580 m2 na skici mjerenja od 17. siječnja 2012. godine dipl. ing. geodezije I. B. označeno slovima R-S-T-U-R,

 

h) g) dijela čest. zem. 1565/20 zvane I. p. površine 5145 m2 na skici mjerenja od 17. siječnja 2012. godine dipl. ing. geodezije I. B. označeno slovima S-V-Z-X-Y-U-T-S,

 

što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelji, temeljem ove presude uknjiže pologom isprava kao suvlasnici svaki za 1/3 nekretnine označenim pod a), b), g), h), uz isplatu novčane naknade za nekretnine označena pod c), d), e), f) u iznosu od 1.776.300,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8 postotnih poena, u roku od 15 dana, uz naknadu parničnog troška."”

 

Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

 

„Nalaže se tužiteljima da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 33.100,00 kn.”

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbija se žalba tužitelja pod 1) P. M., 2) Š. M. i 3) J. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-207/09 od 18. prosinca 2013. godine.“

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„Odbija se žalba tužitelja pod 1) P. M., 2) Š. M. i 3) J. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-209/09 od 18. prosinca 2013. godine.“

 

Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju su podnijeli tužitelji na temelju odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da revizijski sud prihvati reviziju, te ukine pobijane odluke, podredno da ih preinači. Zahtijevaju trošak revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja u odnosu na drugostupanjsku presudu nije osnovana, a u odnosu na drugostupanjsko rješenje nije dopuštena.

 

U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, budući da vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kuna.

 

Kod takve procesne situacije, a kada je dakle protiv pobijane presude dopušteno podnijeti tzv. redovnu reviziju, nema mjesta podnošenju tzv. izvanredne revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je svaki od tužitelja suvlasnik 1/3 dijela čest. zem. 1513/19 i to dijela zv. D. površine 3434 m2 na skici vještaka mjernika označene slovima K-P-L-K, površine 7978 m2 označene slovima P-L-M-O-P i površine 111 m2 označene slovima M-N-O-M, zatim dijela te čest. zem. zv. S. površine 24836 m2 označene slovima A-B-C-F-G-H-I-Q-Z-A, površine 9556 m2 označene slovima F-C-D-E-F i površine 118 m2 označene slovima Q-J-Z-Q, kao i dijela čest. zem. 1565/20 zv. Z. d. površine 580 m2 označene slovima R-S-T-U-R i zv. I. p. površine 5145 m2 označene slovima S-V-Z-X-Y-U-T-S, te radi uknjižbe odnosno polaganja isprava u zemljišnoj knjizi i uz isplatu novčane naknade u iznosu od 1.776.300,00 kuna, s tvrdnjom da su vlasništvo istih nekretnina stekli dosjelošću prema pravnim pravilima bivšeg OGZ i to posjedovanjem preko 40 godina do 6. travnja 1941.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a revidenti ne iznose točno u čemu se sastoji navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

 

Potrebno je naglasiti kako je pravo na izbor (čl. 220. st. 2. ZPP), kao i na ocjenu dokaza (u pravilu) pridržano za prvostupanjski sud koji prema svojem uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP).

 

Premda tužitelji revizijom pobijaju presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, u obrazloženju tog revizijskog razloga osporavaju činjenična utvrđenja sudova prvog i drugog stupnja. Kako tužitelji pobijaju drugostupanjsku presudu i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, to revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku zbog navedenog razloga.

 

Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da je u rubrici posjedovnog lista "Upisnika česticah občine J.", koji datira od 1896., za čest. zem. 1513/19 i čest. zem. 1565/20 k.o. J. naveden broj posjedovnog lista 105, u kojem je između većeg broja suposjednika naveden i N. M. pok. G., za kojeg tužitelji tvrde da je njihov pradjed, koji podaci su bili važeći do 1940.,

 

- da je revizija katastra bila 1948., a zadnje stanje evidentirano 1965. kako to proizlazi iz iskaza svjedoka O. M. i I. B., bivših voditelja Ureda za katastar O.

 

- da prema stanju katastra iz 1965. proizlazi da je pod rednim brojem XLVII evidentiran upis posjeda za udjel od 1/4 M. M. ud. A., majke tužitelja, na čest. zem. 1565/21 k.o. J. (koja se nalazila upisana u posjedovnom listu 105) i u odnosu na koju nekretninu je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je u odnosu na predmetne nekretnine oznake čest. zem. 1513/19 i 1565/20 k.o. J. (koje su također evidentirane u posjedovnom listu 105) evidentiran posjed Općine, odnosno posjed Mjesnog narodnog odbora.

 

Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja obrazlažući da tužitelji nisu na nedvojben način i sa sigurnošću dokazali da je upisani posjednik utuženih nekretnina N. M. pok. G. njihov pradjed, pa kako niti saslušani svjedoci ne iskazuju o neprekidnom posjedovanju predmetnih nekretnina, točnom načinu posjedovanja i imenima prednika koji su ih posjedovali, a niti saslušani vještaci mjerničke struke svojim iskazima nisu otklonili nejasnoće u pogledu evidentiranja i posjedovnog stanja predmetnih nekretnina, to nalazi da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva istih dosjelošću u smislu pravnih pravila i to paragrafa 1460. do 1465. te paragrafa 1472. tada važećeg Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji propis se primjenjuje kao pravno pravilo na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91).

 

Drugostupanjski sud potvrdio je odluku suda prvog stupnja obrazlažući da tužitelji nisu dokazali da su uopće bili posjednici predmetnog zemljišta u vremenu potrebnom za dosjelost, bez obzira na činjenicu je li upisani posjednik iz 1896. N. M. pok. G. bio njihov prednik ili ne.

 

Na naprijed navedeno utvrđeno činjenično stanje sudovi prvog i drugog stupnja su pravilno primijenili materijalno pravo sadržano u odredbama paragrafa 1460.-1465. te paragrafa 1472. bivšeg Općeg građanskog zakonika koji se primjenjuje na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“ broj 73/91), a kada su odbili tužbeni zahtjev tužitelja cijeneći da nisu ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

 

Institut dosjelosti bio je propisan pravnim pravilima bivšeg OGZ:

 

„U onim mjestima, gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, i gdje se stečenje stvari nepokretnih ima dokazati po sudskim spisima i po inim ispravama, ili ako stvar nije uknjižena na ime onoga, koji je doista posjeduje, dosjelost se svršuje tek poslije 30 godina (§ 1468. OGZ). Proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta (§ 287, 289 i 1456-1457), također protiv upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih tijela, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima, izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed se ima produžiti kroz 6 godina. Prava pomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ima prava mogu se protiv fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od 40 godina (§ 1472.)“

 

Obzirom da su nižestupanjski sudovi utvrdili da tužitelji nisu tijekom postupka dokazali ispunjenje uvjeta za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću to su sudovi pravilno odbili tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Sukladno izloženom, po ocjeni ovoga suda, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev, zbog čega je na temelju čl. 393. ZPP revizija u odnosu na drugostupanjsku presudu kao neosnovana odbijena.

 

U odnosu na reviziju tužitelja na drugostupanjsko rješenje, valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

 

Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju tužitelja u odnosu na dosuđene troškove postupka odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 11. veljače 2020.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.