Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 311/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev 311/2020-2

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. b. d.d. Z., protiv tuženika 1. S. T. i 2. M. T., oboje iz S., oboje zastupani po punomoćnicima S. M. i P. M., odvjetnicima u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-568/13 od 16. siječnja 2014. kojim je djelomično potvrđeno i djelomično ukinuto dopunsko rješenje Općinskog suda u Sinju, poslovni broj P-110/02 od dana 27. prosinca 2012., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem prvostupanjskog suda u stavku I izreke odbijen je prijedlog tuženika za donošenjem dopunske presude u predmetu suda prvog stupnja poslovni broj P-110/02, kao neosnovan. Prema stavku II izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 30.690,02 kune sa zateznom kamatom pobliže opisanom u stavku II izreke.

 

Rješenjem drugostupanjskog suda u stavku I izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana te je potvrđeno dopunsko rješenje u pobijanom dijelu pod točkom I izreke, dok je u stavku II izreke ukinuto dopunsko rješenje u dijelu pod točkom II izreke i predmet je u tom dijelu vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja tuženici su podneskom od 2. travnja 2014. podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te su predložili da se dio pobijanog drugostupanjskog rješenja ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a u kojem postupku će drugostupanjski sud odlučiti i o troškovima revizije.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je neosnovana.

 

U postupku prvostupanjskog suda utvrđeno je, a od kojih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

 

- da je u ovom predmetu donesena presuda poslovni broj P-110/02 od 5. siječnja 2012.,

 

- da su tuženici 2. svibnja 2012. podnijeli prijedlog za donošenje dopunske presude u odnosu na prigovore nepostojanja platnog naloga od 22. ožujka 2000., neistinitosti isprave kao mjenice, prekluzije i zastare, te dosudi troškove zastupanja na ročištu od 22. studenog 2007.,

 

- da je drugostupanjski sud dopisom od 14. rujna, 2012. vratio predmet ovom sudu radi odlučivanja o prijedlogu,

 

- da je sud odbio prijedlog kao neosnovan, budući je presudom odlučeno o tužbenom zahtjevu u cijelosti, dok se o prigovorima tuženika sud očitovao u obrazloženju presude. Ujedno je prihvatio prijedlog za donošenje rješenja o dosudi troškova zastupanja tuženika na ročištu od 22. studenoga 2007., budući da je na tom ročištu odlučeno da troškovi zastupanja tuženika padaju na teret tužitelja, sve sukladno odredbi čl. 156. ZPP.

 

Slijedom takvih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da u konkretnom slučaju nisu postojali uvjeti da se na temelju odredbe čl. 399. ZPP donese dopunska presuda jer sud nije propustio odlučiti o nekom zahtjevu ili dijelu zahtjeva tužitelja, a što su zakonom propisane pretpostavke za donošenje dopunske presude.

 

Prema odredbi čl. 339. st. 1. ZPP ako je sud propustio odlučiti o svim zahtjevima o kojima se morao odlučiti presudom, ili je propustio odlučiti o dijelu zahtjeva, stranka može u roku od 15 dana od primitka presude predložiti parničnom sudu da se presuda dopuni.

 

Kako je u konkretnom predmetu sud presudom odlučio o tužbenom zahtjevu u cijelosti, a o prigovorima tuženika (nepostojanje platnog naloga od 22. ožujka 2000., neistinitosti isprave kao mjenice, prekluzije i zastare) se očitovao u obrazloženju presude, to su pravilno nižestupanjski sudovi postupili kada su prijedlog tužitelja istaknut na temelju odredbe čl. 339. st. 1. ZPP za donošenje dopunske presude odbili kao neosnovan jer sud nije propustio odlučiti o nekom zahtjevu ili dijelu zahtjeva tužitelja, što su zakonom propisane pretpostavke za donošenje dopunske presude.

 

Slijedom navedenog, a kako u donošenju pobijanog rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka istaknute u reviziji, valjalo je reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu čl. 393. u svezi sa odredbom čl. 400. st. 4. ZPP.

 

Zagreb, 11. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu