- 1 -              Rev 1861/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1861/2015-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice T. Č., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnica R. P., odvjetnica iz Z., protiv tuženika C. o. d.d., OIB: ..., Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-1297/13-2 od 18. ožujka 2015., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zaprešiću poslovni broj P-614/07-76 od 17. svibnja 2013., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužiteljici isplati naknadu štete u iznosu od 58.216,77 kn s pripadajućom zateznom kamatom, dok je odbijen zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu za iznos od 366.998,80 kn. Naloženo je tuženici da naknadi tužiteljici parnične troškove u iznosu od 15.388,00 kn. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ostalom dijelu do pune visine iznosa od 73.775,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika, dok je po žalbi tužiteljice djelomično preinačena prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 23.850,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te joj naknaditi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 14.358,50 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu, ili da predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete u iznosu od 366.988,80 kn, sa zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka, iz štetnog događaja koji se dogodio 16. siječnja 2006.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je tužiteljica 16. siječnja 2006. u J. doživjela prometnu nezgodu upravljajući osobnim automobilom,

 

- da je nezgodu skrivio vozač A. G. upravljajući automobilom osiguranim kod tuženice,

 

- da je tužiteljica u navedenom događaju zadobila slijedeće tjelesne ozljede: udarne ozljede i natučenje glave i brade, potres mozga, ranu – razderotinu jezika, prijelom donje vilice s desne strane, udarne ozljede lijevog lakta, prijelom lijeve lakatne kosti, iščašenje glavice lijeve palčane kosti, udarne ozljede i natučenja s oguljotinama kože desnog koljena, uganuće vrata (vratna kralježnica) prijelom zubi, ozljedu zvukovoda desnog uha,

 

- da je tužiteljica po zadobivenoj ozljedi trpjela bolove jakog intenziteta u trajanju od 7 dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 10 dana, bolove slabog intenziteta u trajanju od 6 tjedana te zaostale povremene slabije bolove u trajanju od 3 mjeseca,

 

- da tužiteljica nije trpjela tzv. primarni strah, jer je po događaju izgubila svijest, ali je trpjela sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od oko 4 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i manjeg intenziteta narednih 6 mjeseci,

 

- da su kod tužiteljice zaostale trajne posljedice u vidu postkomocijskog sindroma uz povremene glavobolje, nervozu, razdražljivost, smetnje spavanja, kretnje u vratu su bolne, smanjena je gibljivost vratne kralješnice, kretnje ruke ograničene, bolnost koljena, smetnje u otvaranju usta, oštećenje sluha desnog uha,

 

- da navedene posljedice predstavljaju smanjenje životne aktivnosti od 20% sa stajališta medicinskih vještaka traumatološke struke, te 20% sa stajališta vještaka - specijalista za čeljusnu kirurgiju,

 

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 170 sati,

 

- da je tužiteljici zaostalo naruženje srednjeg stupnja vidljivo trećim osobama u vidu ožiljka kože, asimetrije lica te „bijega“ donje čeljusti u desno.

 

Prvostupanjski sud je, imajući u vidu težinu povrede prava (osobnosti) na tjelesno i duševno zdravlje i okolnosti slučaja, tužiteljici dosudio po osnovi neimovinske štete pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 56.700,00 kn, te naknadu imovinske štete po osnovi tuđe pomoći u iznosu od 650,00 kn, a po osnovi troškova liječenja 866,77 kn, odnosno sveukupno 58.216,77 kn, dok je odbio zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu do pune visine zahtjeva od 366.998,80 kn.

 

Odlučujući o žalbi tužiteljice, drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i djelomično prihvaća tužbeni zahtjev za daljnjih 23.850,00 kn, uz obrazloženje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i da tužiteljici pripada daljnjih 23.000,00 kn s osnove neimovinske štete, s obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i pretrpljenog straha, te cilju kojem služi naknada, a sve u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 – dalje: ZOO), te da tužiteljici s osnove imovinske štete (naknada za tuđu pomoć i njegu) pripada i daljnji iznos od 850,00 kn, uzimajući da naknada od 15,00 kn po satu čini primjerenu naknadu.

 

U reviziji tužiteljica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pritom tužiteljica ne navodi određeno u čemu se bi se sastojao izostanak obrazloženja o odlučnim činjenicama u presudi na koji tek paušalno ukazuje.

 

Prema ocjeni ovog suda nisu osnovani navodi tužiteljice u reviziji prema kojima drugostupanjski sud nije obrazložio svoju odluku u pogledu visine dosuđene naknade štete, odnosno da nije naveo razloge o odlučnim činjenicama te da presudu nije moguće ispitati. Ovo iz razloga što je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, u smislu odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO, sud vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

Kako je drugostupanjski sud o odlučnim činjenicama za primjenu materijalnog prava iz čl. 1100. st. 2. ZOO, dao jasne logične i dostatne razloge te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, to nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revidentica.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 11. veljače 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.