- 1 -              Rev 854/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 854/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja D. N. iz S., B., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda S. S. & Š., odvjetnici u U., protiv protustranke Likvidacijska masa pravne osobe E., Poslovne zajednice za izgradnju objekata za tržište, P., OIB: …, zastupan po E. … d.o.o. P., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o reviziji predlagatelja protiv rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž Zk-763/16 od 27. siječnja 2017., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli - Pola br. Z-2378/15 od 23. veljače 2016., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Prihvaća se revizija predlagatelja, te se preinačuje rješenje Županijskog suda u Splitu br. Gž Zk-763/16 od 27. siječnja 2017., te se sudi:

 

Odbacuje se žalba Republike Hrvatske i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli - Pola br. Z-2378/15 od 23. veljače 2016.

 

Nalaže se uspostava zk. stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Županijskog suda u Splitu br. Gž Zk-763/16 od 27. siječnja 2017.

 

 

Obrazloženje

 

 

Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prigovor Republike Hrvatske od 2. studenoga 2015. i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje br. Z-2378/15 od 21. srpnja 2015. (toč. I.). Ujedno je naloženo brisanje zabilježbe prigovora upisane na temelju čl. 127. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama rješenjem suda prvoga stupnja br. Z-3272/15 od 20. listopada 2015. u zk. ul. 447 k.o. P. - etažna knjiga (toč. II.).

 

Rješenjem suda drugoga stupnja uvažena je žalba Republike Hrvatske i preinačeno je prvostupanjsko rješenje na način da je prihvaćen prigovor Republike Hrvatske, te je preinačeno rješenje Općinskog suda u Puli - Pola br. Z-2378/15 od 21. srpnja 2015. i odbijen je prijedlog predlagatelja upisa za upis prava vlasništva na nekretnini upisanoj u ZU-447 k.o. P. - etažna knjiga (toč. I.). Naloženo je brisanje provedenog upisa, uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja i brisanje zabilježbe žalbe u ZU 447 k.o. P. - etažna knjiga.

 

Protiv rješenja suda drugog stupnja predlagatelj je pravovremeno podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), pri čemu valja naglasiti da je u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena jedino revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP, dakle izvanredna revizija. Predlaže se reviziju prihvatiti i ukinuti pobijano rješenje drugostupanjskog suda.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija predlagatelja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prigovor Republike Hrvatske izjavljen protiv rješenja istog prvostupanjskog suda br. Z-2378/15 od 21. srpnja 2015., a kojim je dopuštena uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. 447 k.o. P. - etažna knjiga, 6. etaža u korist predlagatelja. U bitnome Republika Hrvatska je pobijala navedeno rješenje tvrdeći da likvidator likvidacijske mase nije bio ovlašten raspolagati likvidacijskom masom na način da bi istu prenosio - otuđivao, već je isti bio ovlašten samo prikupljati, oformiti odnosno uvećati preostalu likvidacijsku masu. Isto tako utvrđeno je da je sporni stan - etažu od upisanog subjekta kupila 14. studenoga 1975. J., da je A. d.d. Lj. pravni sljednik J., te da je A. d.d. prodala predmetnu nekretninu predlagatelju.

 

Drugostupanjski sud je uvažio žalbu Republike Hrvatske, preinačio nižestupanjsko rješenje i odbio prijedlog predlagatelja za upis prava vlasništva. Razlog za takvo rješenje drugostupanjski sud nalazi u činjenici da je predlagatelj upisa dužan dokazati da je izvršena pretvorba bivšeg društvenog poduzeća E. u koji je unesena sporna nekretnina, kako bi ista spadala u likvidacijsku masu.

 

Predlagatelj u podnesenoj reviziji postavlja sljedeće postupovno pitanje:

 

„1. Kome se dostavlja rješenje o upisu doneseno u zemljišnoknjižnom postupku, i da li dostava rješenja osobi koja se ne može smatrati strankom daje toj osobi, u konkretnom slučaju Republici Hrvatskoj, status stranke i legitimaciju za podnošenje žalbe u zemljišnoknjižnom postupku ?“

 

Kao razlog važnosti revident se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-977/09-2 od 26. travnja 2010., odnosno rješenje Županijskog suda u Puli br. Gž-2610/10-2 od 2. svibnja 2011., u kojima je zauzeto shvaćanje da u sličnim situacijama Republika Hrvatska nema ni aktivnu ni pasivnu legitimaciju kao stranka za podnošenje žalbe.

 

Prema shvaćanju revizijskog suda postavljeno procesnopravno pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U odluci na koju se poziva revizija Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzeo shvaćanje da Republika Hrvatska nema procesnu legitimaciju za podnošenje žalbe u tom zemljišnoknjižnom predmetu, jer to ne proizlazi niti iz odredbi čl. 2. i 30. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“ broj 51/01, 58/06, 16/07, 20/07, 146/08 - dalje ZDO), niti iz čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje ZVDSP).

 

Da bi se nekoj osobi priznato status stranke u smislu odredbe čl. 77. ZPP, a koji se temeljem čl. 91. ZZK primjenjuje i u zemljišnoknjižnim postupcima potrebno je da je takvo pravo priznato posebnim propisom (čl. 77. st. 2. ZPP).

 

Prema odredbi čl. 95. st. 1. ZZK strankom u zemljišnoknjižnom postupku smatra se prije svega osoba koja bi upisom u zemljišne knjige promijenila ili izgubila knjižno pravo te je ovlaštena staviti prijedlog za upis. Odredbom čl. 120. st. 1. ZZK propisano je kome je zemljišnoknjižni sud dužan dostaviti rješenje u zemljišnoknjižnom postupku pa se tako određuje da se rješenje dostavlja predlagatelju ili njegovom punomoćniku i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju, kao i osobi protiv koje je provedena uknjižba.

 

Stoga se strankom u zemljišnoknjižnom postupku ima smatrati ne samo predlagatelj i protustranka, već i svaka ona osoba koja na konkretnoj nekretnini na koju se upis odnosi ima pravo koja su upisana ili mogu biti predmet zemljišnoknjižnog upisa, ako bi se ta prava prenosila, opterećivala, ograničavala ili ukidala. Stoga sve te osobe imaju i pravo na izjavljivanje pravnih lijekova u smislu odredbe čl. 123. ZZK

 

Sama činjenica da je rješenje dostavljeno Republici Hrvatskoj ne znači da se time istoj priznao status stranke u ovom predmetu. Naime, iz stanje zemljišne knjige vidljivo je da je na spornoj nekretnini još uvijek upisano društveno vlasništvo s pravom E. s.o.o. P.“, odnosno pravnog subjekta koji nije proveo postupak pretvorbe sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća. Kako se spornom nekretninom od strane nositelja prava iz društvenog vlasništva raspolagalo još 1975. u korist J., čiji je sljednik A. d.d. Lj., koja je pak spornu nekretninu prodala predlagatelju, to je likvidator likvidacijske mase izdao tabularnu ispravu.

 

Tome valja dodati da su Republika Hrvatska i Republika Slovenija sklopile Međunarodni ugovor o uređenju imovinskopravnih odnosa („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 15/99 – dalje: Ugovor) koji je u Republici Hrvatskoj stupio na snagu 23. veljače 2000 („Narodne novine“ broj 4/00). Čl. 2. st. 1. Ugovora propisano je da fizičke i pravne osobe jedne ugovorne strane koje su stekle pravo vlasništva i druga stvarna prava na nekretninama i pokretninama na teritoriju druge ugovorne strane, imaju na teritoriju te ugovorne strane jednaku pravnu zaštitu pred sudovima i drugim državnim tijelima kakva je zajamčena domaćih fizičkim i pravnim osobama. Kod toga prema st. 2. istog Ugovora pod pravom vlasništva i drugim stvarnim pravima smatraju se i pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja stečena na sredstvima u društvenom vlasništvu naplatnim putem.

 

Kako je spornu nekretninu naplatnim putem od nositelja prava iz društvenog vlasništva stekla pravna osoba iz S. - J., to se u konkretnom slučaju ne može primijeniti predmnjeva iz čl. 362. st. 2. ZVDSP da se radi o nekretnini na kojoj nije utvrđeno u čijem je vlasništvu.

 

Isto tako, kako je sporna nekretnina otuđena još 1975., to na istoj prava nema niti Hrvatski fond za privatizaciju, jer sporna nekretnina nije niti mogla biti unesena u kapital bivšeg nositelja prava iz društvenog vlasništva.

 

Zbog navedenog Republika Hrvatska nema položaj stranke u smislu čl. 95. i 120. ZZK, pa je valjalo reviziju predlagatelja prihvatiti, te preinačiti pobijano rješenje drugostupanjskog sud na način da se žalba Republike Hrvatske odbaci kao nedopuštena, sve primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. ZPP.

 

 

Zagreb, 11. veljače 2020.