- 1 -              Rev 2838/2018-4

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2838/2018-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. V. iz L., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik u Z., protiv tuženice A. L. iz L., OIB: …, zastupane po punomoćniku P. Ć., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ugovora ništetnim i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-576/2018-2 od 24. srpnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P-231/2017-20 od 16. travnja 2018., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-576/2018-2 od 24. srpnja 2018. i presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P-231/2017-20 od 16. travnja 2018. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima postupka nastalim u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

 

''Utvrđuje se ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen 24.1.2014. između J. V. i A. L., solemniziran 28.1.2014. pod brojem: OV-439/14, u dijelu u kojem je raspolagao sa ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 2649 k.o. L., označene kao čkbr. 1654/4 u naravi kuća i dvorište s oranicom površine 2439 m2, koji dio predstavlja suvlasnički dio M. V., L.

 

Nalaže se tuženici A. L., L., izdati tužiteljici M. V., L. ispravu podobnu za upis brisanja uknjižbe prava vlasništva za korist A. L. na ½ dijela čkbr. 1654/4, u naravi kuća i dvorište s oranicom površine 2439 m2, sve upisano u zk. ul. br. 2649 k.o. L., u roku 15 dana, a koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

 

Nalaže se A. L. isplatiti tužiteljici M. V. iznos od 225.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom na:

 

- iznos od 15.000,00 kn od 1.2.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.3.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.4.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.5.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.6.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.7.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.8.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.9.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.10.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.11.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.12.2016.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.1.2017.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.2.2017.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.3.2017.

- iznos od 15.000,00 kn od 1.4.2017.

 

po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena do isplate, kao i buduće mjesečne iznose od 15.000,00 kuna s danom dospijeća prvim u mjesecu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena pa do zaključenja glavne rasprave, sve u roku 15 dana.

 

Nalaže se A. L. naknaditi tužiteljici M. V. trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku 15 dana.''

 

2. Nalaže se tužiteljici da tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 31.250,00 kuna, u roku 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da revizijski sud ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U podnesku tuženice (koji sadržajno predstavlja odgovor na podnesenu reviziju) predlaže se odbaciti reviziju kao nedopuštenu.

 

Revizija je osnovana.

 

Odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/1, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

 

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP-a, kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

 

Tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u iznosu 250.001,00 kn, koji iznos se odnosi na nenovčane zahtjeve - deklaratorni zahtjev kojim se traži utvrđenje ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između J. V. i tuženice u dijelu kojim je J. V. raspolagao sa 1/2 dijela nekretnine koji da predstavlja suvlasnički dio tužiteljice, te zahtjev da se tuženici naloži izdavanje isprave podobne za upis brisanja uknjižbe prava vlasništva tuženice u 1/2 dijela predmetne nekretnine, koju da će u protivnom zamijeniti ta presuda. Obzirom da navedeni deklaratorni tužbeni zahtjev ima značaj prethodnog pitanja za odluku o kondemnatornom zahtjevu, te ga se ima smatra deklaratornom preambulom u odnosu na kondemnatorni zahtjev, to se u konkretnoj situaciji kao vrijednost predmeta spora u odnosu na oba zahtjeva uzima iznos 250.001,00 kn.

 

Budući da novčani zahtjev tužiteljice (za isplatu 1/2 dijela zakupnine za predmetni prostor - restoran, u ukupnom iznosu 225.000,00 kn) također prelazi iznos naznačen odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, u konkretnom slučaju su ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. redovne revizije.

 

Pobijana presuda je ispitana na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je u postupku pred Općinskim sudom u Sisku, Stalna služba u Kutini, vođenom radi utvrđenja bračne stečevine po tužbi M. V. (ovdje tužiteljice) protiv tuženika J. V., koji je nekoliko dana nakon podnošenja tužbe umro, te je postupak nastavljen po nasljednicima J. V. i N. V., djeci tužiteljice i pok. J. V., donesena presuda na temelju priznanja poslovni broj P Ob-126/16 1. ožujka 2017., kojom je tužiteljica utvrđena suvlasnicom u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 2649 k.o. L., označene kao čkbr. 1654/4 u naravi kuća i dvorište s oranicom površine 2439 m2 (koja nekretnina je u navedenom dijelu predmet i ovog spora).

 

Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi su ocijenili, obzirom na postupak pred Općinskim sudom u Sisku, Stalnom službom u Kutini poslovni broj P Ob-126/16, u kojemu je donesena pravomoćna presuda na temelju priznanja dana 1. ožujka 2017., a u kojemu postupku su na strani tuženika sudjelovala djeca tužiteljice kao zakonski nasljednici pok. J. V., a ne i ovdje tuženica A. L., kao uknjižena vlasnica utužene nekretnine, da se je u tom postupku radilo o nedopuštenom raspolaganju stranaka u smislu čl. 3. st. 3. ZPP-a.

 

Stoga su sudovi, primjenjujući odredbu čl. 277. i 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“ broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO), na temelju činjeničnog stanja utvrđenog ocjenom provedenih dokaza u ovom postupku, ocijenili „da je nekretnina koja je predmet ovog spora stečena zajedničkim radom i sredstvima pok. J. V. i ovdje tužene A. L. za vrijeme kontinuiranog trajanja njihove ekonomsko-životne zajednice, te da stoga sklapanjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 24. siječnja 2014., sada pok. J. V. nije raspolagao sa suvlasničkim dijelom tužiteljice jer predmetna nekretnina ne predstavlja zajednički stečenu imovinu tužiteljice i J. V., pa stoga Ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ništetan, a samim time, tužiteljica nema ni pravnog osnova za potraživanje 1/2 zakupnine za predmetni restoran.“

 

U reviziji tužiteljica prvenstveno prigovara da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer da ta presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danima u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, čime da je počinjena bitna povreda odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a kojim nedostatkom da je zahvaćena i prvostupanjska presuda.

 

Tužiteljica ističe da je uz tužbu dostavila pravomoćnu i ovršnu presudu Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini poslovni broj P Ob-126/16 od 1. ožujka 2017. kojom je tužiteljica utvrđena suvlasnicom u 1/2 dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. 2649 k.o. L., označene kao čkbr. 1654/4 u naravi kuća i dvorište s oranicom površine 2439 m2, a koju presudu da sudovi nisu cijenili pri odlučivanju o tužbenom zahtjevu koji se odnosi upravo na tu nekretninu, već su se pozvali na nedopuštenost raspolaganja parničnih stranaka (čl. 3. st. 3. ZPP-a) u postupku u kojemu je donesena ta presuda.

 

Naime, u pobijanoj odluci drugostupanjski sud je ocijenio pravilnim shvaćanje prvostupanjskog suda koji je zaključio da je u postupku koji se je vodio pred Općinskim sudom u Sisku, Stalnoj službi u Kutini pod poslovnim brojem P Ob-126/16 između tužiteljice te J. V. i N. V., nasljednika iza pok. J. V., došlo do nedopuštenih raspolaganja parničnih stranaka u smislu odredbe čl. 3. st. 3. ZPP-a. S obzirom da je ta presuda, prema shvaćanju nižestupanjskih sudova, donesena na temelju nedopuštenog raspolaganja parničnih stranaka, sudovi nisu razmatrali relevantnost te presude za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u ovom konkretnom parničnom postupku.

 

Odredbom čl. 3. st. 3. ZPP-a propisano je da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka ukoliko su u suprotnosti sa prisilnim propisima i pravilima javnog morala. U smislu odredbe čl. 3. st. 1. i 2. ZPP-a stranke mogu slobodno raspolagati svojim zahtjevima na način da se odreknu svog zahtjeva, priznaju zahtjev protivnika ili se nagode. Dakle, odredba čl. 3. st. 3. ZPP-a obvezuje sud, da po načelu oficioznosti, suprotno načelu dispozicije propisane st. 1. i 2. istog članka, ne uvaži i ne utemelji svoju odluku na nedopuštenim raspolaganjima stranaka.

 

Međutim, iz ove odredbe jasno proizlazi da se ista odnosi na raspolaganja parničnih stranaka koje sudjeluju u konkretnom postupku u kojem sud donosi svoju odluku (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 304/1997-2 od 28. lipnja 2000.).

 

Slijedom navedenog, revidentica opravdano ističe da su se sudovi protivno odredbi čl. 3. st. 3. ZPP-a pozvali na nedopuštenost radnji parničnih stranaka poduzetih izvan ove parnice u postupku koji se je vodio pred Općinskim sudom u Sisku, Stalnoj službi u Kutini pod poslovnim brojem P Ob-126/16, radi čega nisu cijenili pravomoćnu presudu donesenu u tom parničnom postupku i njenu relevantnost za odlučivanje u ovom parničnom postupku.

 

U smislu prethodno navedenog, ocjena je ovog suda da pobijana presuda ima takvih nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pravilnost iste jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, čime je u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

 

Isto tako je navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a počinjena i u postupku pred prvostupanjskim sudom, što je tužiteljica prethodno isticala u žalbi a drugostupanjski sud tu povredu nije sankcionirao.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Ukinuta je i odluka o troškovima parničnog postupka jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a), a o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (č1. 166. st. 3. i 4. ZPP-a).

 

Zagreb, 11. veljače 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Jadranko Jug, v. r.