- 1 -              Rev 1996/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1996/2018-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. v. Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., Z., zastupanog po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & B. d.o.o. u Z., radi utvrđenja ništetnosti Pravilnika o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-572/2017 od 18. travnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-63/17-18 od 10. listopada 2017., u sjednici održanoj 11. veljače 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija se prihvaća, ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-572/2017 od 18. travnja 2018. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

Odluka o troškovima revizije se ostavlja za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-63/17-18 od 10. listopada 2017. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da je ništetan Pravilnik o radu Z. h. d.o.o. donesen na 475. sjednici Uprave Z. h. d.o.o. 30. studenoga 2016., Klasa: ZGH-11-16-2735, ur.broj: 01-10-01-16-19, te je naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troška postupka iznos 15.625,00 kn.

 

Presudom Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-572/2017 od 18. travnja 2018. preinačena je prvostupanjska presuda prihvaćanjem tužbenog zahtjeva te je utvrđeno da je Pravilnik o radu Z. h. d.o.o. donesen na 475. sjednici Uprave Z. h. d.o.o. 30. studenoga 2016. ništetan i naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime troška postupka iznos 10.937,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 10. listopada 2017. do isplate.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne  primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem prvostupanjske presude, odnosno njezino ukidanje i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tužitelj je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.

 

Revizija je osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tuženika ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništetnosti Pravilnika o radu Z. h. d.o.o. donesenog 30. studenoga 2016., a koji zahtjev je kao tužitelj podnijelo radničko vijeće Z. h. d.o.o., Podružnica T. 13. siječnja 2017. za vrijeme trajanja mandata tog radničkog vijeća konstituiranog 7. travnja 2014.

 

Osporavajući legitimitet tom radničkom vijeću u procesnoj ulozi tužitelja u ovom sporu, tuženik je u postupku prigovorio da je radničkom vijeću u tijeku trajanja ovog postupka istekao trogodišnji mandat na koji je bio izabran.

 

Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja u postupku:

- da je radničko vijeće Z. h. d.o.o., Podružnica T., Z., konstituirano 7. travnja 2014., imalo trogodišnji mandat,

- da je radničko vijeće kao tužitelj 13. siječnja 2017. podnijelo tužbu kojom je pokrenut ovaj spor,

- da je u tijeku trajanja ovog postupka radničkom vijeću istekao trogodišnji mandat 7. travnja 2017.,

prvostupanjski sud je ocjenjujući tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije radničkom vijeću kao tužitelja za daljnje sudjelovanje u ovom postupku, a polazeći od odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s odredbom čl. 232. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR/14) ocijenilo takav prigovor osnovanim te je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude takav prigovor ocijenio neosnovanim također pozivajući se na odredbu čl. 232. st. 4. ZR/14 uz obrazloženje da su članovi radničkog vijeća tužitelja izabrani za vrijeme važenja Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje: ZR/09) zadržali mandat.

 

Dakle, suprotno revizijskim navodima tuženika drugostupanjski sud se je očitovao o tuženikovom prigovoru nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovom sporu, međutim razlozi kojima je taj prigovor otklonjen od strane drugostupanjskog suda, za sada se ne mogu prihvatiti kao valjanim, jer se na temelju istih, u tom dijelu pravilnost pobijane presude ne može ispitati.

 

Radničko vijeće koje je označeno kao tužitelj u ovom postupku, a konstituirano je 7. travnja 2014., imalo je trogodišnji mandat u smislu odredbe čl. 140. st. 1. ZR/09 koji zakon je tada bio na snazi i kao takvo radničko vijeće je bilo ovlašteno na podnošenje tužbe 13. siječnja 2017. u ovom sporu, a na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZR/14, koji je u međuvremenu stupio na snagu 7. kolovoza 2014.

 

Trogodišnji mandat radničkom vijeću je istekao 7. travnja 2017., dakle u vrijeme dok je ovaj postupak i dalje trajao.

 

Prema odredbi čl. 232. st. 4. ZR/14 postupci izbora radničkog vijeća pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona provest će se i dovršiti po odredbama ZR/09, a mandat članova radničkog vijeća izabranih prije stupanja na snagu ovog zakona, trajat će do njegovog isteka.

 

Iz sadržaja citirane odredbe doista ne proizlazi da se mandat članova radničkog vijeća izabranih prije stupanja na snagu ZR/14 nastavlja i po isteku njihovog mandata, a iz čega se za sada ne može prihvatiti kao pravilna ocjena iz pobijane drugostupanjske presude o postojanju aktivne legitimacije tužitelja u ovom sporu, a što je pak pretpostavka za daljnje ocjenjivanje osnovanosti ili ne tužbenog zahtjeva.

 

Osporavajući osnovanost navoda tužitelja o ništetnosti Pravilnika o radu tuženika, a zbog propuštenog savjetovanja sa radničkim vijećem, a prije njegovog donošenja, tuženik je u postupku pred prvostupanjskim sudom, a na čemu je ustrajao i u reviziji, istaknuo da je upravo zbog činjenice nepostojanja glavnog radničkog vijeća, prije donošenja tog pravilnika proveo savjetovanje sa sindikatom, sve u smislu odredbe čl. 153. st. 3. ZR/14, tj. čl. 152. st. 3. ZR/09.

 

Tim odredbama propisano je da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima prava i obveze radničkog vijeća propisana tim zakonom.

 

Drugostupanjski sud odlučujući o žalbi na prvostupanjsku presudu propustio je ocijeniti značaj takvog postupka tuženika i u svjetlu toga ocijeniti pravnu valjanost spornog Pravilnika o radu, a bez čega za sada nije moguće u odnosu na ove okolnosti niti ispitati pravilnost pobijane presude.

 

Kako je dakle zbog pogrešnog pravnog shvaćanja glede primjene odredbi čl. 232. st. 4. te čl. 153. st. 3. ZR/14 (čl. 152. st. 3. ZR/09) činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Zagreb, 11. veljače 2020.