1                                            Poslovni broj: 21 Gž-212/2019-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Đerđa, predsjednika vijeća, Marine Tante, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Sanje Dujmović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. P. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K. i partneri d.o.o. Z., protiv tuženice R. H., zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravnom odjelu, ...OIB: 52634238587, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1346/2014 od 29. siječnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2020.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice R. H. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1346/2014 od 29. siječnja 2015.

Obrazloženje

              Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

                            „Utvrđuje se da je tužiteljica N. P. stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama oznake čest. zem. 4294/95 i 4294/131 k.o. Z., što joj je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužiteljica upiše kao zemljišnoknjižni vlasnik temeljem ove presude, uz istodobno brisanje toga prava sa imena R. H..“

Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži i preinakom prvostupanjske presude odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

U odgovoru na žalbu tužiteljica je istakla neosnovanost žalbenih navoda i razloga te predložila da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj  53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –  pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19, dalje ZPP), na koju tuženica ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda ima razloga o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

Prvostupanjski sud, nadalje, nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na postojanje kojih ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice prema tuženici da je stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva čest. 4294/95 i čest. 4294/131 k.o. Z., pozivajući se na Kupoprodajni ugovor koji je zaključila sa G. Z. Tvrdi da je G. Z. vlasništvo stekao temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske, Klasa: 940-01/95-01/27, Ur. broj: 515-02-95-13 od 1. srpnja 1996. i da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu.

Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužiteljice, sud prvog stupnja je isti prihvatio, jer je na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka utvrdio, a posebno imajući u vidu činjenicu da se radi o izgrađenom građevinskom zemljištu, da je G. Z. vlasništvo stekao temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske, odnosno, da je u trenutku zaključenja Kupoprodajnog ugovora isti bio vlasnik spornih nekretnina, a ne Republika Hrvatska.

Valja reći, da je prvotno prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1346/2014 od 29. siječnja 2015., bio prihvaćen tužbeni zahtjev kao osnovan te je Županijski sud u Zadru svojom odlukom poslovni broj Gž-591/2015 od 9. svibnja 2017. preinačio navedenu presudu suda prvog stupnja i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice, nakon čega je tužiteljica podnijela tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koji je svojom odlukom poslovni broj U-III-3156/2017 od 31. siječnja 2019. usvojio ustavnu tužbu te ukinuo presudu Županijskog suda u Zadru i predmet vratio na ponovni postupak.

Iz stanja spisa predmeta proizlazi:

- da je Grad Zadar predmetne nekretnine dobio u vlasništvo 1996. na temelju Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija Klasa: 940-01/95-01/27, Ur. broj: 515-02-95-13 od 1. srpnja 1996. (list spisa7-9),

- da je iste prodao tužiteljici na temelju Kupoprodajnog ugovora sklopljenog 16. veljače 1999. na način propisan odredbom čl. 391. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09,  90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 – ispravak, dalje ZVDSP) te je tužiteljica G. Z. isplatila tržišnu cijenu,

- da je tužiteljica na predmetnim nekretninama započela s bespravnom izgradnjom obiteljske kuće tijekom 1977./1978.,

- da su predmetne nekretnine u vrijeme kada je tužiteljica započela sa izgradnjom obiteljske kuće u zemljišnim knjigama bile upisane kao Općenarodna imovina,

- da je obiteljska kuća tužiteljice legalizirana na temelju rješenja o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata, prostornog uređenja i građenja pod Klasom: UP/I-361-03/13-05/1821, Ur. broj: 2198/01-5-14-11/MP od 15. rujna 2014. (list spisa70-76) i

- da se tuženica 2009., dakle, nakon što je tužiteljica izgradila obiteljsku kuću, upisala kao vlasnica na spornim nekretninama temeljem predmnjeve iz čl. 362. st. 3. ZVDSP.

Dakle, budući je tužiteljica vlasnica kuće izgrađene na spornom zemljištu, koja kuća je bila izgrađena bez odobrenja nadležnih tijela, ali je u međuvremenu legalizirana, odnosno, ozakonjena te je tužiteljica za zemljište na kojem je kuća izgrađena platila kupoprodajnu cijenu G. Z. i to u vrijeme kada je zemljište bilo upisano kao Općenarodna imovina, iz čega dalje proizlazi da su nadležna tijela Republike Hrvatske dopustila ostanak tužiteljičine kuće u prostoru to je tužiteljica, u skladu s načelom jedinstvenosti nekretnine, postala i vlasnicom zemljišta na kojem je kuća izgrađena, temeljem čl. 366. st. 1. ZVDSP pa, iako se država upisala kao predmnijevana vlasnica spornog zemljišta na temelju čl. 362. st. 3. ZVDSP, ista je dopustila ozakonjenje kuće, koju je tužiteljica izgradila na predmetnom zemljištu, slijedom čega mora trpjeti da se, polazeći od načela jedinstvenosti nekretnine, tužiteljica upiše kao vlasnica sporne nekretnine, koje stajalište je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske, u odluci poslovni broj U-III-3156/2017 od 31. siječnja 2019., a koje prihvaća ovaj sud.

Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP.

Zadar, 11. veljače 2020.

   Predsjednik vijeća

  Željko Đerđ