- 1 -              Kž-rz 39/2019-6

Broj: Kž-rz 39/2019-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika Đ. P. i dr. zbog kaznenih djela iz članka 120. stavka 1. i dr. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93., 35/93., 108/95., 16/96. i 28/96. - dalje: OKZRH), odlučujući o žalbi branitelja optuženika Đ. P., M. Š., odvjetnika u O., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 7. studenog 2019. broj Kv-Rz-26/2019-3, u sjednicama održanim 28. siječnja 2020. i 11. veljače 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prihvaća se žalba branitelja optuženika Đ. P., M. Š., odvjetnika u O., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 7. studenog 2019. broj Kv-Rz-26/2019-3, na temelju članka 402. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), određeno je suđenje u odsutnosti protiv optuženika Đ. P. i optuženika S. K. po optužnici Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj K-DO-35/2015. od 9. svibnja 2017. zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz članka 120. stavka 1. OKZRH i kaznenog djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZRH.

Protiv tog rješenja žalbu je pravovremeno podnio branitelj optuženika Đ. P., M. Š., odvjetnik u O., ne navodeći žalbene osnove, iako sadržajno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinači na način da odbije prijedlog za suđenje u odsutnosti.

Spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08-19).

Žalba je osnovana.

S pravom žalitelj dovodi u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom slučaju tvrdnjom da nisu ispunjeni zakonski uvjeti za suđenje u odsutnosti iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. jer da u postupku nije utvrđeno jesu li nadležna pravosudna tijela Republike Srbije preuzela kazneni progon protiv optuženika zbog predmetnih kaznenih djela po prijedlogu Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, odnosno sudi li se optuženicima u drugoj državi za isto kazneno djelo.

Odredbom članka 402. stavka 3. ZKP/08. propisano je da se optuženiku može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima.

Iz stanja spisa je razvidno da su optuženici državljani Republike Srbije gdje imaju prijavljeno prebivalište pa njihovo izručenje, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud, kao državljana Republike Srbije nije moguće.

Međutim, u situaciji kada već iz optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku od 9. svibnja 2017. proizlazi da je to državno odvjetništvo uputilo Republici Srbiji prijedlog za preuzimanje progona sa svim prikupljenim dokazima protiv optuženika Đ. P. i optuženika S. K., prvostupanjski sud je bio dužan, prije donošenja odluke o suđenju u odsutnosti, pribaviti podatak vodi li se kazneni postupak protiv navedenih optuženika u Republici Srbiji za ista kaznena djela koja su predmet optužnice jer se radi o odlučnoj činjenici za ispunjavanje zakonskih uvjeta za suđenje u odsutnosti optuženicima, sukladno odredbi članka 402. stavka 3. ZKP/08., a to prvostupanjski sud nije učinio. To tim više što žalitelj u žalbi tvrdi da je Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije 19. listopada 2018. pod brojem KTI 8/18 donijelo naredbu o provođenju istrage protiv Đ. P. i S. K. zbog sumnje na učin kaznenih djela ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika i ratnog zločina protiv civilnog stanovništva s identičnim činjeničnim opisom kao u predmetnoj optužnici i kao dokaz tih tvrdnji u privitku žalbe prilaže dokument pod navedenim brojem i datumom napisan ćiriličnim pismom.

Pri tome treba reći da bi određivanjem suđenja u odsutnosti bez ispitivanja svih raspoloživih instrumenata koji bi omogućili aktivno sudjelovanje optuženika u kaznenom postupku bilo ozbiljno narušeno temeljno načelo kaznenog postupka i pravo optuženika da im se sudi u njihovoj prisutnosti, a institut suđenja u odsutnosti je iznimka od tog pravila koji treba primjenjivati restriktivno.

Stoga je, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, barem za sada, pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da su ostvarene zakonske pretpostavke iz članka 402. stavka 3. ZKP/08. za suđenje u odsutnosti optuženicima Đ. P. i S. K., tim više što prvostupanjski sud zaključak o nemogućnosti suđenja optuženicima u stranoj državi potpuno pogrešno izvodi iz tvrdnje državnog odvjetništva da se Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije nije očitovalo o njihovom prijedlogu za preuzimanje kaznenog progona.

Slijedom iznijetoga, odlučeno ja kao u izreci na temelju 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08-19.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će pribaviti podatak o tome vodi li se kazneni postupak protiv navedenih optuženika u Republici Srbiji za ista kaznena djela koja su predmet optužnice, a nakon toga će, vodeći računa i o argumentaciji ove drugostupanjske odluke, donijeti novu odluku koju će valjano obrazložiti.

Zagreb, 11. veljače 2020.