1                               Poslovni broj 2 Kzd-134/2019-72

 

                

 

              REPUBLIKA HRVATSKA

  OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

                ODJEL ZA MLADEŽ

         Zagreb, Ilica - Selska, Ilica 207                                  Poslovni broj: 2. Kzd-134/2019-72             

U  IME  REPUBLIKE  HRVATSKE

 

PRESUDA

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu za mladež Dijani Rizvić kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničara Tanje Markić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog I.1 J. OIB … i 2. optuženog E. J. OIB: … zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12.; nadalje KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 29. kolovoza 2016. godine, broj KMP-DO-310/2016 nakon nejavne rasprave dana 10. veljače 2020. godine održane u nazočnosti više savjetnice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Marine Đokić, oštećenog A. T. uz majku M.1 T., branitelja 1. optuženika odvjetnika P. I.1 te branitelja 2. optuženika odvjetnika M.2 V. te u nenazočnosti 1. optuženog I.1 J. i 2. optuženog E. J. u smislu članka 404. stavka 5. ZKP/08, istog dana donio je te u nazočnosti oštećenog A. T. objavio i

presudio  je

1. optuženi I.1 J., OIB …, nadimak I.2, sin I.3  i Lj., rođene B., rođen … u Z., sa prebivalištem u Z., državljanin …, ugostitelj, pismen sa završenom srednjom ugostiteljskom školom, zaposlen u vlastitom obrtu M., srednjeg imovnog stanja, oženjen sa S. J., zaposlena, otac troje djece u dobi od 27, 16 i 14 godina, bez čina, neodlikovan, neosuđivan, protiv kojeg ne vodi se drugi kazneni postupak.

2. optuženi E. J., OIB …, bez nadimka, sin I.1 i S., rođene P., rođen … u Z., sa prebivalištem u Z., državljanin …, pivar, pismen sa završenom srednjom hotelijersko - turističkom školom, zaposlen u obrtu M., bez imovine, neoženjen, bez djece, bez čina, neodlikovan, neosuđivan, protiv kojeg ne vodi se drugi kazneni postupak.

k r i v i     s u

 

što su:

 

  20. svibnja 2015. oko 14,00 sati u Z., na ulici pokraj kuće na adresi …, zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da ga tjelesno ozlijede, prišli djetetu A. T., rođenom … 2000., te ga je II okrivljeni uhvatio za ruku i udario dva puta otvorenim dlanom u predjelu lica, nakon čega se dijete A. T. sagnulo i uhvatilo rukama za lice, a potom ga je I. okrivljeni uhvatio objema rukama za majicu te ga više puta otvorenim dlanom udario u predjelu lica, nakon čega ga je II. okrivljeni ponovno uhvatio za ruku i zavrnuo je, od kojeg okretaja ruke je dijete A. T. palo na tlo, nakon čega ga je udario i nogom u predjelu glave, uslijed kojih udaraca je dijete zadobilo tjelesne ozljede u vidu manjeg krvnog podljeva na stražnjoj strani lijeve uške, oguljotine na stražnjoj strani lijevog ramena, oguljotine na palcu desne šake i oguljotine na lijevom boku.

- dakle, drugoga tjelesno ozlijedili, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi,

 

- čime su 1. optuženi I.1 J. i 2. optuženi E. J. počinili kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavku 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12.; nastavno KZ/11).

 

Na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 1. optuženi I.1 J.

 

o s u đ u j e    se

 

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

 

Na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 prema 1.optuženom I.1 J. izriče se

 

UVJETNA OSUDA

 

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako 1. optuženi I.1 J. u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 117. stavka 2. KZ/11 2. optuženi E. J.

 

o s u đ u j e    se

 

NA KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) MJESECI

 

Na temelju članka 56. stavka 1. KZ/11 prema 2. optuženom E. J. izriče se

 

UVJETNA OSUDA

 

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako 2. optuženi E. J. u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17., 126/19.; nastavno: ZKP/08) oštećeni A. T. iz Z. upućuje se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 6.000,00 kuna u odnosu na 1. optuženog I.1 J. i u iznosu od 6.000,00 kuna u odnosu na 2. optuženog E. J., na parnicu.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, nalaže se 1. optuženom I.1 J. i 2. optuženom E. J. podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime sudskomedicinskog vještačenja u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem i to solidarno te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od po 4.000,00 kn (četiritisuće kuna) svaki, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

                 UVOD

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je dana 29. kolovoza 2016. godine optužnicu broj KMP-DO-310/16 protiv 1. optuženog I.1 J. i 2. optuženog E. J. za kazneno djelo iz članka 117. stavka 1. i 2. KZ/11 (list 47-49 spisa).

Presudom ovog suda od 19. veljače 2018. godine broj Kzd-279/2016 1. optuženi I.1 J. i 2. optuženi E. J. proglašeni su krivima zbog predmetnog kaznenog djela te im je svakom izrečena kazna zatvora u trajanju od po 6 mjeseci s primjenom uvjetne osude i vremenom provjeravanja od 2 godine (list 95-105 spisa).

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 12. lipnja 2018. godine broj Kžzd-103/2018 ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovno suđenje s obrazloženjem da je sudsko medicinski vještak naveo da je krvni podljev na lijevoj strani uške nastao jednim udarcem slabog intenziteta  a što može biti udarac dlanom te udarac nogom no kako je važno u kojoj fazi zamaha je došlo do kontakta između sredstva i lijeve uške oštećenika, za sada je ostalo nejasno u kojem bi položaju bio počinitelj te koji bi to bio od počinitelja u odnosu na oštećenika i ako je udarac nastao dlanom odnosno ako je nastao nogom (list 114-116 spisa).

Presudom ovog suda od 15. siječnja 2019. godine broj Kzd-193/2018 1. optuženi I.1 J. oslobođen je optužbe da bi počinio predmetno kazneno djelo dok je 2. optuženi E. J. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od 6 mjeseci s primjenom uvjetne osude i vremenom provjeravanja od 2 godine (list 133-145 spisa).

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu od 18. lipnja 2019. godine broj Kžzd-113/2019 ukinuta je prvostupanjska presuda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca s obrazloženjem da je sud trebao decidirano navesti da li 1. optuženika oslobađa od optužbe iz razloga u članku 453. točki 3. ZKP/08 ili u članku 453. točki 1. ZKP/08 te dati jasne i valjane razloge na koji način je 2. optuženik počinio ovo kazneno djelo, na nedvojben način utvrditi dinamiku događaja i posljedice odnosno tjelesne ozljede koje su nastupile uslijed protupravnog postupanja 2. optuženika (list 161-162 spisa).

                 IZJAVA OPTUŽENIKA O OSNOVANOSTI OPTUŽNOG AKTA

              Očitujući se o optužbi, 1. optuženi I.1 J. i 2. optuženi E. J. i u trećem ponovljenom postupku porekli su optužbu za kazneno djelo koje im je stavljeno optužnicom.

                  IZVEDENI DOKAZI

U dokaznom postupku sud je pregledao iskaze 1. optuženog I.1 J. (list 34-38, 81, 181 spisa) i 2. optuženog E. J. (list 28-32, 81, 181 spisa).

 

U dokaznom postupku sud je ispitao u svojstvu svjedoka dr. N. F. (list 188-189 spisa), dr. R. I.2 (list 189 spisa) i D. T. (list 92, 189-190 spisa).

 

Na temelju članka 419. stavka 5. točke 1. ZKP/08 pregledani su slijedeći dokazi optužbe – uz suglasnost obrane: službena bilješka o dojavi od 20.05.2015. godine (list 6 spisa); prijava ordinacije od 21.05.2015. godine (list 7 spisa); zapisnik o ispitivanju svjedoka A. T. od 10.05.2016. godine (list 17 spisa) i od 05. studenog 2019. godine (list 180-181 spisa); karton pacijenta A. T. (list 39 spisa); nalaz i mišljenje sudsko medicinskog vještaka od 05.08.2016. godine (list 44-45 spisa), od 23. veljače 2017. godine (list 67 do 68 spisa), od 15. studenog 2018. godine (list 119 spisa), od 20. prosinca 2018. godine (list 125-126 spisa), iskaz svjedoka R. Š. od 23. ožujka 2017. godine (list 72 spisa); iskaz svjedokinje I.4 L. od 27. lipnja 2017. godine (list 78-79 spisa); iskaz svjedokinje S. J. od 16. siječnja 2018. godine (list 87 spisa); izvod iz kaznene evidencije 1. optuženika od 28. kolovoza 2019. godine (list 166 spisa); izvod iz kaznene evidencije 2. optuženika od 28. kolovoza 2019. godine (list 167 spisa); izvod iz prekršajne evidencije 1. optuženika od 28. kolovoza 2019. godine (list 168 spisa); izvod iz prekršajne evidencije 2. optuženika od 28. kolovoza 2019. godine (list 170 spisa) i medicinska dokumentacija na ime oštećenika (list 184-185 spisa).

 

Sud je na temelju članka 431. stavka 3. ZKP/08 odlučio o izdvajanju iz spisa dijela službene bilješke o dojavi od 20.05.2015. godine (list 6 spisa) i to dio koji slijedi nakon riječi: "izjavila" u 3. redu, 1. odlomka na 2. stranici pa sve do riječi: "Obavio" u 1. redu, 2. odlomka na 2. stranici, zatim dio koji slijedi nakon riječi: " izjavio" u 3. redu, 2. odlomka na 2. stranici pa sve do riječi: "Obavio" u 1. redu, 3. odlomka na 2. stranici, nadalje dio koji slijedi nakon riječi: " izjavila" u 3. redu, 3. odlomka pa sve do riječi: "U" u 1. redu, 4. odlomka, nadalje 5. i 6. odlomak. Naime, pregledom spisa predmeta utvrđeno je da se u službenoj bilješci o dojavi nalaze obavijesti prikupljene od djeteta A. T. i njegove bake D. T. od strane policijskih službenika, a na kojim se obavijestima u smislu članka 208. stavka 1. ZKP/08 ne može temeljiti sudska odluka.

 

ISKAZ 1. OPTUŽENIKA

Optuženi I.1 J. u svojoj obrani (list 34-38, 81, 181 spisa) u pogledu bitnih okolnosti događaja je naveo da je točno da su on i njegov sin E. J. dočekali na tom mostiću u … A. T. te su ga pitali da li je on T., pa je isti rekao da nije, na što ga je on ponovno to pitao i isti je ponovio da nije te treći puta je rekao da on nije T., on je A. na četvrto pitanje je potvrdio da je on A. T. Onda je on istog pitao zašto maltretira njegovo dijete, zašto tuče malu djecu a A. je odgovorio koju malu djecu, na što mu je on rekao djecu koja idu u 5. razred te da on ide u 8. razred, trebao bi ići u srednju školu a tuče malu djecu koja idu u 5. razred, što nije u redu. Kad je A. vidio da on najnormalnije razgovara s njim i da nema nikakve namjere napadati ga, počeo je vikati, psovati „Što ti stari konju, šta ti meni možeš“ i počeo je mahati rukama na što mu je sin E. opalio šamar jednput otvorenim dlanom desnom rukom u lijevu stranu lica. On je onda svog sina odgurnuo i rekao mu da ide doma a A. je počeo vikati da ga ne diraju, da ga ne tuku i bacio se na pod te vikao na podu "Pustite me, pustite me" iako nije bilo drugih udaraca i nitko ga nije udario na podu. To je bilo sve od tog sukoba te on nije niti taknuo A.

 

Optuženi I.1 J. je u nastavku iskazao da je to očito čula A. baka, čija je kuća u blizini te je ta žena došla za njim i vikala da prestanu tući djecu. Onda su on i sin otišli a baka je išla za njim i vikala zašto tuče njeno dijete a on joj je odgovorio da njeno dijete nitko ne tuče već njeno dijete tuče svu djecu iz 5. razreda i da ide u školu pa će vidjeti. Onda je ona rekla da to nije istina da bi on njoj rekao da je to istina i da je A. udario njegovog sina dva puta šakom u trbuh u tri dana, u prolazu, na odmoru. Dodao je da je ta žena govorila da je to njeno dijete iako je vjerovatno bila A. baka jer je bila jako stara i debela. Isto tako je dodao da on ne zna što je ona vidjela no rekla je da je on A. tukao a on istog uopće nije tukao. On joj njoj rekao da treba malo bolje učiti i odgajati dijete i rekao joj je što joj dijete radi u školi a ona je rekla da njegovo dijete laže. Zatim joj je on rekao da njegovo dijete ne laže i neka kaže ona njemu gdje je njeno dijete završilo prvo polugodište 8. razreda. Onda ga je gledala da bi joj on zatim rekao da on zna da je završio u školi u …, tamo gdje je dom za problematičnu djecu. Isto tako joj je rekao da su A. sad opet vratili tu, te opet tuče, maltretira djecu i iživljava se.

 

Optuženi I.1 J. je u nastavku iskazao da je on navečer išao šetati psa te je došao i njegov sin E. pa su zajedno prošetali. Sreli su A. koji je bio s dvije cure te je on istom rekao jesi li zapamtio što sam ti rekao da ne tučeš djecu a A. je rekao da je. Cure su pitale što je bilo i onda je on rekao da A. svaki dan maltretira djecu, da je njegovo dijete tukao a drugom djetetu gurao glavu u WC školjku. Jedna cura je pitala A., T. da li je to istina, on je odgovorio da nije te mu je ona govorila da kaže istinu. Onda je on pitao A. zašto maltretira tog drugog dečka, da bi A. rekao da mu ide na živce taj dečko. Onda je on pitao A. da li zato on mora svaki dan tog dečka šamarati, tući, gurati glavu u WC a A. mu je ponovio da ga isti živcira. Nakon toga on je rekao A. da ostavi tog dečka na miru, da što on ima s njim, on ide u 8. razred a taj dečko u 5. razred. To je tako završilo i oni su otišli dalje šetati s psom.

 

Što se tiče povoda i motiva za ovaj događaj, optuženi I.1 J. je istaknuo da je A. njegovog sina J. u školi Š., dva dana prije ovog događaja maltretirao u školi, dva puta udario šakom u trbuh iz čista mira i zato je on išao tog dana razgovarati s A. i pitati ga zašto to radi i reći mu da to ne radi. Isto tako A. je njegovom sinu J., ranije kad je izašao sa košarkaškog treninga van, prvo uzeo loptu i onda nudio drogu, hoćete drogu, hoćete drogu da bi sin počeo trčati s drugima a A. je bacio loptu za njima.  Dodao je da su oni dva puta prijavljivali A. u školi i to kod razrednice a ista im je rekla da odu kod pedagogice, koja im je rekla da zna o kome se radi, da to nije prvi slučaj, da je to jedna te ista ekipa i da oni kao škola ne mogu ništa napraviti te da oni kao roditelji trebaju to ići prijaviti na policiju. Onda su oni rekli da će i otići na policiju no pedagoginja im je na to rekla da ako idu na policiju moraju ostaviti svoje podatke i da se isti takav slučaj dogodio prije godinu dana, roditelji su prijavili da im maltretira dijete i da ih je nudio s drogom no mjesec dana nakon toga to isto dijete je dobilo batine ispred crkve u Š. i onda su roditelji vjerojatno povukli prijavu. Pedagoginja ih je pitala da li žele to prijaviti na što joj je on rekao da što oni to njemu govore, pa ne može on svaki dan dijete pratiti u školu i iz škole zbog toga. Oni nisu taj dan otišli na policiju nego su nakon tjedan ili dva odnosno ne zna koliko je prošlo, otišli su to prijaviti u … Policijsku postaju, ne zna tko je točno bio dežuran gdje su im rekli da mogu napraviti prijavu ali onda moraju ostaviti podatke. On im je rekao da podatke neće ostaviti jer će mu dijete opet dobiti batina i sve je ostalo na tome, kako nisu ostavili podatke na policiji, policija nije mogla napraviti ništa. Tako je A. i dalje maltretirao djecu, jednog dječaka što s J. ide u razred a koji nema ni 30 kg A. je svaki dan šamarao. Onda je tata tog dečka išao razgovarati s A. T. i rekao mu da ga ne tuče i da ga ostavi na miru, A. je rekao dobro no nakon dva dana rekao je tom malom a što meni tvoj tata može i opet ga je ošamario a nakon par dana gurao mu je glavu u WC školjku. To se njemu konkretno žalio otac tog dječaka B.1 S. da je A. istog maltretirao u školi i gurao mu glavu u WC. Ne zna što bi još naveo, vjerovatno bi socijalna služba trebala nešto napraviti u vezi svega toga jer su oni bili u školi više puta, bili su i drugi roditelji a u školi stalno govore da oni ne mogu ništa napraviti. Dakle, A. je pao jedan razred, trebao je ići u 1. srednje a tukao je djecu koja idu u 5. razred te on misli da to nije u redu. Isto tako njegova supruga se obraćala za pomoć školi, žalila na A. ponašanje i to sigurno tri do četiri puta s time da je i on bio dva puta sa suprugom u školi a razrednica je rekla da je T. mama bila nekoliko puta u školi jer je isti maltretirao i svu ostalu djecu. Ista je još rekla da su oni zapravo nemoćni u pogledu A., da je na kraju tog polugodišta prebačen u D. no to nije dugo trajalo obzirom da se početkom drugog polugodišta T. vratio. I na kraju optuženik je istaknuo da je nakon ovog sukoba A. pustio mu sina na miru kao i da to što je A. naveo u svom iskazu u ovom postupku, nije točno.

 

ISKAZ 2. OPTUŽENIKA

 

Optuženi E. J. u svojoj obrani (list 28-32, 81, 181 spisa) u pogledu bitnih okolnosti je naveo da je istina da su on i njegov otac dočekali A. T. u blizini tog mostića, otac ga je pitao da li je on T., obzirom da nisu znali da se on zove A.. On je odgovorio da nije T., da je on A. te kako su oni znali da je to T., ponovno su ga pitali da li je T. a on je odgovorio ne,ne, on je A. da bi na kraju potvrdio da je on A. T. Onda ga je otac pitao zbog čega maltretira J., zašto tuče djecu, a A. je rekao da on ne tuče djecu, da on ne maltretira nikoga. Kad je A. vidio da oni nemaju neki autoritet, da oni najnormalnije pričaju s njim, da se nemaju namjeru fizički obračunavati s njim, A. je počeo njegovom ocu govoriti da što ti stari konju, šta ti hoćeš od mene, ne maltretiram ja, ne tučem nikakvu djecu, krenuo je mahati rukama i unositi se prema njima i krenuo lamatati rukama i on je A. eto, opalio jedan šamar desnom rukom po lijevom obrazu. Tako je A. pao na pod i krenuo vikati, njega je otac gurnuo da ode i on je brzim hodom otišao prema doma te dalje ne zna što se dogodilo. Dakle, nije bilo drugih udaraca niti od njega niti od strane oca, niti je netko A. udarao na podu nogom, samo je bio jedan taj šamar te to nije bio ni udarac već šamar a nije ga ne zna kako jako ošamario, ošamario ga je da se smiri. Što se tiče pada A. na pod naveo je da nije A. pao na pod od šamara nego je vjerovatno odglumio, bacio se na tlo, na bok ili leđa i počeo se derati da ga puste na miru. Dodao je da je on negdje iza sebe čuo ženski glas da kako govori da ga puste na miru, što je bila A. baka ali ne zna gdje se ista nalazila i nije tamo bilo drugih ljudi niti svjedoka, pa kad je ona to rekla, otac i on su se udaljili.

 

Optuženi E. J. u nastavku je iskazao su on i otac sreli A. i te iste večeri. Naime, oni su u to vrijeme imali psa, otac je šetao psa a on se vraćao iz grada i onda su zajedno išli prošetati psa a A. je bio na stanici sa dvije cure. Te prilike su normalno pričali, govorili A. da ne maltretira djecu, on je A. rekao da završi osnovnu školu,  upiše srednju školu, dao mu "pet" na kraju. Onda je A. krenuo govoriti da to nije u redu što je on njemu opalio šamar, kako je to mogao ali u redu je bilo naravno, kako A. maltretira tu malu djecu. Onda se A. krenuo prijetiti sa svojim nekim dečkima iz D., kako će on njih pozvati, dalje su bile prijetnje od strane A. no on se nije obazirao i otišao je doma.

 

Što se tiče povoda i motiva za ovaj događaj, optuženi E. J. je opisao da je A. maltretirao i verbalno i fizički njegovog srednjeg brata J. J., koji je 2003. godište i to na način da ga je dva dana uzastopce udario u trbuh, jedne prilike uzeo loptu kad su išli s treninga i nudio marihuanu, druge prilike A. ekipa okružila je njegovog brata i prijetili su mu da će mu A. nabiti palicu, može se pretpostaviti gdje te je to učinio jedne prilike i A. sa svojom ekipom. Stoga su on i otac imali motiv da normalno popričaju s A. kad mu završi škola, da ga pitaju zašto to sve radi, čemu sve to, da će završiti školu za pola godine i da pusti djecu na miru.

 

Što se tiče inače ponašanja oštećenika, naveo je da je A. bio inače problematičan u školi jer je nosio skakavac u školu, bio je izbačen iz privatne škole pa je premješten u tu osnovnu školu, pa je pao razred i onda je bio najstariji, 8. razred. Dodao je da je A. mislio da je frajer pa je maltretirao svu djecu, maltretirao djecu koja su mlađa od njega 4 godine, djecu iz 5. razreda, dakle slabije dok je on trebao biti 1. srednji. A. je čak jedno dijete istukao i njegovi roditelji su otišli na policiju no kad je A. to saznao, opet je to dijete bilo pretučeno nakon mjesec dana ali od strane A. prijatelja, ne s njegove strane. Isto tako A. je maltretirao dijete B.1 S., pa je došao djetetov tata pred školu, pričao sa A. da prestane a A. je i dalje maltretirao. Nakon toga se A. jer je vjerovatno vidio da je roditelju tog S. puknuo film i da će nešto napraviti, prebacio na drugu djecu i tako se prebacio i na njegovog brata. Isto tako A. je bio neugodan prema profesorima što mu je ispričalo nekoliko djece ali uglavnom maltretrirao je slabije, mlađu djecu od sebe.

 

              I što se tiče radnji koje su oni poduzeli prije ovog događaja, optuženi E. J. je naveo da su njegovi roditelji išli u školu i prijavili sve pedagogici. Tamo su rekli da oni to sve znaju da je on takav, da oni tu ne mogu ništa, da je on jedno vrijeme bio u D., pa je cijela škola bila sretna, svi profesori su se hvalili da su ga se riješili no slijedeće polugodište su ga opet vratili nazad. Oni nisu htjeli prijaviti A. policiji zato da njegov brat ne bi završio isto kao i prethodno dijete a čiji su roditelji prijavili ga policiji pa je dijete bilo istučeno. Odnosno njegovi roditelji su bili na policiji no tamo su morali ostaviti podatke što poučeni ranijim iskustvom nisu htjeli da ne bi J. zbog toga ispaštao. Dodao je da tu škola ne može ništa, tu je najbolje tužiti školu, zapravo ne zna što napraviti, trebalo bi poduzeti nešto u vezi A. i da se promijeni zakon o maloljetnicima.

 

ODLUKA

Nakon analize i ocjene provedenih dokaza sud je našao dokazanim da su 1. optuženi I.1 J. i 2. optuženi E. J. počinili kazneno djelo koje im je stavljeno na teret optužnicom.

 

     ČINJENIČNA I PRAVNA UTVRĐENJA

 

U ovom postupku nije bilo sporno da su 1. optuženi I.1 J. i 2. optuženi E. J. dana 20. svibnja 2015. oko 14,00 sati dočekali oštećeno dijete A. T. rođenog … 2000. godine, kad je prolazio pored kuće u Z., zatim da je 2. optuženi E. J. oštećeno dijete jedanput ošamario po licu, da se oštećenik u jednom trenutku našao i na podu, da je zatim naišla njegova baka i počela vikati pa su se 1. i 2. optuženici udaljili kao i da je obitelj oštećenika pozvala policiju i oštećenog A. T. odvela liječniku, gdje su ustanovljene tjelesne ozljede u vidu manjeg krvnog podljeva na stražnjoj strani lijeve uške, oguljotine na stražnjoj strani lijevog ramena, oguljotine na palcu desne šake i oguljotine na lijevom boku.

 

Navedeno je proizlazilo iz iskaza djeteta A. T. (list 17, 180-181 spisa), zatim iz obrana 1. optuženog I.1 J. (list 34-38, 81,181 spisa) te 2. optuženog E. J. (list 28-32, 81, 181 spisa), nadalje iz iskaza bake oštećenika D. T. (list 92, 189-190 spisa), zatim iz službene bilješke o dojavi od 20. svibnja 2015. godine (list 6 spisa), nadalje iz medicinske dokumentacije oštećenika – prijave ordinacije, medicinskog kartona, (list 7, 39, spisa) kao i iz nalaza sudskomedicinskog vještaka (list 44-45, 67-68, 119, 125-126 spisa).

 

Međutim, tijekom postupka bilo je sporno da li su oba optuženika fizički napala oštećenika na način da bi ga 2. optuženi E. J. dva puta ošamario a kad se oštećenik sagnuo i uhvatio za lice, 1. optuženi I.1 J. ga uhvatio rukama za majicu te ga više puta otvorenim dlanom udario u predjelu lica, da bi ga zatim ponovno 2. optuženi E. J. uhvatio za ruku i zavrnuo je, od kojeg okretaja ruke je dijete A. T. palo na tlo, nakon čega ga je udario i nogom u predjelu glave te je bilo sporno da li su tom prilikom nastale utvrđene tjelesne ozljede kod oštećenika ili one potječu iz neke druge prilike.

 

Navedeno je bilo sporno jer su 1. i 2. optuženici poricali da bi dočekali ove prilike oštećenika u namjeri da ga tjelesno ozljede, isto tako poricali da bi se događaj odvijao tako kako im se stavljalo na teret, zatim poricali da bi jedan šamar, za koji 2. optuženik priznaje da bi ga zadao oštećeniku, mogao nanijeti tjelesnu ozljedu oštećeniku i navedeno je bilo sporno jer su 1. i 2. optuženici kao i njihovi branitelji kroz postavljena pitanja vještaku i djelomično kroz obranu optuženika te završni govor tvrdili da ozljede oštećenika potječu iz nekog drugog događaja (treninga oštećenika ili nečeg sličnog) te da potječu od namjernog bacanja oštećenika na pod prilikom ovog događaja.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka sud nije prihvatio ovakve obrane 1. i 2. optuženika te primjedbe i ukazivanja obrane istih i na temelju iskaza oštećenog A. T. (list 17, 180-181 spisa), zatim podataka iz službene bilješke o dojavi od 20. svibnja 2015. godine (list 6 spisa), nadalje iz medicinske dokumentacije oštećenika – prijave ordinacije, medicinskog kartona, liječničke dokumentacije iz … bolnice ... (list 7, 39, 185 spisa), iskaza liječnice opće medicine oštećenika dr. N. F. (list 188-189 spisa), iskaza liječnika specijaliste iz … bolnice … R. I.2 (list 189 spisa), nalaza sudskomedicinskog vještaka (list 44-45, 67-68, 119, 125-126 spisa) kao i analizom obrana 1. optuženog I.1 J. (list 34-38, 81, 181 spisa) i 2. optuženog E. J. (list 28-32, 81, 181 spisa), kao i supruge 1. optuženika S. J. (list 87 spisa) te zaposlenika … škole Š. koju je pohađao oštećenik, R. Š. (list 72 spisa) i I.4 L. (list 78-79 spisa), nedvojbeno utvrdio da su 1. i 2.optuženici počinili predmetno kazneno djelo na način kako im se to stavljalo na teret.

 

Naime, o namjeri 1. i 2. optuženika za tjelesnim ozljeđivanjem oštećenika, o njihovom napadu na oštećenika, dinamici napada i nastanku tjelesnih ozljeda, sud je utvrdio na temelju analize slijedećih dokaza.

 

Dakle, iz iskaza pedagoginje škole R. Š. (list 72 spisa) i učiteljice I.4 L. (list 78-79 spisa) proizlazi da je oštećeni A. T. već u ranijoj školi imao problema s disciplinom a to je nastavio i u njihovoj školi na način da je ulazio u sukobe s djecom mlađom od njega, sa svojim vršnjacima te sa nastavnim osobljem. Prema iskazima imenovanih svjedokinja oštećenik je nastavno osoblje vrijeđao dok je s učenicima ulazio u fizičke sukobe, ometao djecu u sportskim aktivnostima, djeci nudio drogu, pod odmorom učenike maltretirao, prijetio i vrijeđao. I što se tiče odnosa oštećenika prema djetetu J. J., nisu sigurni da bi se roditelji žalili da isti tuče J. ali znaju da su se žalili da ga maltretira a to su se žalili i roditelji druge djece za svoju djecu te je škola poduzimala sve moguće mjere, bio je obaviješten Centar za socijalnu skrb i A. je bio upućen u Dom D. kako bi korigirao svoje ponašanje no to se nije dogodilo.

 

Isto tako iz iskaza supruge 1. optuženika S. J. (list 87 spisa) proizlazi da je oštećeni A. T., koji je išao u 8. razred bio nasilan u školi prema njenom sinu J. koji je bio 5. razred zbog čega se ona, kao i zbog napada oštećenika na drugu djecu, najmanje 8 puta obraćala nastavnom osoblju. Razrednica L. i pedagoginja Š. su joj odgovarale da je sistem takav da one ne mogu ništa poduzeti i da su nemoćne. To maltretiranje je trajalo od početka školske godine do incidenta (koji je predmet ovog postupka) u 5. mjesecu kad je prestalo. Na kraju je situacija eskalirala toliko da su djecu, točnije ona J. morali pratiti u školu i na treninge iako je njihova kuća udaljena 100 metara jer bi ih T. i ekipa maltretirali a u tome nisu bili jedini nego su to i drugi roditelji činili. Zna da je otac B.1 S. rekao da je razgovarao sa A. T. i dečkom B.2 i da je riješio situaciju no slijedeći dan se to nastavilo i čak je A. rekao da ga mora maltretirati jer mu ide na kurac. Onda su ona i suprug otišli u 3. ili 4. mjesecu 2015. godine u … Policijsku postaju i policajac im je rekao da nije pametno podnositi kaznenu prijavu jer moraju dati svoje ime i prezime pa stoga nisu to podonjeli jer bi djeca mogla postati još veća žrtva i tako o tome ne postoji pisani trag u … Policijskoj postaji te su se oni nadali da će to nekako riješiti škola. I prema iskazu svjedokinje za događaj je saznala 2-3 dana nakon kad joj je ispričao sin.

 

              I iz obrana 1. optuženog I.1 J. (list 34-38, 81, 181 spisa) i 2. optuženog E. J. (list 28-32, 81, 181 spisa) kako je već naprijed iznijeto proizlazi da su oni tog dana zajedno odlučili dočekati dijete oštećenog A. T. upravo vezano za njegovo maltretiranje sina 1. optuženika i brata 2. optuženika, J. J. s time da su se prethodno obraćali nastavnom osoblju škole vezano za to dok prijave policiji nisu podnosili zbog bojazni da bi se to još gore moglo odraziti na ponašanje oštećenika prema J. J.

 

Ocjenjujući navedene dokaze, sud je povjerovao 1. i 2. optuženicima, supruzi 1. optuženika te zaposlenicima škole I.4 L, i R. Š., da je oštećenik bio problematičnog ponašanja u školi i izvan škole, da je posebno maltretirao djecu te između ostalog to se odnosilo na dijete J. J., sina 1. optuženika te brata 2. optuženika kao i da su se roditelji J. J. u vezi toga obraćali zaposlenicima škole no da se problematično ponašanje oštećenika unatoč tome, nastavljalo.

 

Naime, takvi navodi istih su bili suglasni te sud nije imao razloga nepovjerovati istima i u tom dijelu te dokaze prihvatio dok s druge strane nije prihvatio u tom dijelu iskaz oštećenog A. T., da se on nije na taj način ponašao jer očito da jest a iz njegovog iskaza je bilo razvidno da nije znao imena sve djece koju je na neprimjeren način maltretirao pa tako nije znao da se radi i o J. J. već je to saznao tek nakon ovog inkriminiranog događaja.

 

Međutim, isto tako analizirajući iste dokaze sud je utvrdio da namjera 1. i 2. optuženika predmetnog dana nije bila „samo porazgovarati sa oštećenikom, pitati ga zašto maltretira J. J., zašto tuče djecu“, već da istom verbalno i fizički uzvrate istom mjerom kako bi oštećenik doista prestao sa napadima na J. J. Na navedeno je upućivala okolnost da su se 1. optuženik i njegova supruga prethodno obraćali raznim institucijama vezano za to i ništa se nije promijenilo, da se oštećenik i dalje neprimjereno ponašao prema njihovom sinu i ostaloj djeci, da su 1. i 2. optuženici znali da se roditelj drugog djeteta obratio policiji pa mu je dijete ponovno napadnuto i postignut je kontra efekt, da su 1. i 2. optuženici znali da je otac drugog djeteta pokušao razgovarati s oštećenim A. T. ali ništa nije postignuo i kako je oštećenik dva dana prije događaja dva puta šakom napao J. J., oni su odlučili sami izreagirati a pritom nikome nisu rekli za događaj i supruga 1. optuženika je o tome tek naknadno saznala.

 

Na navedeni zaključak suda utjecao je oštećenikov opis verbalnog i fizičkog napada na sebe a iz tog opisa je proizlazilo da su 1. i 2. optuženici postupali sinkronizirano i dogovorno u cilju fizičkog napada a ne nekog normalnog razgovora, da su u tom cilju dočekali oštećenika te su ga obojica i fizički napala i u tom smislu sud je utvrdio i dinamiku događaja kako se to stavljalo na teret 1. i 2. optuženicima.

 

Tako prema iskazu oštećenog A. T. (list 17, 180-181 spisa) on se tog dana vraćao iz škole doma, došao je preko mostića i išao prema doma, vidio je da stoji jedan čovjek i gleda u njega i još je pomislio ovaj mu je čudan. Taj čovjek je došao do njega i rekao mu kao kud si ti krenuo i primio ga ovako za ruku ili tako nešto i onda mu je opalio šamar, onda je on tog čovjeka pitao o čemu se radi a isti je rekao kao ti ćeš tući djecu, a on uopće nije znao o čemu se radi i taj čovjek mu ga je još jednom ošamario. Na raspravi je još dodao da ga je isti, gospodin E. primio i rukom za majicu i držao ga i gurao ga unazad, te mu rekao da gdje je on krenuo, koga on tuče.

 

Prema iskazu oštećenika, on se onda sagnuo dolje i primio se za lice i došao je stariji, što je bio valjda otac od tog malog, i primio ga ovako, kao "Jesi dobro?" i on se okrenuo i rekao "Jesam, jesam" i frajer ga opet primi (pokazuje kao da ga je primio za ruku) i počeo ga šamarati 3-4 puta, taj stariji. Kako on nije znao o čemu se radi i tom je rekao da ne zna o čemu se radi, isti ga je primio rukom za majicu (pokazuje za majicu na prsima). Onda ga je isti pitao kako se zove, on je rekao A., ovaj ga je pitao za prezime, rekao je T. i isti mu je rekao kao ti ćeš tući moje dijete i opet ga je misli ošamario, ne zna koliko je sve ukupno bilo ali dobio je minimalno još jedan šamar. Na raspravi oštećenik je dodao da mu je tom prilikom gospodin I.1 rekao da je on udario njegovog sina u školi i to šakom u trbuh te da mu je gurao glavu u WC školjku, a on je rekao da to nije istina.

 

Prema iskazu oštećenika, onda je mlađi koji je tamo bio, primio ga za ruku i okrenuo mu ruku (pokazuje kako ga je primio za podlakticu i okrenuo ruku prema nazad) i on je tako pao na pod i onda ga je taj pogodio nogom u glavu, dok je bio na podu. Na raspravi je dodao da je on tada pao na pod na kamenje na parkiralište od njegovog tetka.

 

              Prema iskazu oštećenika, on je od mlađeg dobio dva šamara ali su bila dosta jaka, zatim je dobio taj udarac nogom u glavu dok je ležao na podu i to tu (pokazuje u stražnji, malo više bočni dio glave), iza uha i taj mu je zavrnuo ruku (pokazuje zavrtanje ruke prema otraga) a od starijeg je dobio misli 5-6 šamara, jako ali ne baš tom jačinom kao od mlađeg.

 

Prema iskazu oštećenika, ovaj događaj je mogla vidjeti njegova baka s prozora, koja je izašla van kad je on ležao na podu i počela se derati kao vi stariji mulci tučete dijete i onda ih je pratila da vidi gdje oni žive te je baka odmah kontaktirala policiju, policija je došla a isto tako on je išao svojoj doktorici i u ... na pregled te je na ramenu imao manje ozljede, na ruci (pokazuje na zglobu i podlaktici) ozljede,  iza uha, na leđima ogrebotinu, na palcu misli desne ruke ogrebotinu te ga je bolio desni kuk.

 

              I kada su oštećeniku predočene obrane 1. i 2. optuženika o tijeku ovog događaja naveo je da iste nisu točne a isto tako odgovarajući na pitanje naveo je da on nije od ranije imao te ozljede, da su to sve bile friške ozljede a što je vidjela i doktorica koja ga je pregledala.

 

              Ocjenjujući iskaz oštećenika, sud je ocijenio da je isti istinito ispričao što se dogodilo, kako su mu se obratili 1. i 2. optuženici i kako su ga fizički napali te da je išao liječniku i koje ozljede je zadobio. Naime, oštećenik je detaljno opisao što je rekao svaki od optuženika te opisao i pokazao kako ga je napao svaki od optuženika i upravo te verbalne izjave kao i napad odgovarao je konkretnoj situaciji i povodu zbog kojeg su 1. i 2. optuženici dočekali oštećenika. Sud je oštećeniku povjerovao da se to tako odvijalo i ocijenio da oštećenik, iako je dijete problematičnog ponašanja, nije mogao sve te detalje izmisliti i tako ispričati a da se nisu dogodili. Osim  toga za oštećenika je potpuno svejedno da li je napadnut od strane jedne ili dvije osobe i sud ne nalazi nikakvog razloga da bi oštećenik označio i 1. optuženika i 2. optuženika da su ga napali ako to doista nije bilo tako. Isto tako sud nije našao da bi oštećenik iskoristio neke druge stare ozljede, s treninga i od negdje drugdje i lažno optužio 1. i 2. optuženike za ozljeđivanje. Što se tiče razlika u iskazivanju oštećenika u prvom i drugom iskazu na koje je ukazivala obrana, sud je ocijenio da to ne potječe od toga da je oštećenik nešto izmislio već isto potječe od proteka vremena od događaja od 5 godina a što je oštećenik sam objasnio kad mu je predočen prvi iskaz.  

 

              Ovakvoj ocjeni iskaza oštećenika od strane suda doprinjela je okolnost da je zatražena intervencija policije upravo zbog napada na oštećenika a ne iz razloga što su 1. i 2. optuženici došli porazgovarati sa njim kako su to isti pokušali prikazati.

 

Tako prema službenoj bilješci o dojavi od 20.05.2015. godine (list 3 spisa) A. T. je zatražio intervenciju u 14,01 sati jer je dobio batina na putu iz škole te dolaskom na mjesto intervencije uzete su izjave A. T., njegove bake D. T. i nakon obavljanja tih razgovora majka A. T. je istog odvela liječniku opće prakse na pregled nakon čega će doći u Policijsku postaju kako bi donijela liječničku dokumentaciju.

 

Nadalje, ovakvoj ocjeni iskaza oštećenika od strane suda doprinjela je okolnost da je oštećenik prilikom traženja liječničke pomoći na isti način opisao napad upravo od strane dva počinitelja a ne razgovor i jedan šamar jednog počinitelja, kako su događaj prikazali 1. i 2. optuženici.

 

Tako prema bolničkoj prijavi (list 7 spisa) oštećenik je opisao da je dana 20.05.2015. u 13,20 sati išao doma iz škole, na početku ulice su ga dočekala dva odrasla čovjeka, jedan ga je zgrabio i opalio dva šamara, na to se on sagnuo, drugi je došao do njega i pitao ga Jesi dobro i onda ga je on pogledao a taj mu je rekao A ti si onaj što šamara djecu" i opalio mu dva šamara. Jedan ga je primio za vrat, drugi mu je zavrnuo ruku i on je pao na pod, na podu ga je mlađi opalio nogom u glavu i onda su otišli.

 

Isto tako prema preslici liječničkog kartona oštećenika (list 39 spisa) A. T. je dana 20. svibnja 2015. godine došao na pregled, dijagnoza je kontuzija ramena i nadlaktice, opis događaja da je tog dana oko 13,00 sati napadnut od strane dvije nepoznate osobe, dobio je nekoliko šamara, udaren u lijevo rame, desnu ruku i lijevi bok, nije gubio svijest, događaj rekonstruira u potpunosti. Na stražnoj strani lijevoj ramena ogrebotina veličine 6x2 cm, ogrebotina na palcu desne ruke – zglob i lijevom ilijačnom grebenu cca 1 cm. Na glavi bez vidjivih vanjskih znakove svježe ozljede. Prsni koš i trbuh bez vidljivih vanjskih znakova ozljeda. Preporučuje se pregled kirurga. Isto tako dana 21. svibnja 2015. godine povodom dan ranije pregleda ispunjena je prijava za policiju i još je uz ostalo vidljiv manji hematom na stražnjoj strani lijeve uške.

 

I prema medicinskoj dokumentaciji … bolnice … (list 185 spisa) oštećenik je opisao kako je napadnut od strane dva odrasla nepoznata čovjeka u dobi od 50 i 25 godina. Zadobio nekoliko šamara i udarac nogom u glavu. Na ramenu površinska ogrebotina veličine oko 6-7 cm previjena. na području ijačnog grebena vidljiva manja ogrebotina veličine 2 cm. U području I ručnog palca manja ogrebotina. Na glavi bez vidljivih vanjskih znakova svježe ozljede. Prsni koš i trbuh bez vidljivih ozljeda.

 

Isto tako ovakvoj ocjeni iskaza oštećenika doprinjela je okolnost da iz iskaza liječnika koji su te prilike pregledali oštećenika i ispisali naprijed navedenu dokumentaciju proizlazi da su oni zabilježili sve što su pregledom utvrdili i iako se nisu sada sjećali tog pregleda, radilo se o svježim a ne o nekim starim ozljedama (kako je to ukazivala obrana).

Tako prema iskazu liječnice obiteljske medicine oštećenika N. F. (list 188-189 spisa) A. T. je njen pacijent te iako se ona ne sjeća pregleda od 21. svibnja 2015. godine i razgovora sa oštećenikom, ovo što je zabilježila u anamnestičkim podacima to je ono što joj je oštećenik rekao i ona bi po opisu kako je zabilježila „ogrebotina i hematom“, rekla da su te ozljede bile svježije.

Isto tako prema iskazu liječnika iz … bolnice … R. I.2 (list 189 spisa) iako se ne može očitovati koliko sati ili dana prije prijave su nastale ove ozljede koje je zabilježio i samog pregleda se samo djelomično sjeća, naglašava da ove ozljede nisu pokrivene krustama i nisu u fazi zacijeljenja (a što je prema nalazu sudskomedicinskog vještaka znak starijih ozljeda).

Ocjenjujući navedene dokaze sud je prihvatio ovu dokumentaciju i iskaze liječnika te je ocijenio da su oni zabilježili sve ozljede koje su utvrdili tijekom pregleda a iz njihovog opisa u pisanoj dokumentaciji gdje koriste izraze da negdje nalaze ozljede ili negdje ne nalaze svježe ozljede, jasno je da su oni opisali sve ozljede i da su zabilježene ozljede oštećenika bile svježe i potjecale od ovog događaja a ne od nekog drugog događaja i time su potvrdili iskaz oštećenika.

 

Nadalje, da je oštećenik govorio istinu o događaju, sud je ocijenio obzirom na iskaz bake oštećenika, koja je djelomično vidjela događaj i koja je reagirala vikanjem na 1. i 2. optuženike upravo zbog napada na njenog unuka a ne iz nekog drugog razloga.

 

Tako prema iskazu svjedokinje D. T. (list 92, 189-190 spisa) ona je tog dana kuhala ručak i krenula odnijeti veš na drugi kat kuće a kako je u to vrijeme unuk A. trebao doći iz škole na ručak, pogledala je kroz prozor i vidjela jednog čovjeka kako stoji uz štangu koja se nalazi ispred susjedove kuće. Kako joj je to bilo čudno jer je njihova ulica mirna ona je i dalje gledala i taj čovjek je onda prešao preko ceste, pogledavao je okolo i ponovno se vratio do te štange. Druga djeca su već dolazila iz škole i prolazila ulicom prema glavnoj cesti a u jednom trenutku vidjela je da dolazi A.

Prema iskazu svjedokinje, onda je vidjela da ga taj mlađi čovjek koji je stajao pored štange prima rukom za prsa te da drugi, stariji čovjek dolazi iza leđa A. i prima ga rukom za leđa i ona je onda povikala sa prozora: "Ostavite dijete na miru !", no vidjela je da nema nikakve reakcije i stoga je istrčala niz stepenice. Kada je došla na ulicu, vidjela je da A. leži na podu, šoderu, između auta parkiranog u susjednom dvorištu i živice i pitala ga je da li mu treba pomoć no on je rekao da ne pa je otrčala uz ulicu za tim čovjekom.

Prema iskazu svjedokinje, sustigla je tog starijeg čovjeka dok je mlađi već išao uz stepenice njihove kuće. Kada je ona sustigla tog starijeg čovjeka oni su se onda svađali, on je njoj rekao da A. zadirkuje njegovog sina u školi a ona je njemu rekla nešto u smislu zašto tuku dijete i zašto se nisu obratili mami A. ili u školu, na što je on odgovorio da tu nitko ništa ne poduzima i da će za to oni sada praviti red. Onda su se još svađali, taj čovjek joj je rekao da on ima uvid u cjelokupnu dokumentaciju i zna sve o A. Onda je ona otišla na svoju adresu, a taj stariji čovjek je ostao na svojoj adresi dok je taj mlađi čovjek koji je išao uz stepenice, došao do vrha stepenica, okrenuo se, pogledao ju, dakle vidio ju, ali joj ništa nije rekao i ušao je unutra.  

I prema iskazu svjedokinje, pozvana je policija, zna da je A. imao neku ozljedu ali se stvarno ne sjeća gdje je bila ta ozljeda i ne zna ih opisati te misli da se radilo o ogrebotinama. Isto tako zna da je unuk tada imao suzne oči i da je bio uplašen. I zna da je unuk kasnije istog dana išao kod liječnika dr. N. F. i da je ona našla neke ozljede na desnoj uški i ramenu.

Ocjenjujući iskaz bake oštećenika sud je ocijenio da je ista ispričala događaj kako ga je ona doživjela. Isto tako sud zaključuje da nije isključeno da je doista tako i počeo napad a onda su uslijedili šamari i ostatak događaja kako je to opisao oštećenik. Naime sam oštećenik je naveo da su ga obojica napala, da ga je 2. optuženik (mlađi muškarac) primio za majicu i gurao a onda i 1. optuženik (stariji) muškarac primio i pitao kao "jesi dobro" tako da je baka oštećenika tu situaciju djelomično vidjela dok ostatak događaja nije nego je samo zatekla unuka na podu i da se 1. i 2. optuženici udaljavaju od njega. Isto tako sud ocjenuje da okolnost da se iskaz bake oštećenika i oštećenika razlikuje, potječe iz razloga što je ona samo djelomično gledala događaj i odmah krenula niz stepenice a osim toga nije se njoj dogodio napad pa stoga ona i ne može opisati sve detalje napada o kojima je iskazivao oštećenik. I u konačnici iz iskaza bake oštećenika jasno proizlazi da je taj napad bio dogovoran i zajednički jer je 2. optuženik čekao njenog unuka kod stupa kod susjedne kuće a 1. optuženik prišao njenom unuku s leđa nakon čega su ga napali, dakle opisala je napad od strane dvojice muškarca na njenog unuka a ne samo od jednog i to mlađeg kako su to prikazali 1. i 2. optuženici. Sud nije našao da bi baka oštećenika nešto izmislila u svom iskazu u cilju lažnog terećenja optuženika.

 

I u konačnici da je iskaz oštećenika vjerodostojan, ukazivala je okolnost da je dinamiku događaja koji je opisao oštećenik potvrdio i nalaz sudskomedicinskog vještaka (list 44-45, 67-68, 119, 125-126 spisa).

 

Tako je oštećenik naveo da je dobio udarce šamarom od obojice optuženika (dva od 2. optuženika i oko 4 od 1. optuženika) i još udarac nogom od strane 2. optuženika a prema nalazu sudsko medicinskog vještaka oštećenik je zadobio manji krvni podljev na stražnjoj strani lijeve uške, koji prvenstveno upućuje na udarac kao mehanizam nastanka i to udarac tupotvrdog sredstva. Prema nalazu vještaka za nastanak te ozljede bio je potreban jedan udarac, zadan silom slabog intenziteta i moglo se raditi primjerice o udarcu stisnutom šakom, udarcu otvorenim dlanom (- udarac tipa šamara) s time da brid dlana zahvati ušku ili o udarcu nogom. Prema iskazu vještaka se ne može isključiti iskaz oštećenika da se radilo o više šamara jer udarac šamarom u pravilu ne dovodi do tjelesne ozljede. I prema nalazu vještaka ova ozljeda je mogla nastati na način kako je opisao oštećenik odnosno kako su opisane u optužnici jer ozljeda na uški je mogla nastati jednim od pet navedenih udaraca – otvorenim dlanom u području glave ili pak udarcem nogom osim ako je udarac noge došao na zatiljni više desni dio glave.

 

Nadalje, oštećenik je naveo da ga je mlađi koji je tamo bio, primio za ruku i okrenuo mu ruku (pokazuje kako ga je primio za podlakticu i okrenuo ruku prema nazad) i on je tako pao na pod a prema nalazu vještaka takva dinamika ima uporište u medicinskoj dokumentaciji obzirom da je oguljotina kože utvrđena u području desnog palca a ista je mogla nastati hvatanjem za ruku, kao posljedica djelovanja noktiju druge osobe dok utvrđene ozljede oguljotine lijeve lopatice i lijevog kuka su mogle nastati kao posljedica pada na neravnu podlogu, kameno tlo. Prema nalazu vještaka ove ozljede su mogle nastati i na druge načine no uzimajući u obzir lokalizaciju istih, ta lokalizacija upućuje na pad kao mehanizam nastanka.

 

I oštećenik je naveo da nisu točne obrane 1. i 2. optuženika i da ove ozljede nije zadobio negdje drugdje te da je doktorica ga pregledala i to su bile friške ozljede dok prema nalazu vještaka, iako nije moguće sa sigurnošću utvrditi vrijeme nastanka ovih ozljeda, uobičajeno je da ako se radi o starijim ozljedama, liječnik to navede u medicinskoj dokumentaciji, primjerice da oguljotine imaju krastu ili bi krvni podljev na uški imao drugačiju boju ako bi se radilo o starijoj ozljedi. 

 

              Ocjenjujući nalaz sudskomedicinskog vještaka sud je isti ocijenio objektivnim i stručnim te je isti potvrdio iskaz oštećenika a koji je sud prihvatio kao vjerodostojan. Ostale varijante koje je vještak naveo kao mogući mehanizam nastanka ozljeda sud nije uzeo u obzir jer je prihvatio iskaz oštećenika i tu dinamiku događaja. Isto tako sud je smatrao bez utjecaja mišljenje vještaka da je ozljeda na lijevoj uški oštećenika nastala vjerovatno udarcima šamarom 2. optuženika jer je oštećenik te udarce doživio kao jače. Naime, sud smatra da su ovdje obojica optuženika kazneno odgovorni obzirom da je bilo više udaraca šamarom po glavi oštećenika, obzirom da je oštećenik rekao da su i udarci 1. optuženika bili jaki ali ne tako kao 2. optuženika, pa iako se tako od tih više udaraca šamarom, ne može odrediti koji od tih udaraca je bio taj koji je nanio tjelesnu ozljedu na lijevoj uški oštećenika ali kako su 1. i 2. optuženici postupali zajedno i po prethodnom dogovoru, kako su obojica udarali oštećenika, obojica su supočinitelji ovog kaznenog djela. Što se tiče okolnosti da je vještak isključio udarac nogom kao mehanizam nastanka tjelesne ozljede na uški oštećenika ako je ista nanijeta sa zatiljne strane kako je opisao oštećenik sud je ocijenio da je bez utjecaja na utvrđenu dinamiku događaja. Naime, oštećenik je dijete koje zna samo da je dobio udarac u glavu a to točno u koji dio glave (lijevi/desni) sud uzima s rezervom jer se radi o djetetu i stoga je prema nalazu vještaka moguće da je ozljeda na uški nastala i udarcem nogom 2. optuženika. Dakle sve ove varijante šamari 1. i 2. optuženika i udarac nogom 2. optuženika u području glave oštećenika su bili udarci kojima je mogla nastati ozljeda oštećenika na uški i stoga su ti mehanizmi i navedeni u izreci presude. Isto tako vještak je odgovorio i na sva pitanja vezano za zamah šamarom i trenutak udarca i nastanka ozljede te druga pitanja koja je 2. stupanjski sud naložio prvostupanjskom sudu da treba razjasniti u ponovljenim postupcima tako da niti jedno pitanje nije ostalo nerazijašnjeno i da bi dovelo u dvojbu utvrđenja suda.

 

Dakle, kako su obojica optuženika šamarali oštećenika a 2. optuženik još i udario nogom oštećenika u glavu, nedvojbeno je da je jednim od njih nastala ozljeda na lijevoj uški, nedvojbeno je da su obojica optuženika imali cilj tjelesno ozlijediti oštećenika i nedvojbeno je da je oštećenik u konačnici i dobio tjelesnu ozljedu i stoga su obojica odgovorni. Isto tako daljnjom dinamikom događaja, nastale su i druge ozljede kod oštećenika i jasno je da nisu nastale same od sebe već upravo određenim postupanjem 2. optuženika odnosno 2. optuženik je zavrnuo ruku oštećeniku i tako se oštećenik našao na podu i tako je dobio ozljede na ruci i na boku, koje isto prema nalazu vještaka predstavljaju tjelesne ozljede i stoga predstavljaju inkriminirano kazneno djelo.

 

              Obzirom na sve navedeno sud nije mogao prihvatiti obrane 1. i 2. optuženika, sud je zaključio da su oni iskonstruirali svoje obrane kako bi umanjili odnosno isključili svoju kaznenu odgovornost i sud je zaključio da su iskonstruirali "priču" kako bi svoje postupanje prikazali logičnim i opravdanim i kako bi jedan od njih, (iz razloga poznatih samo optužnicima), preuzeo na sebe odgovornost ali i to samo djelomično.

 

Slijedom svega iznijetog, u dokaznom postupku sud je utvrdio da su 1. i 2. optuženici u Z., na ulici pokraj kuće na adresi …, zajedno i po prethodnom dogovoru, u nakani da ga tjelesno ozlijede, prišli djetetu A. T., te ga je 2. optuženik uhvatio za ruku i udario dva puta otvorenim dlanom u predjelu lica, nakon čega se dijete A. T. sagnulo i uhvatilo rukama za lice, a potom ga je 1. optuženik uhvatio objema rukama za majicu te ga više puta otvorenim dlanom udario u predjelu lica, nakon čega ga je 2. optuženik ponovno uhvatio za ruku i zavrnuo je, od kojeg okretaja ruke je dijete A. T. palo na tlo, nakon čega ga je udario i nogom u predjelu glave a uslijed svih tih udaraca je dijete zadobilo tjelesne ozljede u vidu manjeg krvnog podljeva na stražnjoj strani lijeve uške, oguljotine na stražnjoj strani lijevog ramena, oguljotine na palcu desne šake i oguljotine na lijevom boku.

 

Postupajući na opisani način 1. i 2. optuženici drugog tjelesno ozlijedili a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi te time ostvarili sva objektivna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11 a i subjektivna jer su bili svjesni da više udaraca šamarom po glavi oštećenika može prouzročiti tjelesne ozljede te su obzirom na broj tih udaraca to i htjeli a isto tako kada je 2. optuženik još uz to zavrtao ruku oštećenika uslijed čega je oštećenik pao na tlo nakon čega kada je 2. optuženik udario oštećenik nogom u glavu, isto tako bio je svjestan da tim udarcima i bacanjem oštećenika na pod mogu nastati tjelesne ozljede i to je htio. Dakle, 1. i 2. optuženici prilikom ovog događaja postupali su s izravnom namjerom tjelesnog ozljeđivanja oštećenika za kojeg su znali dob, znali da se radi o djetetu i znali da napad odraslih osoba kao što su oni, na dijete u dobi od 14-15 godina, predstavlja napad na osobu ranjivu zbog svoje dobi.

 

Pritom ubrojivost 1. i 2. optuženika i njihova svijest o zabranjenosti kaznenog djela nije dovedena u pitanje.

              ODLUKA O KAZNI

 

Odlučujući o izboru vrste i mjere kazneno pravne sankcije koju bi trebalo primijeniti prema 1. i 2. optuženicima sud je uzeo u obzir slijedeće okolnosti.

 

Sud je kao olakotno cijenio okolnost da su 1. i 2. neosuđivani za kaznena djela i prekršaje te su uredno zaposleni i vlastitim sredstvima osiguravaju sredstva za uzdržavanje sebe i svojih obitelji.

 

Isto tako olakotnim sud je cijenio povod počinjenju predmetnog kaznenog djela a to je uznemiravanje djeteta 1. optuženika odnosno brata 2. optuženika, od strane oštećenika u istoj osnovnoj školi.

 

Navedeno je proizlazilo iz izvoda iz kaznene evidencije 1. optuženika (list 166 spisa), izvoda iz kaznene evidencije 2. optuženika (list 167 spisa), izvoda iz prekršajne evidencije 1. optuženika (list 168 spisa), izvoda iz prekršajne evidencije 2. optuženika (list 180 spisa) te obrana 1. i 2. optuženika kao i iskaza supruge 1. optuženika.

 

Otegotnih okolnosti sud nije našao osim nekritičnosti 1. i 2. optuženika prema počinjenom što se očitovalo kroz njihovu obranu.

 

Dakle, sud je nakon razmatranja svih navedenih okolnosti sud je u razmjeru tada propisane kazne zatvora od tri mjeseca do tri godine odredio kao primjerenu kaznu zatvora od po 6 mjeseci s primjenom uvjetne osude i vremenom provjeravanja od 2 godine za svakog optuženika.

 

Sud smatra da je navedena kazna primjerena osobama 1. i 2. optuženika, njihovom stupnju krivnje i svim okolnostima kaznenog djela te da će ostvariti svrhu kažnjavanja.

 

              ODLUKA O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU

 

Oštećeni A. T. je na raspravi dana 10. veljače 2020. godine postavio imovinskopravni zahtjev protiv svakog optuženika po 6.000,00 kuna (list 188 spisa).

 

Kako bi utvrđivanje zahtjeva oštećenika znatno odugovlačilo kazneni postupak, sud je na temelju članka 158. stavka 2. ZKP/08 upuštio oštećenog A. T. sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 6.000,00 kuna u odnosu na 1. optuženog I.1 J. i u iznosu od 6.000,00 kuna u odnosu na 2. optuženog E. J., na parnicu.

             

              ODLUKA O TROŠKOVIMA KAZNENOG POSTUPKA

 

Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 1. ZKP/08 koji propisuje kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično.

Kako su vođenjem ovog kaznenog postupka nastali troškovi postupka a 1. i 2. optuženici zaposleni te 1. optuženik je vlasnik određene imovine, sud je naložio istima podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 na ime sudskomedicinskog vještačenja u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem i to solidarno te troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na ime paušalne svote u iznosu od po 4.000,00 kn (četiritisuće kuna) svaki, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Odluka o visini paušalne svote temelji se na posebnim propisima te je tako sud u razmjeru troškova od 300,00 do 50.000,00 kuna te uvažavajući okolnost broj provedenih rasprava, broj određenih a odgođenih rasprava te broj provedenih dokaznih radnji ispitivanja 1.  i 2. optuženika te oštećenika, kao primjerenu odredio visinu naknade od 8.000,00 kuna odnosno da je svaki optuženik dužan naknaditi po 4.000,00 kuna na ime paušalne svote.

U Zagrebu, 10. veljače 2020. godine.

                                                                                                                                            Sudac za mladež:

 

              Dijana Rizvić, v.r.

 

 

 

 

 

          UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

                     Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

 

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KMP-DO-310/16
2. 1. optuženi I.1 J., Z.
3. 2. optuženi E. J., Z.
4. oštećeni A. T., Z.
5. branitelj 1. optuženika, odvjetnik P. I.1, Z.
6. branitelj 2. optuženika, odvjetnik M.2 V., Z.
7. u spis