1                            Poslovni broj 26 Povrv-253/2019-4

 

  

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6                                                Poslovni broj 26 Povrv-253/2019-4

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Mariji Balić Jurišić, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Jasne Vuković, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o. L. p., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B.B., odvjetnik u S., H. m., protiv tuženika M. B. d.d. D., B. J. J., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. G., odvjetnica u Z., R., radi isplate iznosa od 13.600,00 kuna, nakon glavne i javne rasprave zaključene 16. siječnja 2020., uz sudjelovanje zamjenika punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 10. veljače 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-13402/2018 od 24. prosinca 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od 8 dana tužitelju kao ovrhovoditelju namiri novčanu tražbinu u iznosu od 13.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

              - na iznos od 1.875,00 kuna od 15. travnja 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.875,00 kuna od 16. svibnja 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.875,00 kuna od 15. lipnja 2018. do isplate,

              - na iznos od 6.750,00 kuna od 15. srpnja 2018. do isplate,

              - na iznos od 1.125,00 kuna od 16. kolovoza 2018. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku kao ovršeniku da tužitelju kao ovrhovoditelju u roku od 8 dana naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.825,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja rješenja o ovrsi 24. prosinca 2018. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.625,00 kuna, dok se odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u više zatraženom iznosu od 200,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

1. Ovaj postupak ovrhovoditelj sada tužitelj pokrenuo je prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave povodom kojeg je javni bilježnik M. P. iz S. donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-13402/2018 od 24. prosinca 2018.

 

2. Ovršenik sada tuženik je pravodobno izjavio prigovor protiv predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pobijajući isto u cijelosti, nakon čega je Općinski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Povrv-172/2019 od 25. veljače 2019. rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavio izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, te se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje i po pravomoćnosti tog rješenja predmet ustupio ovom sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

 

3. Predmet je kod ovog suda zaprimljen 27. ožujka 2019. i zaveden pod poslovni broj Povrv-253/2019.

 

              4. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave koje se nalaze u spisu: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – konto kartica za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 18. prosinca 2018., djelomični izvadak iz sudskog registra za tužitelja od 24. prosinca 2018., isprave tužitelja priložene uz podnesak od 21. veljače 2019.: Ugovor o poslovnoj suradnji od 12. siječnja 2018., računi br. 062-ST01-1 od 30. ožujka 2018. u iznosu od 1.875,00 kuna, br. 088-ST01-1 od 30. travnja 2018. u iznosu od 1.875,00 kuna, br. 112-ST01-1 od 30. svibnja 2018. u iznosu od 1.875,00 kuna, br. 135-ST01-1 od 29. lipnja 2018. u iznosu od 6.750,00 kuna i br. 171-ST01-1 od 31. srpnja 2018. u iznosu od 1.125,00 kuna.

              5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Na temelju ocjene dokaza izvedenih u ovom postupku, pregleda navedenih isprava koje se nalaze u spisu, kao i očitovanja tuženika u prigovoru iz dosadašnjeg ovršnog postupka od 18. siječnja 2019., te izjašnjenja tužitelja tijekom ovog parničnog postupka, ovaj sud je na nedvojben način utvrdio kako se tražbina ovrhovoditelja sada tužitelja prema ovršeniku sada tuženiku sadržana u platnom nalogu iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-13402/2018 od 24. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 13.500,00 kuna odnosi na plaćanje usluga održavanja web stranice, sukladno sklopljenom Ugovoru o poslovnoj suradnji od 12. siječnja 2018., obračunate u utuženim računima tužitelja br. 062-ST01-1 od 30. ožujka 2018. u iznosu od 1.875,00 kuna, br. 088-ST01-1 od 30. travnja 2018. u iznosu od 1.875,00 kuna, br. 112-ST01-1 od 30. svibnja 2018. u iznosu od 1.875,00 kuna, br. 135-ST01-1 od 29. lipnja 2018. u iznosu od 6.750,00 kuna, te na uslugu programiranja web stranice, obračunatu u računu br. 171-ST01-1 od 31. srpnja 2018. u iznosu od 1.125,00 kuna, a koje usluge tuženik kao naručitelj nije platio tužitelju kao pružatelju odnosno izvršitelju tih usluga.

 

7. Ovršenik sada tuženik je u svom prigovoru iz dosadašnjeg ovršnog postupka, a nakon što je zaprimio rješenje o ovrsi sa izvatkom iz poslovnih knjiga tužitelja – konto karticom po kojoj ga tužitelj zadužuje za plaćanje utuženih računa u ukupnom iznosu od 13.500,00 kuna, osporio rješenje o ovrsi uz isticanje prigovora da  prijedlog za ovrhu ne sadrži podatke propisane člankom 39. stavak. 1 Ovršnog zakona radi čega da je takav prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti odnosno rješenje o ovrsi staviti izvan snage, te da se iz navedenih računa ne može iščitati o čemu se konkretno radi te da se o utuženom potraživanju tužitelja ne može detaljnije očitovati bez dostave dodatne dokumentacije od strane tužitelja. Također da priložena konto kartica ne sadrži sve potrebne podatke koje bi prema ovršnom zakonu trebala imati kao vjerodostojna isprava te da tuženik nema dugovanja prema tužitelju i da su sva  potraživanja tužitelja prema tuženiku uredno plaćena.

 

8. Prije svega za navesti je kako prema stajalištu ovog suda priloženi izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – konto kartica za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 18. prosinca 2018. (list 6 spisa) po svojoj prirodi predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje OZ) i odredbe članka 31. stavak 2. OZ. U predmetnom izvodu iz poslovnih knjiga naveden je tužitelj kao vjerovnik i tuženik kao dužnik, utuženi računi kao osnov novčane obveze, sa naznakom oznake računa, datumima njihovog izdavanja i datumima dospijeća, iznos ukupne novčane obveze, te vrijeme sastavljanja ove vjerodostojne isprave, koja je pečatirana i potpisana od strane tužitelja. Isto tako prijedlog za ovrhu povodom kojeg je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi sadrži podatke koje mora imati prijedlog za ovrhu sukladno članku 39. stavak 1. OZ.

9. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom u spis od 21. veljače 2019. naveo da su navodi tuženika iz prigovora neosnovani, paušalni i usmjereni na izbjegavanje obveze plaćanja prema tužitelju. Tužitelj kao izvršitelj da je sa tuženikom kao naručiteljem sklopio 12. siječnja 2018. Ugovor o poslovnoj suradnji na vremensko razdoblje od šest mjeseci računajući od dana sklapanja Ugovora te da se ovim Ugovorom tužitelj obvezao tuženiku pružati usluge održavanja web stranice u vremenu od pet sati mjesečno, a tuženik da se obvezao za pružene usluge svakog mjeseca platiti 1.500,00 kuna, uvećano za PDV, ukupno 1.875,00 kuna, u roku od 15 dana od primitka ispostavljenog računa tužitelja. Slijedom navedenog da se utuženi računi 062-ST01-1 od 30. ožujka 2018. u iznosu od 1.875,00 kuna, br. 088-ST01-1 od 30. travnja 2018. u iznosu od 1.875,00 kuna, br. 112-ST01-1 od 30. svibnja 2018. u iznosu od 1.875,00 kuna, br. 135-ST01-1 od 29. lipnja 2018. u iznosu od 6.750,00 kuna, odnose na usluge izvršene u razdoblju od ožujka 2018. do lipnja 2018. sukladno predmetnom Ugovoru o poslovnoj suradnji od 12 siječnja 2018. Tužitelj je obrazložio da je člankom 5. stavak 2. predmetnog Ugovora između stranaka ugovoreno da će tužitelj u slučaju pružanja usluge održavanja web stranice u vremenu koje premašuje ugovoreno vrijeme od pet sati mjesečno, svoje usluge naplaćivati po standardnom cjeniku odnosno u iznosu od 300,00 kuna po satu pa da je u računu br. 135-ST01-1 od 29. lipnja 2018. u iznosu od 6.750,00 kuna, osim usluge izvršene sukladno Ugovoru, obuhvaćena i usluga održavanja web stranice u daljnjem vremenu od trinaest sati, a koju uslugu da je tužitelj izvršio sukladno nalogu tuženika. Zadnji utuženi račun br. 171-ST01-1 od 31. srpnja 2018. u iznosu od 1.125,00 kuna da se također odnosi na izvršenu uslugu programiranja web stranice za tuženika a koja usluga nije obuhvaćena Ugovorom o poslovnoj suradnji od 12. siječnja 2018., već da ju je tužitelj izvršio po posebnom nalogu tuženika, sukladno standardnom cjeniku. Iz navedenih računa da proizlazi osnovanost i visina utužene tražbine tužitelja kao izvršitelja predmetnih usluga tuženiku, te da tuženik niti jedan od navedenih računa nije vratio tužitelju niti da je na bilo koji način istaknuo prigovor protiv istih.

 

10. Tužitelj je u privitku podneska od 21. veljače 2019. dostavio u sudski spis za sud i tuženika isprave na kojima temelji osnovanost i visinu utuženog potraživanja i to Ugovor o poslovnoj suradnji od 12. siječnja 2018., potpisan i pečatiran od strane tužitelja kao izvršitelja i tuženika kao naručitelja, te vjerodostojne isprave odnosno sve utužene račune.

 

11. Iz Ugovora o poslovnoj suradnji od 12. siječnja 2018. je razvidno da su ga zaključili tužitelj kao izvršitelj i tuženik kao naručitelj, a kojim se tužitelj obvezao pružati usluge održavanja web stranice tuženiku, te prema kojem tuženik ima pravo na pet sati održavanja mjesečno, a u slučaju prekoračenja predviđenog od pet sati mjesečno da tužitelj naplaćuje usluge prema svom standardnom cjeniku (članak 5.) te kojim su stranke ugovorile cijenu usluga na iznos od 1.500,00 kuna mjesečno za redovno održavanje, u koju cijenu nije uračunat PDV (članak 7. Ugovora).

 

12. Kako je tužitelj u spis dostavio navedene isprave na kojima temelji svoje potraživanje, koje isprave je tuženik u ovom postupku zaprimio, ali se do zaključenja glavne rasprave nije na njih očitovao, dakle tuženik nije osporio njihovu vjerodostojnost, niti je tuženik osporio iznesene navode tužitelja iz podneska od 21. veljače 2019. o poslovnoj suradnji stranka, ocjena je ovog suda da se u konkretnom slučaju radi o vjerodostojnim knjigovodstvenim ispravama u smislu odredbi članka 8. i 9. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine" broj 78/15-120/16) kojima je tužitelj dokazao postojanje poslovnog odnosa sa tuženikom iz ugovora o djelu po utuženim računima za izvršene usluge održavanja web stranice i programiranja web stranice, a iz koje poslovne suradnje stranaka je proizašlo nepodmireno dugovanje tuženika u iznosu od 13.500,00 kuna.

 

13. S druge strane tuženik na pripremno ročište određeno za dan 16. siječnja 2020. nije pristupio, iako je na ovo ročište uredno pozvan, pa je sud ročištu od 16. siječnja 2020. zaključio prethodni postupak i na istom ročištu održao i zaključio glavnu raspravu, sve u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

14. U takvoj pravnoj situaciji kada tuženik do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu nije doprinio nikakve dokaze da je po utuženim računima u ukupnom iznosu od 13.500,00 kuna prestala njegova obveza odnosno da bi iste podmirio tužitelju, sud je o ovoj činjenici (ne)plaćanja tuženikovog dugovanja prema tužitelju odnosno utuženih računa primijenio odredbe o teretu dokazivanja iz članka 221. a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje ZPP).

 

15. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja suda temeljem odredbe članka 10. ZPP-a sud je odbio kao suvišne dokazne prijedloge tužitelja da se na sporne okolnosti postoji li tražbina tužitelja prema tuženika iz utuženih računa od Ministarstva financija, Porezne uprave, zatraže podaci je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu iz utuženih računa, te da se izvede dokaz provođenjem financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, na sporne okolnosti postoji li tražbina tužitelja prema tuženika iz utuženih računa koji su predmet ovog postupka.

 

16. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja temelji se na odredbi članka 590 .Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje u tekstu ZOO). Navedena odredba propisuje da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak određene stvari, izvršenje kakvog fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

 

17. Kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu kao nesporna činjenica proizlazi da tuženik nije podmirio tužitelju dugovanje u iznosu u od 13.500,00 kuna, ovaj sud je u cijelosti prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, te na temelju odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučio kao u točki I izreke ove presude.

 

18. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su priznate i zatražene zatezne kamate koje teku nakon dospijeća svakog pojedinog računa do isplate, temeljem odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

 

19. Osnovanost zahtjeva tužitelja za naknadom nastalih troškova ovršnog postupka i pripadajućih zateznih kamata temelji se na odredbama članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., dalje OZ).

 

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 188/14. i 107/15., dalje OT), Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) i Tarifi sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19), sve sukladno zahtjevu tužitelja i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je kao trošak postupka priznat sastav podneska od 21. siječnja 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8 toč.1 OT), trošak zastupanja na ročištu od 16. siječnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9 toč. 1 OT), te pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9 toč. 3 OT), ukupno 2.500,00 kuna. Tom iznosu pridodan je zatraženi PDV od 25 % u iznosu od 625,00 kuna i trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 500,00 kuna (Tar. br. 2 stavak 1 Tarife sudskih pristojbi), odnosno tužitelju je kao trošak parničnog postupka ukupno obistinjen iznos od 3.625,00 kuna.

 

21. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadom više zatraženih troškova postupka u iznosu od 200,00 kuna, koji iznos je tužitelj zatražio s osnova troškova sudske pristojbe presude temeljem Tar. br. 2 stavak 1 Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi.

U Splitu, 10. veljače 2020.

 

                                                                                                                              Sudac

 

                                                                                                           Marija Balić Jurišić             

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude (rješenja) dopuštena je žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu putem ovog suda u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude (rješenja), odnosno od dana objave presude-rješenja na e-Oglasnoj ploči suda, u tri primjerka.

Odluka kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.