Poslovni broj: 8 UsIpor-315/19-8

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

      Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužiteljice Š. M. iz K. N., zastupane po opunomoćeniku Z. B., odvjetniku u S., , protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 31. siječnja 2020. godine, u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice i odsutnosti tuženika, 10. veljače 2020. godine,

 

p r e s u d i o j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/15-01/2868, URBROJ: 513-04-19-2 od 21. kolovoza 2019. godine.

 

2. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

U pravovremenoj tužbi podnesenoj protiv rješenja tuženika, Klasa: UP/II-410-20/15-01/2868, Urbroj: 513-04-19-2 od 21. kolovoza 2019. godine tužiteljica osporava rješenje, te je u bitnom navela: da se osporeno rješenje temelji na bitnim povredama odredaba postupka, koje se ogledaju u izostanku razloga za donošenje rješenja, kao i oprečnosti između utvrđenih činjenica sa razlozima navedenim u rješenju, a posebno na pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o porezu na promet nekretnina u svezi sa odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; da je pogrešan stav tuženika da je tužiteljica obvezna platiti porez na promet nekretnina jer je stekla predmetnu nekretninu predmetnim Ugovorom o kupoprodaji, te da je tužiteljica mogla pokrenuti posebni postupak obnove; da  prema stanju spisa proizlazi  da tužiteljica nije stekla vlasništvo na predmetnoj nekretnini jer nije ispunjen modus stjecanja vlasništva koji proizvodi učinke tek uknjižbom vlasništva nekretnine. Isto tako da je tužiteljica sa prodavateljem zaključila Sporazum o uređenju međusobnih odnosa od dana 27. siječnja 2014. godine (ovjeren 28.01.2014.), tj. prije nego je donijeto prvostupanjsko rješenje dana 04.veljače 2015. godine; da je Ugovor o kupoprodaji raskinut Sporazumom kojeg su stranke sklopile, a što je bilo poznato tuženiku obzirom da je navedeni dokaz dostavljen uz žalbu. Predložila je da se sasluša tužiteljica te svjedoci B. K.iz S., , V.K. iz S.,  V. P. iz S.,  S.-V.K.iz S., D.B. iz S., te da se od Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela zatraži povijesni izvadak za čest. zem. 109/1, Z.U. 94 k.o. S.. Tužbenim zahtjevom predložila je da se poništi osporeno rješenje tuženika te prvostupanjsko rješenje i da se tužiteljicu oslobodi od plaćanja poreza na promet nekretnina.

U odgovoru na tužbu tuženik ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja. Predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

          Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostava S., Klasa: UP/I-410-20/2013-001/3748, Urbroj: 513-007-29-8-2015-04 od 04. veljače 2015. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužiteljici je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 562.293,90 kn, te porez na promet nekretnina po stopi od 5% u iznosu od 28.114,69 kuna.

U predmetnom upravnom sporu održana je rasprava dana 31. siječnja 2020. pozvane stranke ali nije pristupio nitko za tuženika iako je poziv za raspravu uredno uručen, a nisu opravdali ni izostanak pa je rasprava održana bez tuženika. Zamjenik opunomoćenika tužiteljice je iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva a u spis je predao Zk. izvadak za predmetnu česticu, te popis troška.

Sud je odbio prijedlog da se  u upravnom sporu sasluša tužiteljica te svjedoci B. K. iz S., V. K.iz S., V. P. iz S., S.V. K. iz S., D. B. iz S., te da se od Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižnog odjela zatraži povijesni izvadak za čest. zem. 109/1, Z.U. 94 k.o. S., jer je ocijenjeno da je isto nepotrebno. Naime, zamjenik opunomoćenika tužiteljice je na raspravi u spis predao zk izvadak predmetne čestice, dok je saslušanje tužiteljice i predloženih svjedoka ocijenjeno nepotrebnim, jer saznanja do kojih bi se eventualno došlo saslušanjem u bitnom ne bi doprinijeli rješavanju ove upravne stvari. Uz navedeno činjenice bitne za oporezivanje utvrđuju se u pravilu temeljem materijalnih dokaza, iznimno saslušanjem.

U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje od 21. kolovoza 2019. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga. Tužitelj je popisao trošak sastava žalbe protiv prvostupanjskog rješenja, sastava tužbe i pristupa na ročište od 31. siječnja 2020. godine.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je prvostupanjskim rješenjem tužiteljici osnovano utvrđeno plaćanje poreza na promet nekretnina.

Prema stanju spisa nespornim proizlazi da je tužiteljica, kao kupac, dana 01. kolovoza 2013. godine zaključila Ugovor o kupoprodaji sa prodavateljima B.K. iz S.,, V. K. iz S., , V. P. iz S., S. K. iz S., D.B. iz S., te temeljem istog stekla pravo vlasništva čest. zem. 109/1 Z.U. 94 k.o. S., u naravi zemljište unutar granica građevinskog područja površine 247 m2.

Nastanak porezne obveze naznačeni opunomoćenik tužiteljice je prijavio poreznom tijelu dana 10. listopada 2013. godine. Temeljem prijave porezno tijelo je  dana 04. veljače 2015. godine donijelo Privremeno porezno rješenje (prvostupanjsko rješenje od 04. veljače 2015. godine), kojim je prihvatilo kupoprodajnu cijenu kao vrijednost nekretnine te u istom iznosu utvrdilo poreznu osnovicu i porez na promet nekretnina u iznosu od 28.114,69 kn.

Protiv navedenog poreznog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je zaprimljena u prvostupanjskom poreznom tijelu dana 09. ožujka 2015. godine, a u kojoj je u bitnom navela da je predmetni ugovor o kupoprodaji raskinut voljom stranaka i to Sporazumom o uređenju međusobnih odnosa od 27. siječnja 2014. godine, da nije izvršena uknjižba vlasništva nekretnine, pa da tužiteljica nije u obvezi platiti porez na promet nekretnina. Uz žalbu je priložila navedeni Sporazum. Također u žalbi tužiteljica je iznijela prijedlog za obnovu postupka, sukladno članku 22. Zakona o porezu na promet nekretnina.

Među strankama je isključivo sporno da li je predmetni Ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg je utvrđena porezna obveza, raskinut voljom ugovornih stranaka, a time da li je bilo pravne osnove da se tužitelju utvrdi obveza plaćanja poreza na promet nekretnina. Slijedom navedenog predmet spora nije pravilnost utvrđene porezne osnovice i poreza na promet nekretnina.

Člankom 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj: 147/08 do44/16, dalje: OPZ-a) propisano je da se  u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje. U konkretnom slučaju primijeniti je odredbe Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj:69/97, 153/02 i 22/11, dalje: ZPPN-a), kao lex specijalis.

Čankom 22. stavak 1. ZPPN-a propisano je da su raskid ugovora o prijenosu vlasništva na nekretnini voljom stranaka prije nego se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika, te raskid ili poništenje ugovora odlukom suda razlozi za obnovu postupka i poništenje rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina.

Stavkom 2. istog članka je propisano da porezni obveznik može podnijeti prijedlog za obnovu postupka zbog raskida ugovora voljom stranaka prije nego što se obavi prijenos u zemljišnim knjigama na novog vlasnika u roku od 30 dana od dana raskida ugovora, a da nakon isteka roka od jedne godine od dana konačnosti rješenja o utvrđivanju poreza na promet nekretnina obnova postupka se ne može tražiti.

Stavkom 3. istog članka prijedlog za obnovu postupka zbog raskida ili poništenja ugovora odlukom suda može se podnijeti u rokovima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku.

U spisu predmeta dostavljenog od tuženika uz odgovor na tužbu, priložen je Sporazum o uređenju međusobnih odnosa od 27. siječnja 2014. godine (koji je tužiteljica također priložila uz tužbu). Navedeni Sporazum zaključili su tužiteljica (po opunomoćenici) te B. K. iz S., jedan od prodavatelja predmetne nekretnine prema Ugovoru o kupoprodaji od 01. kolovoza 2013. godine.

Označeni Sporazum kojim je „raskinut“ Ugovor o kupoprodaji od 01. kolovoza 2013. godine, zaključila je tužiteljica samo sa jednim od prodavatelja, ne i sa ostalih četvero prodavatelja prema Ugovoru o kupoprodaji od 01. kolovoza 2013. godine, dakle, nema raskida Ugovora o kupoprodaji od 01. kolovoza 2013. godine, obzirom da Sporazum nisu zaključili svi prodavatelji nekretnine, niti se je prodavatelj B. K. koji je Sporazum potpisao, legitimirao kao punomoćnik ostalih prodavatelja. Da je i postojao Sporazum potpisan od svih prodavatelja nekretnine, tužiteljica je poreznom tijelu trebala u roku od 30 dana od dana sklapanja Sporazuma podnijeti zahtjev za obnovu postupka temeljem članka 22. ZPPN-a.

Nakon zaprimanja žalbe prvostupanjsko porezno tijelo je podneskom od 20. srpnja 2015. godine pozvalo označenog opunomoćenika tužiteljice da u roku od 15 dana dostavi Sporazum o raskidu Ugovora o kupoprodaji između svih sudionika tj. u odnosu na sve prodavatelje, uz upozorenje da ukoliko u navedenom roku ne dostavi traženo da porezno tijelo neće moći žalbu usvojiti tj. riješiti pozitivno za tužiteljicu. Navedeni podnesak je opunomoćeniku tužiteljice uredno dostavljen dana 21. srpnja 2015. godine.

Kako tužiteljica, odnosno njezin označeni opunomoćenik nisu postupili po traženju poreznog tijela, predmetni spis je dostavljen tuženiku kao drugostupanjskom tijelu koji je donio predmetno osporavano rješenje.

Obzirom da Sporazum od 27. siječnja 2014. godine nije potpisan od svih prodavatelja predmetne nekretnine, nije ni raskinut Ugovor o kupoprodaji od 01. kolovoza 2013. godine po kojem je tužiteljica stekla vlasništvo označene čestice, tužiteljici je pravilno utvrđena obveza plaćanja poreza na promet nekretnina.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17, dalje: ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev, tj. odlučiti kao u izreci.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. st. 4. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno  kao pod točkom 2. izreke.

 

 

U Splitu 10. veljače 2020. godine

                                                                                                                   S U D A C

 

                                                                                               Studenko Vuleta, v. r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba  odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužiteljice Z. B., S., , uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, uz zapisnike od 31.01. i 10.2.2020.,

-          u spis.

 

 

 

                                                       za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

Nataša Rogošić