Poslovni broj: Gž-88/2020-2

                                                                                                                Poslovni broj: Gž-88/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja K. b. centar Z. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima u O. društvu S. i P., odvjetnicima iz Z., protiv tuženice V. T. iz Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Povrv-612/2018-9 od 23. rujna 2019., 10. veljače 2010.

 

 

r i j e š i o j e

 

 

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: Povrv-612/2018-9 od 23. rujna 2019. u dijelu pod točkom 3. izreke na način da isto u tom dijelu, sada, preinačeno glasi:

 

„3. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 830,00 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.“

 

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u  Karlovcu poslovni broj: Povrv-612/2018-9 od 23. rujna 2019. u dijelu pod točkom 2. izreke.

 

III. Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 412,50 kn u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

 

„1. Tužba se smatra povučenom.

 

2. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. S.-P. iz Z., posl.br. Ovrv-2076/2017 od 17. srpnja 2017., ukida se u cijelosti.

 

3. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u cijelosti.“

 

Protiv dijela navedenog rješenja pod točkom 2. i 3. izreke žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP. Smatra da je, u konkretnom slučaju, pogrešno odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka i da mu je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 158. trebalo priznati troškove postupka jer je povukao tužbu odmah nakon što je udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu, pri čemu ukazuje i na postojeću sudsku praksu Županijskih sudova u Zadru i Osijeku te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da mu se dosude zahtijevani troškovi postupka, uvećani za troškove podnesene žalbe ili da se ono, u pobijanom dijelu, ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

 

Tijekom ovog postupka utvrđeno je da je pobijanim rješenjem u točki 1. i 2. izreke ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. S.-P. iz Z., poslovni broj: Ovrv-2076/2017 od 17. srpnja 2017. i da je u točki 3. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka uz zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju ne pripada pravo na zahtijevani trošak budući tužbu nije povukao odmah nakon što je tuženica udovoljila njegovom tužbenom zahtjevu.

 

Ispitujući pobijano rješenje, u pobijanom dijelu (točki 2. i 3. izreke), u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. i 457. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijano rješenje samo djelomično pravilno i zakonito i to u dijelu u kojem je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. S.-P. iz Z., poslovni broj: Ovrv-2076/2017 od 17. srpnja 2017.  (točka 2. izreke).

 

Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge žalitelja u dijelu u kojem ukazuju na  bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 11. u vezi odredbe čl. 381. i 457. ZPP, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj odluci navedeni ipak dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku  i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

 

Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu navedenih zakonskih odredbi, pa je žalba žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na bitnu povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

 

U odnosu na pobijani dio rješenja u kojem je  u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. S.-P. iz Z., poslovni broj: Ovrv-2076/2017 od 17. srpnja 2017.  (točka 2. izreke), u odnosu na žalbene navode žalitelja, valja istaknuti da je prvostupanjski sud, obzirom da je tužitelj u ovom postupku nesporno povukao svoju tužbu 11.rujna 2019. pravilno odlučio uz pravilnu primjenu odredbe čl. 456. st. 1. u svezi čl. 193. ZPP, pa je u tom dijelu žalbu tužitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom i na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

 

Međutim, odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je kao neosnovan odbio ovaj njegov zahtjev za naknadu troškova postupka.

 

Naime, odredbom čl. 158. st. 1. ZPP propisano je da je tužitelj koji povuče tužbu dužan protivnoj stranci nadoknaditi parnične troškove. Ali ako je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja, troškove postupka dužan je tužitelju nadoknaditi tuženik.

 

U ovom postupku nije sporno da je tužitelj, kao ovrhovoditelj, protiv tuženice, kao ovršenice podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 13.srpnja 2017., nakon čega je donijeto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. S.-P. iz Z., poslovni broj: Ovrv-2076/2017 od 17. srpnja 2017. protiv kojeg je tuženica, kao ovršenica podnijela pravodobni prigovor 20. listopada 2017. ističući, u bitnome, da je novčanu tražbinu tužitelja platila 12.listopada 2017., da je nakon toga podneskom od  10. kolovoza 2018. tužitelj specificirao tužbeni zahtjev na način da je zahtijevao da se tuženici naloži naknaditi mu troškove postupka i da je potom na ročištu za glavnu raspravu 11. kolovoza 2019. povukao tužbu, ustrajući na zahtjevu za naknadu troškova postupka.

 

Cijeneći sadržaj navedene zakonske odredbe čl. 158. st. 1. ZPP i ova nesporna činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, a suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, da tužitelju pripada pravo na zahtijevane troškove postupka jer je do povlačenja tužbe uslijedilo nakon što je tuženica udovoljila njegovom tužbenom zahtjevu, pri čemu suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, nije bitno da do povlačenja tužbe nije došlo odmah nakon što je primio prigovor tuženice, kao ovršenice da je udovoljila njegovom zahtjevu jer su za tužitelja u tom trenutku troškovi postupka koje osnovano zahtjeva u ovom postupku već nastali. Naime, u konkretnom slučaju, tužitelju ne bi pripadali oni troškovi koji bi eventualno za njega nastali nakon što je primio obavijest da je udovoljeno njegovom tužbenom zahtjevu, a što u konkretnom slučaju nije riječ obzirom na odredbu Tbr. 7. točke 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 107/15 – dalje: Odvjetnička tarifa).

 

Tijekom postupka tužitelj je zahtijevao troškove postupka u visini jednokratne nagrade od 625,00 kn (Tbr. 7. točke 8. Odvjetničke tarife), javnobilježničkog troška od 104,00 kn, odvjetničkog troška od 143,75 kn i sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 100,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 972,75 kn.

 

Obzirom na navedeno pravno shvaćanje ovog drugostupanjskog suda o pravu tužitelja na zahtijevane troškove postupka uz primjenu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP, a odlučujući o ovom zahtjevu tužitelja za naknadu troškova postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da tužitelju temeljem odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 830,00 kn i to trošak javnobilježničke nagrade uvećane za troškove PDV-a u iznosu od 75,00 kn, trošak dostave 30,00 kn, troškove parničnog postupka na ime njegova zastupanja uvećane za troškove PDV-a u ukupnom iznosu od 625,00 kn (Tbr. 7. točka 8. i Tbr. 42. Odvjetničke tarife) te trošak sudske pristojbe na rješenje u iznosu od 100,00 kn, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, pa je slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 380. točke 3. u vezi odredbe čl. 457. ZPP valjalo kao djelomično osnovanu prihvatiti žalbu tužitelja i riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

             

Tijekom ovog žalbenog postupka tužitelj je zahtijevao i naknadu troškova ovog žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 490,63 kn i to na ime sastava žalbe uvećanih za troškove PDV-a u iznosu od 390,63 kn i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 100,00 kn, pa je posljedično tome valjalo odlučiti i ovim zahtijevanim troškovima postupka i obvezati tuženicu da je tužitelju dužna naknaditi i ove troškove postupka u ukupnom iznosu od 412,50 kn, dok je u preostalom dijelu njegov zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, tužitelju na ime sastava žalbe pripada pravo na nagradu u iznosu od 250,00 kn uvećanog za iznos PDV (Tbr. 10. točka 1. u vezi Tbr. 42 Odvjetničke tarife), te mu pripada pravo na troškove sudske pristojbe na žalbu u iznosima od 100,00 kn, radi čega je odlučeno kao u točki III. izreke ovog rješenja.

 

 

Pula - Pola, 10. veljače 2020.

 

 

S u d a c:

 

Bruno Franković, v.r.