Poslovni broj: Gž-84/2020-2

                                                                     

Poslovni broj: Gž-84/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice A. K. iz Z., OIB: ..., zastupane po punomoćnici K. T., odvjetnici iz Z., protiv tuženice Z. b. d.d. iz Zagreba, OIB: ...,  zastupane po punomoćnici M. K. K., odvjetnici u O. društvu P.&P., odvjetnicima iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-7993/2019-7 od 22. studenog 2019., 10. veljače 2020.

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba tuženice i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-7993/2019-7 od 22. studenog 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda riješeno je:

 

„Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana dostaviti sudu u dva primjerka:

 

-          cjelokupni Ugovor o namjenskom kreditu od 10.6.2005., broj Ugovora: ..., broj kreditne partije: ..., sklopljen između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, u izvorniku ili ovjerenoj preslici,

 

-          početnu otplatnu tablicu/otplatni plan po Ugovoru  o namjenskom kreditu od 10.6.2005., broj ugovora: ..., broj kreditne partije: ..., sklopljenom između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, u izvorniku ili ovjerenoj preslici,

 

 

-          sve isprave, odluke, pravilnike i akte tuženika koji se u Ugovoru o namjenskom kreditu od 10.6.2005., broj ugovora: ..., broj kreditne partije: ..., sklopljenom između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, navode kao njegov sastavni dio, kao i sve isprave, odluke, pravilnike i akte tuženika koji se na taj ugovor o namjenskom kreditu primjenjuju, sve u izvorniku ili ovjerenoj preslici,

 

-          sve odluke tuženika koja se odnose na kamatnu stopu/promjenu kamatne stope iz Ugovora o namjenskom kreditu od 10.6.2005., broj ugovora: ..., broj kreditne partije: ... sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, u razdoblju od dana sklapanja tog Ugovora o namjenskom kreditu pa do dana podnošenja ove tužbe, u izvorniku ili ovjerenoj preslici,

 

-          sve odluke tuženika koje se odnose na naknade i troškove iz Ugovora o namjenskom kreditu od 10.6.2005., broj ugovora: ..., broj kreditne partije: ... sklopljenog između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, u razdoblju od dana sklapanja tog ugovora o namjenskom kreditu pa do dana podnošenja ove tužbe, u izvorniku ili ovjerenoj preslici,

 

-          specificirani promet po Ugovoru o namjenskom kreditu od 10.6.2005., broj Ugovora: ..., broj kreditne partije: ..., sklopljenom između tuženika kao kreditora i tužiteljice kao korisnika kredita, u razdoblju od dana sklapanja tog Ugovora o namjenskom kreditu pa do dana podnošenja ove tužbe, iz kojeg će biti vidljiv osnov knjiženja pojedinih uplata tužiteljice temeljem tog ugovora o namjenskom kreditu u izvorniku ili ovjerenoj preslici, sve vezano uz Ugovor o kreditu broj ... od 10. lipnja 2005.“

 

Protiv navedenog rješenja žalbu, pravovremeno, podnosi tuženica. Žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene odredbe čl. 180.b ZPP. U žalbi, u bitnome, ističe da je tužiteljičin manifestacijski zahtjev neosnovan, kao i pobijano rješenje. Ističe da u tužbi ne prilaže svoj zahtjev za dostavom dokumentacije, a niti to proizlazi iz činjeničnog supstrata u tužbi te da nije ni dokazala da joj je tuženica odbila izdati tražene isprave niti je to ona tražila. Prvostupanjski sud  uopće ne utvrđuje ključnu pretpostavku – da joj je tuženica odbila predati zahtijevane isprave budući iz sadržaja odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP jasno proizlazi da manifestacijskim zahtjevom tužitelj može tražiti podatke koje mu tuženik ne želi dati, a radi se o zajedničkim podacima. Pravilnici, odluke, isprave nisu zajednički podaci. Osim toga, dio zahtjeva je i neodređen, a podaci koji se odnose na odluku o kamatnim stopama nalaze se na stranicama tuženice. Ugovor o namjenskom kreditu od 10. lipnja 2005. dostavljen je uz tužbu pa je posljedično tome već iz tog razloga pobijano rješenje neosnovano u dijelu u kojem se nalaže ponovna dostava ove isprave. Smatra da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti institut stupnjevite tužbe.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje ukine.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba tuženice nije osnovana.

 

Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o namjenskom kreditu od 10. lipnja 2005. broj: ..., sklopljenim sa tuženicom i isplatom, navodeći u tužbi da (list 86 spisa) da ne raspolaže relevantnim podacima za određenje svog zahtjeva, a koje podatke tuženica odbija dostaviti, iako se radi o podacima kojima on raspolaže i koji se mogu smatrati zajedničkim, pa na temelju odredbe čl. 186.b st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP),predlaže da sud donese rješenje kojim će tuženici naložiti dostavu podataka odnosno isprava pobliže navedenih u izreci pobijanog rješenja.

 

Prvostupanjski sud je, pobijanim rješenjem, u cijelosti udovoljio takvom zahtjevu tužiteljice zaključujući da su u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP jer isprave čiju dostavu zahtijeva tužiteljica po svojoj prirodi predstavljaju isprave koje su zajedničke za obje stranke i to prema sadržaju građanskopravnoga odnosa koji proizlazi iz ugovora o namjenskom kreditu broj: ..., od 10. lipnja 2005. sklopljenog između stranaka u postupku, a obzirom da u tužbi zahtjeva njihovu dostavu logično je da tuženica odbija njihovu dostavu jer bi iste tužiteljica zasigurno priložila uz tužbu, kako bi dokazala osnovanost svoga tužbenog zahtjeva.

 

Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda žaliteljice, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava temeljem odredbe čl. 365. u svezi čl. 381. ZPP , ocjena je ovog drugostupanjskog suda da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi.

 

U ovom postupku niti odredba čl. 186.b st. 3. ZPP nije pogrešno primijenjena.

 

Na temelju odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP propisano je da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

 

Cijeneći sadržaj ove zakonske odredbe i činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda koja jasno proizlaze i sadržaja tužiteljičine tužbe, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud uz pravilnu primjenu ove zakonske odredbe (čl. 186.b st. 3. ZPP) osnovano prihvatio zahtjev tužiteljice za dostavu zahtijevanih isprava, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspjela umanjiti niti žaliteljica izjavljenom žalbom.

 

Naime, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica u ovom postupku dokazala da su zahtijevane isprave zajedničke za obje stranke u postupku, a u odnosu na njihov građanskopravni odnos koji je proizašao iz navedenog Ugovora o namjenskom kreditu broj: ..., od 10. lipnja 2005. i da tuženica odbija njihovu dostavu jer je posve jasno i logično da to tužiteljica ne bi zahtijevala da njima raspolaže i da joj tuženica ne odbija njihovu dostavu, budući je upravo u interesu tužiteljice da u što skorijem roku uspije sa svojim zahtjevom. Osim toga, takav pravilan zaključak prvostupanjskog suda djelomično proizlazi i iz sadržaja žalbe tuženice osporavajući osnovanost njezina zahtjeva, kao i potrebu dostave zahtijevanih isprava, čime zapravo odbija dostavu zahtijevanih isprava, radi čega je i žalbu tuženice valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

 

Slijedom navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu tuženice i na temelju odredbe čl. 380. točke 2. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

Pula - Pola, 10. veljače 2020

 

S u d a c:

 

Bruno Franković, v.r.