1

Poslovni broj: 12 Gž-131/2019-2

 

 

Poslovni broj: 12 Gž-131/2019-2

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća, te Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. M., OIB: …, iz Š., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u ZOU Ž. Č. i D. Č. u Š., protiv tuženika: Z.-M. D. d.o.o. za projektiranje i građenje, OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD V. i partneri j.t.d. u Š., radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 3 P-1352/2017-16 od 3. prosinca 2018., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2020.

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba tužitelja A. M. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 3 P-1352/2017-16 od 3. prosinca 2018., u cijelosti.

 

Obrazloženje

 

 

Presudom Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj 3 P-1352/2017-16 od 3. prosinca 2018., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj A. M. vlasnik fizičkog dijela nekretnine zemljišnoknjižno označene kao kat. čest. 2863/1 K.O. Š., koji dio je na skici mjesta očevida vještaka mjernika M. J., ing. geod., od dana 6. travnja 2018. označen slovima A-B-C-D-E-A, ukupne površine 40 m2.

 

U odluci o troškovima postupka naloženo je tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.200,00 kuna.

 

                            Protiv ove presude, žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti i tuženika presudi na snašanje troškova postupka, ili da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

             

                            U sadržaju žalbe tužitelj ponavlja navode koje je isticao tijekom prvostupanjskog postupka, prvenstveno da je on stvarni vlasnik i posjednik fizičkog dijela predmetne nekretnine koju je stekao Kupoprodajnim ugovorom od 21. lipnja 1989. sklopljenim sa zemljišnoknjižnim (su)vlasnikom I. S. pok. Š. i izvan knjižnom (su)vlasnicom V. G. ž. P., te da je kupljeni dio ogradio, ishodio priključke na elektroenergetsku mrežu i komunalni vod i kanalizaciju i da se od sklapanja ugovora nalazi u mirnom i neometanom posjedu.

 

                            Posebno se u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o primijeni zakonske odredbe o povjerenju u zemljišne knjige, jer ni tuženik ni njegovi prednici nikad nisu stupili u posjed spornog dijela nekretnine i znali su da taj dio nekretnine pripada tužitelju jer su ga kontaktirali radi kupnje toga dijela, a što je potvrdio i saslušani svjedok N. G.

 

                            Odgovor na žalbu nije podnesen.   

 

                            Žalba nije osnovana.

 

Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, a nije u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

 

Činjenično stanje u ovom predmetu prvostupanjski sud utvrdio je u potpunosti uvidom u priložene isprave i saslušanjem svjedoka, a na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi:

 

-  da iz uvida u Z.U. 7699 (ranije Z.U. 1441) K.O. Š. proizlazi da je kao vlasnik čest. br. 2863/1 upisan tuženik, i to po prijedlogu od 30. ožujka 2016. godine br. Z-2560/2016, a temeljem Plana podjele društva Z.-M. d.o.o.;

 

-  da je Z.-M. d.o.o. pravo vlasništva predmetne nekretnine ishodila po prijedlogu od 29. srpnja 2010., br. Z-5651/10, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 15. lipnja 2010. od  društva S. d.o.o.;

 

-  da je pravna osoba S. d.o.o. upis prava vlasništva predmetne nekretnine ishodila po prijedlogu od 11. travnja 2007. br. Z-2556/07, temeljem Ugovora o kupoprodaji od 19. ožujka 2007. od K. H. i D. H., svakog za ½ dijela;

 

-  da su K. H. i D. H. upis prava suvlasništva ishodili po prijedlogu od 31. ožujka 2005. br. Z-2035/05, a temeljem rješenja suda br. I-162/93 od 30. siječnja 2004., rješenja suda br. I-162/93 od 19. travnja 2005., te po prijedlogu od 21. lipnja 2006. godine br. Z-3676/06, a temeljem presude suda br. P-1017/06 od 22. svibnja 2006.;

 

-  da su u izvršnom postupku vođenom pod brojem I-162/93 kupci predmetne nekretnine bili A. B. Z. za 2/4 dijela, te K. H. i D. H. za po ¼ dijela, s tim da je presudom ovog suda br. P-1017/06 rečeni suvlasnički udio A. B. Z. prenesen na ostale suvlasnike K. H. i D. H.;

 

-  da je iz uvida u Kupoprodajni ugovor od 21. lipnja 1989. sklopljenog između S. I. i G. V., kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca, utvrđeno da je predmet prodaje bio dio osnovne čest. br. 2863 K.O. Š. koji u naravi predstavlja malu prizemnu kuću dimenzija 4 x 4 m s dijelom terena ukupne površine 40 m2, odnosno, sporni dio nekretnine u ovom postupku;

 

-  da je rješenjem O. „E.“ Š. od 8. rujna 1989. tužitelju izdana elektroenergetska suglasnost za priključenje garaže položene u Š., katastarske oznake čest. br. 2863 K.O. Š.;

 

-  da je prema potvrdi M. P. od 26. veljače 1990. nekretnina opisana u Kupoprodajnom ugovoru sklopljenom između S. I. i G. V., kao prodavatelja i tužitelja, kao kupca, izgrađena prije 2. svjetskog rata;

 

-  da je rješenjem Općine Š. od 15. lipnja 1990. S. I. i G. V. razrezan porez na promet nekretnina glede navedenog Kupoprodajnog ugovora;

 

-  da je rješenjem Općine Š. od 29. siječnja 1991. tužitelju odobren priključak stambenog objekta izgrađenog na čest. br. 2863 K.O. Š. na vodovodnu mrežu;

 

-  da je provedenim očevidom uz sudjelovanje vještaka mjernika sporna nekretnina katastarski identificirana kao dio čest. br. 2863/1 K.O. Š., da u naravi predstavlja prizemni objekt s dijelom dvorišta čije granice su definirane pročeljima okolnih zgrada, betonsko-kamenim ogradnim zidom položenim prema ulici i ogradom od bloketa približno složenim u liniji i položenom prema ostatku čestice, a koja je u krajnjim točkama (na pročelju zgrade susjedne čestice i betonsko-kamenom ogradnom zidu položenom prema ulici) obilježena crvenom bojom. P. nekretnina površine je 40 m2, te je sporni dio predmetne nekretnine prikazan na skici mjesta očevida izrađenoj za potrebe ove parnice kao površina omeđena slovima A-B-C-D-E-A, te da je kao posjednik predmetne nekretnine upisan: Z.-M. d.o.o.

 

                            U postupku je saslušan i svjedok N. G., koji potvrdio navode tužitelja da je od I. S. i V. G. kupio dio imanja, u naravi sporna površina u ovome postupku ukupne površine 40 m2 i da je u posjedu toga dijela od kupoprodaje do danas.

                           

                            Dakle, iz provedenih dokaza jasno proizlazi da je tužitelj valjanim pravnim poslom kupio i ušao u posjed točno određenog dijela parcele (sporna površina), te da se u posjedu toga dijela nalazi i danas, sporno je da li je ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva i po kojem osnovu, odnosno, od kakvog je utjecaja stjecanje prava vlasništva na spornom dijelu prednika tuženika u izvršnom postupku vođenom pod brojem I-162/93 i daljnji pravni promet te parcele u smislu odredbe članka 122. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 146/08 i 38/09, 153/09 i 143/12, dalje - ZV; povjerenje u zemljišne knjige), na prava tuženika.

 

                            Prema odredbi članka 122. stavak 1. ZV propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju.

 

                            Člankom 8. stavkom 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13. i 60/13), propisano je da stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, te se nedostatak dobre vjere ne može prigovoriti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

 

                            Nema nikakve dvojbe da u zemljišnim knjigama nije upisano nikakvo pravo ili teret u korist tužitelja, niti je on poduzimao protiv prednika tuženika ikakve pravne radnje kojim bi osporavao njihov upis prava vlasništva prvo tijekom izvršnog postupka, a kasnije prilikom daljnjih upisa.

 

Naime, na temelju jasne (i izričite) odredbe članka 123. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, neovisno od načela povjerenja u zemljišne knjige te od savjesnosti odnosno poštenja daljnjih stjecatelja, tužitelj je mogao zatražiti upis svog prava vlasništva i brisanje upisa onih koji su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu, sve dok ne proteknu tri godine od kada je bio zatražen prednikov upis.

 

                            Drugostupanjski sud stoga smatra da tužitelj, iako je valjanim pravnim poslom kupio predmetni dio nekretnine, nije temeljem pravnog posla stekao pravo vlasništva jer se vlasništvo temeljem pravnog posla stječe tek upisom u zemljišne knjige.

 

                            Ostalo je dvojbeno da li je tužitelj mogao steći pravo vlasništva po nekom drugom osnovu, odnosno dosjelošću, jer se nalazi u kontinuiranom posjedu spornog dijela parcele.

 

                            U tom smislu drugostupanjski sud smatra da je provedbom izvršnog postupka i stjecanjem prava vlasništva na cjelokupnoj parceli od strane prednika tuženika, posjed tužitelja prestao biti zakonit, a kako je nastavio biti u posjedu taj posjed od uknjižbe prednika tuženika može biti samo pošten, pa kako od tada nije prošao rok od 20 godina poštenog posjeda, tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva sukladno odredbama članka 153. - 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

                            S druge strane tužitelj nije u prvostupanjskom postupku dokazao da bi postojale okolnosti da je tuženik imao razloga posumnjati da predmetna nekretnina pripada tuženiku, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Nije osnovana žalba tužitelja ni glede odluke o troškovima parničnog  postupka, koju je prvostupanjski sud donio primjenom članka 155. i 154. stavak 1. ZPP-a.

 

U razlozima prvostupanjske presude jasno su navedene vrijednosti spora, kao i radnje u postupku za koje su troškovi postupka obračunati. Takvo obrazloženje u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Tuženiku je trošak pravilno dosuđen sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje OT), i to za troškove sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova i zastupanje na ročištima održanim dana 05.10.2017., 06.04.2018. (očevid) i 18.10.2018. u visini od po 100 bodova za svako ili ukupno 400 bodova, s uvećanjem za PDV od 25% i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u visini od 200,00 kuna, sve ukupno 5.200,00 kuna.

 

Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

 

 

U Požegi 10. veljače 2020.

 

 

               Predsjednica vijeća

                                                                                                                             Branka Ribičić