Poslovni broj Gž Ovr-20/2020-2

Poslovni broj Gž Ovr-20/2020-2

 

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, i to sutkinja Meliha Bahtijarević-Pekić, u pravnoj stvari u ovrhovoditeljice D. G. iz J., OIB:..., koju zastupa A. D., odvjetnik iz J., protiv ovršenika A. G. iz J., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik iz R., radi izricanja sudskih penala, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Starom Gradu poslovni broj Ovr-884/2019 od 5. prosinca 2019., 10. veljače 2020.

 

 

r i j e š i o    j e

 

Prihvaća se žalba ovršenika, preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Starom Gradu poslovni broj Ovr-884/2019 od 5. prosinca 2019. i odbija se prijedlog ovrhovoditeljice za izricanje sudskih penala.

 

Nalaže se ovrhovoditeljici da naknadi ovršeniku troškove postupka u iznosu 3.125,00 kuna u roku od 8 dana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem određen je ovršeniku naknadni rok od 15 dana od dostave  tog rješenja da ispuni svoju nenovčanu obvezu utvrđenu pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4800/17 od 22. siječnja 2018., kojom mu je naloženo da ovrhovoditeljici preda u posjed slobodan od osoba i svojih stvari stan položen na zapadnom dijelu kata zgrade izgrađene na čest. zem 257/7 k.o. J. s pripadajućim tavanom iznad tog stana te pripadajuće zapadne garaže, a ako ne ispuni svoju obvezu da je dužan isplatiti ovrhovoditeljici iznos od 1.000,00 kuna za svaki dan zakašnjenja počevši od isteka ostavljenog naknadnog roka, te je odbijen prijedlog ovrhovoditeljice za iznos penala od preostalih 1.000,00 kuna dnevno. Istim rješenjem određeno da će, ako ovršenik ne ispuni svoju obvezu, na prijedlog ovrhovoditeljice sud donijeti rješenje o ovrsi radi naplate dosuđenih penala, te je naloženo ovršeniku da naknadi ovrhovoditeljici trošak postupka u iznosu od 437,50 kuna.

 

Protiv tog rješenja ovršenik je podnio pravodobnu žalbu iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. U žalbi navodi da je onemogućen u raspravljanju, odnosno u podnošenju adekvatne žalbe, jer mu uz pobijano rješenje nije dostavljen prijedlog za ovrhu, da je ovrhovoditeljica već podnijela prijedlog za ovrhu radi ostvarenja iste nenovčane tražbine, koji prijedlog joj je odbijen, te prema odredbi čl. 247 st. 4. OZ više nema pravo tražiti penale. Navodi da je opis dijela nekretnine nejasan i nepodoban za ovrhu, jer mu nije naloženo da omogući ovrhovoditeljici prolazak njegovim dijelom nekretnine, a ovrhovoditeljice nije tražila predaju u suposjed cijele nekretnine, pri čemu ističe da nije provedeno etažiranje. Navodi da su penali određeni u previsokom iznosu, osporava i odluku o trošku te predlaže da se ukine pobijano rješenje i odbije ili odbaci prijedlog za ovrhu, a traži trošak za sastav žalbe.

 

U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica ističe da je sud pravilno postupio kad je usvojio prijedlog za izricanje sudskih penala, te da su žalbeni navodi ovršenika u cijelosti neosnovani. Poziva se na odredbu čl. 247 st. 4. OZ prema kojem se plaćanje sudskih penala može tražiti sve dok se ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine, te na odredbu čl. 247 st. 6. OZ prema kojoj pravo na sudske penale oživljava ako ovrha bude obustavljena. Predlaže da se žalba ovršenika u cijelosti odbije i potvrdi prvostupanjsko rješenje.

 

Žalba ovršenika je osnovana.

 

U provedenom postupku nisu učinjene bitne povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN br. 148/11, 25/13, 89/14 – odluka USRH i 70/19 – dalje ZPP) u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 21. st.1. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje OZ), pa tako ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ovršenik opisno upućuje žalbenim navodima  da razlozi navedeni u obrazloženju nisu razlozi o odlučnim činjenicama, jer prvostupanjsko rješenje nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati.

 

Osnovan je žalbeni prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, koji proizlazi iz sadržaja žalbe ovršenika.

 

Prema odredbi čl. 247. OZ kad dužnik ne ispuni u roku neku svoju nenovčanu obvezu na činjenje, trpljenje ili nečinjenje, utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom, sudskom nagodbom ili javnobilježničkom ispravom, sud će u ovršnom postupku na prijedlog vjerovnika kao ovrhovoditelja odrediti dužniku kao ovršeniku naknadni primjereni rok i izreći da će ovršenik ako ne ispuni svoju obvezu u tom roku, biti dužan isplatiti ovrhovoditelju određeni iznos novca za svaki dan zakašnjenja ili koju drugu jedinicu vremena (sudski penali), počevši od isteka tok roka (st.1.), naknadno određeni primjereni rok iz st. 1. tog članka počinje teći od dostave ovršeniku prvostupanjskog rješenja kojim je taj rok određen, a žalba ne utječe na tijek tog roka (2. st.), plaćanje sudskih penala može se tražiti sve dok se, na temelju ovršne isprave, ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine (st. 4.), pravo na sudske penale prestaje od dana podnošenja prijedloga za ovrhu iz st. 4. tog članka (st. 5.), a ako ovrha iz st. 5. tog članka bude obustavljena pravo ovrhovoditelja na sudske penale oživljava (st. 6.).

 

Prvostupanjski sud u postupku što je prethodio donošenju ovog rješenja iz podataka i isprava u spisu utvrdio da je presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4800/17 od 22. siječnja 2018. utvrđeno da je ovrhovoditeljica kao tužiteljica u toj parnici suvlasnica za 1/4 dijela nekretnine upisane kao čest.zem. 257/7 ZU 2245 k.o. J. (I.), da je ista tužiteljica izvanknjižna vlasnica stana položenog na zapadnom dijelu kata zgrade izgrađene na čest.zem. 257/7 k.o. J. s pripadajućim tavanom iznad tog stana te pripadajuće zapadne garaže (II.), naloženo je tuženiku da tužiteljici u roku 15 dana preda u slobodan posjed stan iz točke II. presude (III.), te da joj naknadi parnični trošak od 45.297,50 kuna (IV.).

U postupku je utvrđeno i to da je navedena presuda postala pravomoćna donošenjem drugostupanjske presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-320/2018-2 od 8. kolovoza 2018., a prema potvrdi ovršnosti postala je ovršna 10. rujna 2018., da je prijedlog za ovrhu na temelju te ovršne presude ovrhovoditeljica podnijela 27. studenoga 2018. i da je o tom prijedlogu odlučeno donošenjem rješenje o ovrsi broj Ovr-2658/18 od 15. veljače 2019., a po žalbi ovršenika to rješenje o ovrsi preinačeno je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj 40 Gž Ovr-1121/2019-2 od 2. travnja 2019. tako da je odbijen prijedlog za ovrhu od 27. studenoga 2018.

 

Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da su ostvarene pretpostavke iz čl. 247. OZ i prihvatio je prijedlog ovrhovoditeljice da se ovršeniku odrediti naknadni rok za ispunjenje nenovčane obveze te da ga se u slučaju neispunjenja obveže na plaćanje iznosa od 1.000,00 kuna za svaki dan zakašnjenja počevši od isteka naknadnog roka.

 

Takav zaključak prvostupanjskog suda je pogrešan, jer ne proizlazi iz rezultata postupka.

 

Naime, ovrhovoditeljica je prije podnošenja prijedloga za izricanje sudskih penala podnijela prijedlog za ovrhu 27. studenoga 2018., na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi 15. veljače 2019., koje je po žalbi ovršenika preinačeno i odbijen je prijedlog za ovrhu, jer nije sastavljen u skladu sa odredbama OZ koje uređuju ovrhu radi ispražnjenja i predaje u posjed nekretnine.

 

Kako se prema odredbi čl. 247 st. 4. OZ plaćanja sudskih penala može tražiti sve dok se na temelju ovršne isprave ne predloži ovrha radi ostvarenja nenovčane tražbine, a ovrhovoditeljica prije pokretanja ovršnog postupka (u kojem joj je prijedlog za ovrhu pravomoćno odbijen) nije predlagala određivanje naknadnog roka i isplatu penala, ona nakon podnošenja prijedloga za ovrhu više ne može tražiti da se ovršeniku odrediti naknadni rok i da ga se obveže na isplatu sudskih penala.

 

Nije ostvarena ni pretpostavka za oživljavanje sudskih penala u smislu čl. 247. st. 6. OZ, jer penali nisu ni bili određeni prije podnošenja prijedloga za ovrhu, a nije riječ ni o situaciji da je obustavljena ovrha pokrenuta na prijedlog ovrhovoditeljice, koji bi bio podnesen nakon izricanja sudskih penala.

 

Naime, do oživljavanja sudskih penala dolazi samo ako je u smislu čl. 247. st. 1. OZ ovršeniku određen naknadni rok i ako je određeno da će u slučaju da ne ispuni svoju obvezu u tom roku biti dužan platiti sudske penale, koji mogu teći do podnošenja prijedloga za ovrhu, te ako je ovrha po tom prijedlogu obustavljena.

 

Kako je u konkretnom slučaju prijedlog za ovrhu radi ispražnjenja i predaje nekretnine podnesen prije izricanja sudskih penala i odbijen je zato što nije podnesen u skladu sa zakonskim odredbama, a nije obustavljena ovrha, ovrhovoditeljica ne može tražiti određivanje naknadnog roka i izricanje sudskih penala, nego može ponovno pokrenuti ovršni postupak prijedlogom koji bi bio sastavljen u skladu sa odgovarajućim odredbama OZ.

 

Stoga je, budući da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, žalba ovršenika na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a prihvaćena, preinačeno je prvostupanjsko rješenje i odbijen je prijedlog za izricanje sudskih penala.

 

Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP, te čl. 21. st.1. OZ, kao i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a odnosi se na nagradu za zastupanja za sastav dvije žalbe po 1.562,50 kuna, ukupno 3.125,00 kuna.

 

 

U Puli-Pola, 10. veljače 2020.

 

                     S u t k i nj a

 

Meliha Bahtijarević-Pekić