Poslovni broj Gž Ovr-270/2019-2

 

                                                       

                                         

 

 

 

 

Poslovni broj Gž Ovr-270/2019-2

 

 

 

                                         

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Brankici Malnar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja 2.B. C. M. d.o.o. Z., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. iz Z., protiv ovršenika C. M. d.o.o. V., OIB ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-1279/16 od 22. veljače 2019., 7. veljače 2020.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

              Uvažavanjem žalbe ovrhovoditelja ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Ovr-1279/16 od 22. veljače 2019. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

 

 

Obrazloženje

 

Točkom I. izreke rješenja suda prvog stupnja prekinut je postupak u ovoj ovršnoj stvari, dok je točkom II. izreke određeno da će se postupak nastaviti kada se pravomoćno završi postupak koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu posl.br. P-495/12.

 

              Protiv tog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

              U žalbi ističe da ovršni sud nije ovlašten prekinuti ovršni postupak zbog razloga iz članka 213. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14; dalje: ZPP), već da je sud ovlašten prekinuti ovršni postupak isključivo iz razloga propisanih odredbom članka 212. ZPP-a jer da tako proizlazi iz odredba članka 9., 21. i 65. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje: OZ)

 

Predlaže ukinuti pobijano rješenje a potražuje i trošak sastava žalbe.

 

U odgovoru na žalbu ovršenik je istaknuo da također nije suglasan sa odlukom o prekidu postupka.

 

              Žalba ovrhovoditelja je osnovana.

 

              Najprije valja reći da se u ovoj pravnoj stvari s obzirom na vrijeme nastanka ovršne isprave ne primjenjuje Ovršni zakon „Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 kako pogrešno smatraju sud prvog stupnja i žalitelj, već Ovršni zakon „Narodne novine“ broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08; dalje: OZ.

 

              Ovaj ovršni postupak vodi se radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja na nekretnini ovršenika, temeljem ovršne isprave koju predstavlja sporazum o zasnivanju založnog prava na toj nekretnini od 11. siječnja 2011. i dodatak tom sporazumu od 14. ožujka 2013. kojeg su zaključili P. B. d.d. Z. (prednik ovrhovoditelja) i T. V. d.o.o. V. (prednik ovršenika).

 

Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja je po službenoj dužnosti odredio prekid ovršnog postupka pozivajući se na odredbu članka 213. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a

 

Naime, uvidom u povijesni vlasnički list za nekretninu koja je predmet ovrhe sud prvog stupnja je utvrdio da je na istoj 14. studenog 2013. upisana zabilježba spora pod posl.br. Z-5103/13 te je utvrdio da se taj spor vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod posl.br. P-495/12 povodom tužbe G. V. protiv prednika ovršenika (T. V. d.o.o.) radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kupoprodaji i zamjeni nekretnina od 15. svibnja 2009., brisanja prava vlasništva prednika ovršenika i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja. Utvrdio je, dalje, da je taj ugovor čije se utvrđenje ništetnosti traži sklopljen 2009., da je založno pravo na predmetnoj nekretnini u korist prednika ovrhovoditelja uknjiženo 14. siječnja 2011. (Z-207/11) a da je zabilježba ovog ovršnog postupka u zemljišnim knjigama upisana 20. prosinca 2016. s prvenstevnim redom osiguranim zabilježbom pokrenutog postupka ovrhe od 7. listopada 2016.

 

S obzirom na to, sud prvog stupnja utvrđuje da bi sukladno odredbi članka 81. stavak 2. i stavak 3. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17; dalje: ZZK) u slučaju uspjeha u predmetnom sporu posl.br. P-495/12 pravo vlasništva G. V. bilo uknjiženo na mjesto u prvenstvenom redu osiguranom zabilježbom spora te da bi se brisali svi upisi zatraženi nakon što je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišnoknjižnom odjelu suda prvog stupnja, pa tako i zabilježba predmetne ovrhe. Također, ukoliko bi G. V. uspio u predmetnom sporu i ukoliko bi bila naložena uspostava ranijeg zamljišnoknjižnog stanja, da bi se izvršio i upis brisanja založnog prava izvršen pod brojem Z-207/11. Zato sud prvog stupnja ocjenjuje da odluka u predmetnom sporu posl.br. P-495/12 predstavlja prethodno pitanje u ovom ovršnom postupku pa određuje prekid ovog ovršnog postupka do njegova pravomoćnog okončanja.

 

Odluka suda prvog stupnja temelji se na pogrešnom pravnom shvaćanju, kako s pravom tvrdi žalitelj.

 

Naime, odredbom članka 9. OZ-a (koja je sadržajno identična odredbi članka 9. OZ/12) propisano je da će sud u slučaju prekida ovršnog postupka, na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti ako je to potrebno radi zaštite prava i interesa koje od stranaka, postaviti privremenog zastupnika stranci u odnosu na koju je nastao razlog zbog kojeg je došlo do prekida, a postupak će nastaviti i prije nego nego što taj razlog prestane.

Imajući u vidu specifičnost ovršnog postupka i sadržaj odredbe članka 9. i članka 19. stavak 1. OZ-a koji upućuje na primjenu odredbi ZPP-a na odgovarajući način, za zaključiti je da se u ovršnom postupku ne može odrediti prekid postupka zbog rješavanja prethodnog pitanja, već samo zbog razloga iz članka 212. ZPP-a, kako s pravom tvrdi žalitelj.

 

Time da se napominje da eventualni uspjeh tužitelja u predmetnom parničnom postupku posl.br. P-495/12  nije od utjecaja na provedbu ovrhe u ovoj pravnoj stvari jer sve da je G. V. u ovom ovršnom postupku i podnio prigovor treće osobe i da je povodom tog prigovora upućen u parnicu, to sukladno odredbi članka 55. stavak 2. OZ-a ne bi spriječilo provođenje ovrhe niti namirenje ovrhovoditeljeve tražbine pa tim više to onda ne može biti slučaj u situaciji kada takav prigovor nije ni podnesen.

 

Iz navedenih je razloga valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

O zahtjevu ovrhovoditelja za naknadu troška na ime sastava žalbe odlučiti će se sukladno odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a u vezi s člankom 19. stavak 1. OZ-a u daljnjem tijeku postupka.

 

 

U Rijeci, 7. veljače 2020.

 

 

 

Sutkinja

 

Brankica Malnar, v.r.

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nevena Prpić