Broj: Gž-1237/2015

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sucu tog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, u građanskopravnoj stvari tužiteljice M. S. u… J., iz S., P. P…, koju zastupaju punomoćnici I. S. iz S., P. P. ..i M. J., odvjetnica u S., protiv tužene M. T. iz T., P. G. od A. …, koju zastupaju punomoćnici Z. D. i I. A., odvjetnici u T., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-130/12 od 20. travnja 2015., dana 7. rujna 2016.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Psp-130/12 od 20. travnja 2015.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kako glasi:

 

„1. Time što je dana 29. travnja 2010.g. porušila zid visine cca 40 cm, dužine cca 12 m, širine cca 20 cm, položen u pravcu sjever-jug, a udaljen od istočnog zida kuće tužiteljice za cca 2,80 m, kao unutrašnjeg ruba zida u odnosu na kuću tužiteljice, označen u skici sudskog vještaka D. B. „S., 3.rujna 2013.“ zelenom bojom i slovima AB, a koja kuća i zid su izgrađeni na čest.zem. … K.O. S., tužena je zasmetala tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu predmetne nekretnine, pa je dužna u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe uspostaviti ranije posjedovno stanje, na način da ponovno izgradi srušeni zid, te se ubuduće kloni takvog ili sličnog smetanja posjeda predmetne nekretnine, sve pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Dužna je tužena, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom od 14 % godišnje, a ako se kamatna stopa bude mijenjala, onda prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je važila u proteklom polugodištu, uvećano za 5 % poena, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.“ (Točka I. izreke rješenja).

 

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tužiteljici, u roku od 8 dana,  naknaditi  tuženoj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.600,00 kn, a za više zatraženi iznos od 2.500,00 kn zahtjev po ovoj osnovi je odbijen kao neosnovan. (Točka II. izreke).

 

Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužiteljica pobijajući rješenje u cijelosti iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 dalje: ZPP) predlažući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima preinačiti, odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

              Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za posjedovnom zaštitom nekretnine označene kao čest. zem. … KO S. i to zbog čina smetanja od 29. travnja 2010. kojeg bi tužena počinila na dijelu nekretnine koji je označen u skici sudskog vještaka D. B. od 3. rujna 2013. i prikazan zelenom bojom i slovima AB.

 

U provedenom postupku koji je prethodio donošenju pobijane odluke, prema stanju u spisu predmeta, prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio slijedeće činjenice:

 

              - kako su stranke u postupku u posjedu stambenih objekata, kuća, koje su izgrađene u KO S., na nekretnini označenoj kao čest. zem. … te da su prije i za vrijeme gradnje objekata tužiteljica i tužena koristile dio nekretnine koji se prostorno nalazi između njihovih kuća,

 

              - kako je tužiteljica na jednom dijelu nekretnine u tijeku 2010. godine izgradila armirani betonski zid širine 20 cm te da je tužena taj zid porušila dana 29. travnja 2010.,

 

- kako je predmetna nekretnina označena kao čest. zem. …. upisana u zemljišnoj knjizi za KO S. u ZU …. u posjedovnom listu kao kuća, dvor površine 799 m2 te da je u vlasničkom listu pravo vlasništva te nekretnine upisano pored ostalih i kao suvlasništvo J. S. pok. M. za 35/240 dijela, J. S. sina M. za 45/80 dijela, R. S. pok. M. za 35/240 dijela i suvlasništvo M. T. za 35/240 dijela,

 

- kako je predmetna nekretnina upisana u katastarskom operatu za KO S. P. ureda za katastar S. kao nekretnina katastarske oznake kat. čest. …. u posjedovnom listu broj … te da su kao posjednici nekretnine upisani J. S. pok M., N. S. i M. T.,

 

- kako je 13. travnja 1999. u pisanom obliku sklopljen Sporazum između J. S., s jedne strane i M. T., s druge strane, kojim su stranke utvrdile da je M. T. dobila darovanjem od svog oca B. S. nekretnine koje graniče s nekretninama J. S. i da se u pogledu tih nekretnina vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Splitu pod brojem IIP-871/86,

 

- kako iz spomenutog Sporazuma proizlazi da su se stranke tim pravnim poslom usuglasile da rješavaju spor u pogledu nekretnina te da, pored ostalog, J. S. dopušta M. T. da može vršiti dogradnju i nadogradnju kuće na način da se može približiti prema zapadu dva metra od zapadnog zida postojeće kuće, ali i da prema sačinjenoj skici lica mjesta postoji prostor koji predstavlja zajednički put i koji je u suvlasništvu stranaka kao i da su stranke ugovorile služnost prolaza na nekretninu označenu kao čest. zem. … koja je u vlasništvu M. T.,

 

- kako je pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem R1-274/10 proveden postupak osiguranja dokaza po prijedlogu predlagateljice M. S., da je dana 15. rujna 2010. obavljen očevid na predmetnim nekretninama uz sudjelovanje sudskih vještaka mjeritelja M. M. i vještaka za graditeljstvo J. M., nakon čega su vještaci u pisanom obliku dali nalaze i mišljenja,

 

- kako iz spomenutog nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke proizlazi da je udaljenost između stambenih objekata koje koriste M. S. i M. T. oko 4,54 metra, da su zatečeni komadi srušenog armirano betonskog zida debljine 20 cm, dok iz "skice" sudskog vještaka mjeritelja proizlazi da bi dijelovi zida koji je bio izgrađen bili na udaljenosti od 2,99 metara od stambenog objekta M. S., dok je ukupna širina prostora na kojoj se zid nalazio bila oko 4,54 metra,

 

- kako je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog rješenja poslovni broj Ovr-2626/10 od 10. rujna 2010. odbijen prijedlog predlagateljice osiguranja M. S. protiv protivnice osiguranja M. T. radi određivanja privremene mjere nalogom protivnici osiguranja da odmah vrati u prijašnje stanje porušeni zid na nekretnini čest. zem. …. KO S.,

 

- kako je u postupku, pored ostalog, izvršen očevid uz sudjelovanje sudskog vještaka mjeritelja D. B. na predmetnoj nekretnini te da je identificiran predmet spora, a sudski vještak dana 6. rujna 2013. u pisanom obliku dostavio nalaz i mišljenje kojim je identificirao nekretninu te posebno na "skici vještva" prikazao položaj i oblik i mjesto na kojemu bi bio izgrađen predmetni zid,

 

- kako je sudski vještak mjeritelj utvrdio da se porušeni zid nalazio na nekretnini čest. zem. … K. S. te da prema iskazima stranaka vještak zaključuje da je zid bio izgrađen na udaljenosti od 1,50 m od kuće tužene te na udaljenosti od 2,80 m od jugoistočnog ruba kuće tužiteljice, da ima dužinu 12 m i širinu 12 cm kao i da je u trenutku obavljanja očevida zid bio porušen,

 

- kako je sudski vještak D. B. uz nalaz i mišljenje priložio i fotografiju zatečenog stana nekretnine u trenutku očevida te da je očevidom utvrđeno kako ostatci predmetnog zida dijelom i sada postoje na terenu i to razbacani uz rub kuće tužene,

 

- kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je izgradila zid na dijelu nekretnine između svoje kuće i kuće tužene, da je na tom dijelu postojao put zbog kojeg su postojali "problemi" s ocem tužene koji je taj put svojatao te da je tužena navedeni zid porušila, 

 

- kako je tužiteljica u svom iskazu navela da je predmetni dio nekretnine ona sa svojim suprugom pročistila i proširila kako bi mogla prolaziti, ali i da je i tužena prolazila do svoje kuće tim putem, da je tužiteljica predmetni zid izgradila na svom dijelu nekretnine,

 

- kako iz iskaza tužene proizlazi da je ona sklopila sporazum sa sada pokojnim J. S., suprugom tužiteljice kojim sporazumom je dogovoreno pored ostalog i da tužiteljici pripada put u širini od 1,40 m, dok tuženoj po tom sporazumu pripada put u širini od 1,60 m, da je tim putem ona povremeno prolazila kao i da je čim je saznala za gradnju zida vidjela kako je pristup njegovoj kući sužen i zid nije napravljen prema dogovoru te da je taj zid potom i porušila, 

 

- kako iz iskaza svjedoka I. S., sina tužiteljice, proizlazi da je tužiteljica tuženoj dopustila prolazak putem između njihovih kuća kao i da je dopustila prilikom gradnje kuće tuženoj, njezinim radnicima prolaziti ovim dijelom nekretnine,

 

- kako iz iskaza svjedoka I. S. i V. S. također proizlaze zaključci da je tužiteljica sagradila zid s istočne strane kuće koji zid je tužena porušila te da je prema saznanjima svjedoka tužiteljica koristila predmetno "zemljište s istočne strane kuće",

 

- kako iz iskaza svjedoka D. S. i H. S. proizlaze zaključci da je na dijelu nekretnine između kuća stranaka postojao zajednički put kojim je i tužena prolazila kao i da su tim putem prolazili i radnici tužene prilikom rušenja stare i izgradnje nove kuće,

 

- kako ovakve navode spomenutih svjedoka potvrđuje i svjedok G. S. koje je vlasnik tvrtke koja je izvodila građevinske radove na kući tužene te da i iz ovog iskaza proizlazi da je predmetnim dijelom nekretnine prolazila tužena odnosno radnici prilikom gradnje kuće,

 

- kako iz iskaza svjedoka I. V. proizlazi da bi iz razgovora s mještanima koji žive u susjedstvu svjedok saznao kako je "granica" od kuće tužiteljice bila udaljena 5 metara te da su se stranke dogovorile u pogledu postavljanja zida kojeg je tužena porušila,

 

- kako je iz iskaza svjedoka N. D. proizlazi da je od tužiteljice saznao da je predmetni put njezin kao i da se dogovorila s tuženom da može izgraditi zid na udaljenosti 3 metra od svoje kuće,

 

- kako iz iskaza svjedoka E. N. i S. B. proizlazi da je između kuća stranaka postojao makadamski put, da tužena tim putem nije prolazila te da je pokojni J. S. za života taj put čistio,

 

- kako svjedok M. S. u svom iskazu navodi da je obavljao radove na kući tužiteljice da nije viđao tuženu da bi koristila predmetni dio nekretnine kao i da je vidio kada je tužiteljica izgradila zid koji je kasnije porušen.

 

S obzirom na ovako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je u bitnom smatrao da tužiteljica nije dokazala da bi bila posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine, da tužena radnjama rušenja zida kojeg je tužiteljica izgradila nije počinila smetanje posjeda u smislu ometanja, ograničavanja ili osporavanja faktične vlasti tužiteljice na stvari kao i da navedenim postupkom tužiteljica nije imala svijest da zadire u tuđi posjed radi promjene faktičnog stanja, odnosno da radnje nisu poduzete radi smetanja tuđeg posjeda te je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen kao neosnovan.

 

Prije svega valja navesti da naprijed navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud kao pravilna jer se ta utvrđenja temelje na rezultatima provedenog dokaznog postupka, a u tom pogledu tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja.

 

Međutim, ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu čl. 381. u svezi s čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud pronalazi kao je pobijano rješenje opterećeno bitnom povredom odredaba postupka iz čl. 354. stavak 2. toč. 11. ZPP-a jer nisu jasno navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama i jer su pojedini razlozi proturječni.

 

No, unatoč navedenoj bitnoj povredi odredaba postupka, ostvareni su zakonski razlozi za donošenje drugostupanjske odluke temeljem odredaba čl. 373. a ZPP-a jer je sve bitne činjenice moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, a koje je prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke pogrešno cijenio.

 

Člankom 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 dalje: ZVDSP) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda.

 

Člankom 24. stavak 1. ZVDSP-a propisano je kako je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

 

U smislu odredbe članka 27. stavak 1. ZVDSP-a tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavka 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć).

 

Dakle, čin smetanja posjeda je takav čin kojim se samovlasno mijenja postojeće posjedovno stanje, faktična vlast na stvari i to uznemiravanjem posjednika u posjedu ili oduzimanjem posjeda i samo u slučaju takvog smetanja posjednik ima pravo na posjedovnu zaštitu. Onaj tko ima pravo na zaštitu posjeda može svoj posjed zaštititi silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava za vrijeme trajanja zakonskih rokova za zaštitu posjeda ako je to nužno sukladno članku 27. stavak 1. ZVDSP-a.

 

              Imajući u vidu činjenična utvrđenja, prije svega proizlazi da je prvostupanjski sud iz utvrđenih činjenica izveo pogrješne zaključke o postojanju drugih odlučnih, a među strankama prijepornih činjenica u pogledu posjedovanja i posljednjeg mirnog posjeda predmetnog dijela nekretnine čest. zem. … KO S.. Naime, prema stajalištu ovog suda iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi nedvojben zaključak da su tužiteljica i tužena bile suposjednici dijela nekretnine na kojemu je tužiteljica izgradila predmetni zid visine oko 40 cm, dužine oko 12 m i širine oko 20 cm. Ovakav zaključak proizlazi iz iskaza svjedoka D. S., H. S. i G. S., a koje iskaze je prvostupanjski sud inače pravilno prihvatio kao vjerodostojne za što je dao prihvatljive razloge.

 

Osim toga, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je i tužiteljica bila u posjedu predmetnog dijela nekretnine pa nije moguće izvesti drukčiji zaključak od onog da se radi o suposjedu stranaka. Posebno, imajući u vidu namjenu i da je taj dio nekretnine služio kao pristupni put, što među strankama nije niti sporno, uz utvrđenje da su obje stranke prolazile tim putem, jedino je moguće zaključiti da se radi o suposjedu. Stoga, dakle, u okolnostima kada se radi o suposjedu prvostupanjski sud nije pravilno zaključio da tužiteljica ne bi bila posjednik tog dijela nekretnine kao stvari jer kad isti posjed stvari ima više osoba one su suposjednici sukladno čl. 10. st. 6. ZVDSP-a.

 

              Nadalje, iz izvedenih dokaza proizlazi zaključak da je na predmetnom dijelu nekretnine tužiteljica izgradila spomenuti zid kojeg je tužena 29. travnja 2010., neposredno nakon izgradnje i porušila pa stoga nije moguće prihvatiti stav prvostupanjskog suda prema kojemu ne postoji subjektivni element na strani tužene, odnosno da tužena nije postupala uz znanje da bi rušenjem zida ulazila u posjedovnu sferu tužiteljice, već naprotiv, što također proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, tužena je porušila zid odmah nakon što je saznala za izgradnju služeći se dopuštenom samopomoći kako bi zaštitila svoj suposjed na tom dijelu nekretnine.

 

Naime, nema nikakve dvojbe da je u navedenim okolnostima izgradnjom armirano betonskog zida navedenih dimenzija koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud na dijelu nekretnine koji je bio u suposjedu, tužiteljica, kao suposjednik, bitno ograničila tuženu u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti, kao suposjednika, jer je općepoznato da zid predstavlja prepreku neometanom prolasku dijelom nekretnine koji je korišten dotada kao put. Stoga neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud posebno trebao utvrđivati je li tužena isključena ili bitno ograničena u vršenju posjedovnih prava izgradnjom zida jer se radi o općepoznatoj činjenici da zid visine 40 cm i dužine 12 m koji je izgrađen od armiranog betona predstavlja prepreku, a što znači i bitno ograničenje u vršenju faktične vlasti dotadašnjem posjedniku tog dijela nekretnine.

 

              Dakle, tužena je, kao suposjednik, bila ovlaštena štiti svoj suposjed u smislu odredbe čl. 24. st. 1. ZVDSP-a i kao takva ovlaštena je poslužiti se i dopuštenom samopomoći temeljem čl. 27. st. 1. tog zakona jer je to u konkretnim okolnostima bilo nužno. Stoga rušenjem predmetnog zida tužena je zaštitila svoj dotadašnji suposjed dopuštenom samopomoći i iz tog razloga nije moguće govoriti da bi time počinila smetanje posjeda tužiteljice u smislu zakonskih odredaba o smetanju posjeda i na način kako to tužiteljica u ovom postupku tvrdi. 

 

              Očitujući se u pogledu žalbenih navoda treba istaći i da tužiteljica nastoji prikazati da bi nakon izgradnje zida tuženoj "ostao prolaz" u širini od 2,25 metara, međutim tužiteljica gubi iz vida da u postupku nije utvrđeno da bi posjed stranaka na tom dijelu nekretnine bio podijeljen i da bi se znalo koji dio nekretnine koja stranka koristi za prolaz, već naprotiv proizlazi da su stranke bile suposjednici, kako je već detaljno i obrazloženo. Ovdje treba imati na umu i da iz priloženog Sporazuma od 13. travnja 1999. nije moguće nedvojbeno zaključiti koji dio predmetne nekretnine bi predstavljao "zajednički put", a iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. B. proizlazi da bi tužiteljica zid izgradila na udaljenosti od 1,50 m od kuće tužene pa nije moguće izvesti drukčiji zaključak od onog da je zid bio izgrađen na dijelu nekretnine koji je bio u suposjedu stranaka. Konačno, iz navoda tužiteljice proizlazi da bi tužena pristupala do svoje kuće istim putem kojim pristupa i tužiteljica, ali i da nije postojala vidljiva međa između nekretnina koje koriste tužiteljica i tužena.

 

              Žaliteljica u žalbi iznosi svoje viđenje rezultata provedenog dokaznog postupka i daje ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka, međutim prvostupanjski sud je u bitnom pravilno ocijenio iskaze svjedoka, a u tom smislu posebno treba naglasiti da nije u pravu tužiteljica kada ukazuje da bi sud prvog stupnja pogrješno utvrdio činjenice koje se odnose na posjed ovog dijela nekretnine jer ukupnom ocjenom svih izvedenih dokaza nije moguće zaključiti da bi tužiteljica bila isključivi posjednik, kako to tvrdi. Teret dokaza odlučnih, a među strankama prijepornih činjenica u tom pogledu leži na tužiteljici i tužiteljica te činjenice, i prema shvaćanju ovog suda, nije dokazala.

 

Stoga se žalbeni navodi tužiteljice ukazuju kao neutemeljeni budući da tužiteljica nije dokazala da bi postojale sve zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite u smislu naprijed citirane odredbe članka 21. stavak 1. ZVDSP–a.

 

Dakle, prvostupanjsko rješenje ne sadrži jasno navedene razloge o svim odlučnim činjenicama i pojedini razlozi su proturječni, međutim sve bitne činjenice moguće je utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu radi čega je, postupajući temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 373. a st. 1. i st. 2. ZPP-a uz pravilnu primjenu odredaba materijalnog prava, valjalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

 

Prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/15, 103/14, 144/14 i 107/15).

 

Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

U Splitu, 7. rujna 2016.