- 1 -              Kzz 17/2019-5

Broj: Kzz 17/2019-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Vesne Vrbetić i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. V. B., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (,,Narodne novine“ broj 67/08., 48/10. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. - Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14. i 64/15.- dalje: ZSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 9. srpnja 2019. broj ZPP-DO-122/2017 podignutim protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, od 26. listopada 2017. broj Pp 31.P-1855/2017-10, u sjednici održanoj 18. rujna 2019. i 5. veljače 2020.

p r e s u d i o   j e:

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, od 26. listopada 2017. broj Pp 31.P-1855/2017-10 na štetu os. V. B. povrijeđen zakon u odredbi članka 196. točkama 1. i 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17. – dalje: PZ) sve u vezi s člankom 229. stavcima 3. i 4. ZSPC-a te se pobijana presuda ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Osijeku, Stalnoj službi u Valpovu, na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, od 26. listopada 2017. broj Pp 31.P-1855/2017-10 os. V. B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC, kažnjivog po čl. 229. st. 7. ZSPC te je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna.

Protiv tog pravomoćnog rješenja Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 194. toč. 2. u svezi čl. 196. toč. 1. i 4. PZ sve u svezi čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj Pp 31.P-1855/2017-10 na štetu osuđenika počinjena povreda zakona iz čl. 196. toč. 1. i 4. PZ sve u svezi čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC.

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Citiranom pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu os. V. B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC, kažnjivog po čl. 229. st. 7. ZSPC te je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna i to stoga što kao odgovorna osoba u zakonskom roku nije dostavio vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dan na upravljanje osobni automobil kojim je počinjen prekršaj.

Međutim, iz spisa proizlazi da je osuđenik dostavio podatak o osobama kojima je automobil dan na upravljanje i kao te osobe označio je pet osoba (uključujući i sebe) zaposlenih u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. & V. B. i dostavio njihove osobne identifikacijske brojeve i adrese prebivališta.

Iz obrazloženja citirane pravomoćne presude Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu proizlazi da, iako je osuđenik kojeg je tužitelj u vrlo kratkom roku od počinjenja prekršaja tražio dostavljanje vjerodostojnog, a to znači istinitog i točnog podatka o tome tko je upravljao vozilom, dostavio podatke o više osoba kojima je vozilo dano na upravljanje s tvrdnjom da ne može sa sigurnošću utvrditi tko je od njih upravljao automobilom, što sud nije prihvatio. Ovo iz razloga što sud smatra da je vlasnik vozila odnosno odgovorna osoba dužan znati kome je vozilo povjerio na upravljanje i dužan je taj podatak dostaviti policiji jer u suprotnom čini prekršaj iz čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC.

Međutim, ovakvo je pravno shvaćanje iz pobijane presude pogrešno.

Naime, čl. 229. st. 3. ZSPC propisano je da je vlasnik, odnosno osoba kojoj je vozilo povjereno dužna, na zahtjev policijskog službenika ili službene osobe jedinica lokalne samouprave koja obavlja poslove iz čl. 5. st. 4. tog zakona, dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje, dok je čl. 229. st. 4. ZSPC propisano da kada je vlasnik vozila, kojim je počinjen prekršaj propisan tim zakonom pravna osoba, podatke iz st. 3. tog članka dužna je dati odgovorna osoba u pravnoj osobi. Iz navedenog proizlazi obveza vlasnika vozila ili osobe kojoj je vozilo povjereno, odnosno odgovorne osobe da pruži vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje, a koju se sumnjiči da bio mogla počiniti prometni prekršaj iz ZSPC, bez obzira na to da li je davanje tih podataka policiju dovelo upravo do one osobe koja je u trenutku počinjenja prekršaja upravljala automobilom, ili ne.

Time, što je osuđenik kao odgovorna osoba u konkretnom slučaju policiji dostavio podatke o više osoba (uključujući i sebe) kojima je unutar odvjetničkog ureda dan na upravljanje automobil kojim je počinjen prekršaj osuđenik je postupio u skladu s odredbama čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC.

Stoga osnovano državni odvjetnik u zahtjevu za zaštitu zakonitosti navodi da je u konkretnom slučaju osuđenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, time što je naveo više osoba kojima je automobil dan na upravljanje, ispunio svoju obvezu davanja vjerodostojnog podataka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje, slijedom čega nije mogao biti kažnjen za počinjenje prekršaja iz čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC te da je navedenom presudom Prekršajnog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, povrijeđen zakon u odredbama čl. 194. toč. 2. u svezi čl. 196. toč. 1. i 4. PZ u svezi čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC.

Slijedom navedenog, na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.) utvrđeno je da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da su pobijanom pravomoćnom presudom počinjene povrede PZ i ZSPC citirane u izreci ove presude te je pobijano rješenje ukinuto i predmet vraćen Općinskom sudu u Osijeku, Stalnoj službi u Valpovu, na ponovno odlučivanje.

Zagreb, 5. veljače 2020.