Baza je ažurirana 22.08.2026. zaključno sa NN 91/26  EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Kzz 14/2019-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Kzz 14/2019-5

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. V. R., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 74/11., 80/13., 158/13. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 92/14. i 64/15. – dalje: ZSPC), odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske od 14. svibnja 2019. broj ZPP-DO-60/2018 podignutim protiv pravomoćne presude Prekršajnog suda u Virovitici od 25. ožujka 2016. broj P-2077/15, u sjednici održanoj 18. rujna 2019. i 5. veljače 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Virovitici od 25. ožujka 2016. broj P-2077/15 na štetu os. V. R. povrijeđen zakon u odredbi čl. 196. toč. 1. i 4. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15. – dalje: PZ-15.) sve u vezi s čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC-a pa se pobijana presuda ukida i predmet vraća Općinskom sudu u Virovitici na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Virovitici od 25. ožujka 2016. broj P-2077/15, os. V. R. proglašen je krivim zbog počinjenja prekršaja iz čl. 229. st. 4. ZSPC-a, pa mu je na temelju čl. 229. st. 7. ZSPC-a uz primjenu čl. 37. PZ-15. izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna.

 

Protiv te pravomoćne presude Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske podigao je zahtjev za zaštitu zakonitosti zbog povrede materijalnog prekršajnog prava iz čl. 194. st. 2. (pravilno: čl. 194. toč. 2.) u vezi s čl. 196. toč. 1. i 4. PZ-15. te čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC-a, s prijedlogom da se utvrdi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je pravomoćnom presudom Prekršajnog suda u Virovitici od 25. ožujka 2016. broj 2 P-2077/15 na štetu osuđenika počinjena povreda zakona iz čl. 196. toč. 1. i 4. PZ-15. u vezi s čl. 229. st. 3. i 4. ZSPC-a i da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zahtjev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

 

U pravu je Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske kada tvrdi da osuđenik nije mogao biti kažnjen za počinjenje prekršaja iz čl. 229. st. 4. ZSPC-a. Naime, tom je odredbom propisana obveza odgovorne osobe u pravnoj osobi, koja je vlasnik vozila, na davanje vjerodostojnog podatka o identitetu osobe kojoj je dala vozilo kojim je počinjen prekršaj iz ZSPC-a, na upravljanje. Međutim, iz podataka u spisu proizlazi da je vlasnik vozila os. V. R. Na taj je način, a s obzirom na to da je u konkretnom slučaju vlasnik vozila fizička, a ne pravna osoba, Prekršajni sud u Virovitici na štetu os. V. R. povrijedio materijalno prekršajno pravo iz čl. 196. toč. 4. PZ-15. jer je ZSPC povrijeđen u pitanju je li glede prekršaja koji je predmet optužbe primijenjen propis koji se ne može primijeniti.

 

Nadalje, s pravom državni odvjetnik ističe da je osuđenik kao vlasnik vozila, u smislu odredbe čl. 229. st. 3. ZSPC-a, dostavom potpunih podataka dvije osobe koje su mogle upravljati navedenim vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja ispunio svoju obvezu dostavljanja vjerodostojnog podatka o identitetu osobe kojoj je dao vozilo na upravljanje.

 

Naime, prekršaj iz čl. 229. st. 3. ZSPC-a čini vlasnik vozila koji odbije dati vjerodostojan podatak o identitetu osobe kojoj je vozilo dao na upravljanje, a prema odredbi čl. 229. st. 7. ZSPC-a novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 5.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj vlasnik vozila ako ne da vjerodostojan dokaz o osobi koja je upravljala vozilom u vrijeme počinjenja prekršaja. Citirane odredbe treba tumačiti kao jedinstvenu cjelinu na način da vjerodostojan nije samo onaj podatak koji dovodi do osobe koja je stvarno upravljala vozilom i počinila prekršaj, nego i onaj koji policiju dovede do osobe kojoj je vlasnik dao vozilo na upravljanje, neovisno o tome je li upravo ta osoba upravljala vozilom u trenutku počinjenja prekršaja iz ZSPC-a. U tom se kontekstu u vezi slične pravne problematike očitovao Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju od 23. prosinca 2014. broj: U-I-19909/2009, U-I-4899/2011, U-I-6274/2012, U-I-1138/2014, U-I-6490/2014 i U-I-7776/2014.

 

Slijedom navedenog, kako je osuđenik u konkretnom slučaju dostavio podatke koji upućuju na osobe kojima je dao vozilo na upravljanje, a koje su mogući počinitelji prekršaja iz ZSPC-a, on je svoju zakonsku obvezu ispunio pa je stoga u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je, pri donošenju pobijane presude, na štetu osuđenika povrijeđeno materijalno prekršajno pravo iz čl. 196. toč. 1. PZ-15. jer je ZSPC povrijeđen u pitanju je li djelo za koje se protiv osuđenika vodio postupak prekršaj.

 

Zbog toga je na temelju čl. 513. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.) u vezi s čl. 220. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) trebalo utvrditi da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti Općinskom sudu u Virovitici na ponovno suđenje, kako je i presuđeno u izreci.

 

Zagreb, 5. veljače 2020.

 

              Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu