Broj: Gž-1322/16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Zlatku Lodeti, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom predmetu predlagatelja J. K., OIB:… iz G. G., zastupanog po punomoćnici V. C., odvjetnici iz Z., protiv protustranke N. K., OIB:… iz S., zastupanog po punomoćniku E. K., odvjetniku iz Z., radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, povodom žalbe predlagatelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, od 5. svibnja 2016. br. 41 R1-540/15-18, dana 7. listopada 2016.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, br. 41 R1-540/15-18 od 5. svibnja 2016.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem prvostupanjski sud je predlagatelja uputio na parnicu, radi realizacije zahtjeva za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina (ne određujući pri tome, što je bio dužan učiniti, obustavu izvanparničnog postupka).
Obrazlažući rješenje prvostupanjski sud navodi da je protustranka osporila suvlasničke omjere na nekretninama koji su predmet razvrgnuća, a prema stanju upisa prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pozivajući se na činjenicu dogradnje predmetnog stambenog objekta koju je i izvršila, za koju dogradnju je ishodila legalizaciju, tako da traži da joj predlagatelj prizna suvlasništvo nekretnina u 134/187 dijela, dok bi predlagatelj bio suvlasnik u preostalom dijelu od 53/187 dijela.
Obzirom na postojanje spora o omjeru suvlasništva stranaka na predmetnim nekretninama, prvostupanjski sud je predlagatelja, temeljem odredbe §268. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, uputio na parnicu, radi provođenja parnične diobe predmetne suvlasničke zajednice nekretnina.
Pravovremeno podnesenom žalbom predlagatelj, legitimirajući se kao tužitelj, pobija prvostupanjsko rješenje, ne navodeći zakonske žalbene razloge, uz prijedlog da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje, te protustranku uputi na parnicu, sugerirajući da je njegovo pravo (pravo protustranke) manje vjerojatno, odnosno tvrdeći da je prigovor tuženika (odnosno protustranke) o drugačijim suvlasničkim omjerima neosnovan i neutemeljen, radi čega bi ga trebalo uputiti na parnicu.
Žalba predlagatelja je neosnovana.
Prvostupanjski sud je uputio predlagatelja da razvrgnuće suvlasničke zajednice ostvari u parnici, propustivši pri tome odrediti i obustavu prvostupanjskog izvanparničnog postupka, što je trebala biti posljedica nepostojanja pretpostavki za izvanparnično razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, kako je to predviđeno čl. 48. st. 3 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN.91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14 – dalje ZV).
Predmetno izvanparnično razvrgnuće pokrenuto je temeljem inicijative predlagatelja J. K., koji očito ima interes za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, a takvo pravo, ukoliko su za njegovu realizaciju ostvarene potrebne pretpostavke, ostvaruje se u izvanparničnom postupku u smislu odredbe čl. 48. st. 3 ZV-a.
ZV ne propisuje u kojim se situacijama provodi parnični postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, pa je u tom smislu osnovano prvostupanjsko pozivanje na odredbu §268 bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku, koji propisuje da će u slučaju spora o bilo kojem pitanju reguliranom §267 istog Zakona, sud stranku s njenim zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice uputiti na parnicu.
Jedan od tih razloga je propisan i u stavku 2. toč. 2. tog §, tj. kada postoji spor o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela, što je ovdje slučaj.
Obzirom da je nesporno (to proizlazi i iz priložene dokumentacije), da je protustranka dogradila predmetnu kuću, te se slijedom toga poziva na ostvarenje prava na veći suvlasnički omjer, ostvarene su pretpostavke za upućenje predlagatelja na parnicu, kako je odlučio prvostupanjski sud, ističući za takvu odluku potrebne činjenične i procesne razloge.
Predlagatelj u konkretnoj procesnoj situaciji neosnovano (vjerojatno sugerirajući analogni procesni način odlučivanja kao u ovršnom postupku) sugerira, kao pravilan, daljnji tijek nastavka postupka, na način – da se protustranku (tuženika) uputi na parnicu, naime za vođenje parnice radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina potrebna je odgovarajuća dispozicija (procesnopravno izražena volja) aktivne strane u postupku. U konkretnoj procesnoj situaciji postupak razvrgnuća pokrenut je inicijativom predlagatelja, dakle, temeljem njegove volje i nastojanja da se razvrgne predmetna suvlasnička zajednica, pa je procesnopravno odlučno, i opće prihvaćeno u sudskoj praksi u takvim slučajevima, da se aktivnu stranu upućuje na parnicu, jer ne postoje nikakvi logički ni procesnopravno prihvatljivi razlozi – da se pasivnu stranu u takvom postupku sili na preuzimanje i ustrajanju na aktivnosti – vođenja parničnog postupka radi utvrđenja suvlasničkih prava na predmetnim nekretninama i razvrgnuća te suvlasničke zajednice.
Radi navedenog ovaj sud je temeljem §21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku u vezi čl. 380. toč.2 Zakona o parničnom postupku (NN.53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH - dalje ZPP) odbio žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.
U Varaždinu 7. listopada 2016.
