Baza je ažurirana 02.06.2025. 

zaključno sa NN 76/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Revd 117/2020-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Revd 117/2020-2

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u R., protiv tuženika S. M. R. iz R., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica V. M., odvjetnica u R., radi iseljenja i predaje u posjed, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja -2160/2019-2 od 10. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovnog broja P-2071/2017-23 od 25. ožujka 2019., u sjednici održanoj 28. siječnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Dopušta se podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovnog broja -2160/2019-2 od 10. listopada 2019. u odnosu na sljedeće pravno pitanje:

 

Kada vlasnik stana zahtjeva iseljenje i predaju stana od osobe s kojom nije sklopljen ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, niti je ta osoba od vlasnika stana zatražila sklapanje takvog ugovora, a niti je ona takvu najamninu plaćala, a u ugovoru o najmu stana sa zaštićenom najamninom ranijeg najmoprimca je ta osoba bila navedena kao osoba na koju prava iz tog ugovora prelaze po smrti zaštićenog najmoprimca, je li kod ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva, primjenjujući test razmjernost, prednost ima tzv. pravo na dom u odnosu na Ustavom Republike Hrvatske zaštićeno pravo vlasništva?“.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom suđeno:

„1.               Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan koji glasi:

 

Nalaže se tuženiku S. M. R. iz R., ..., OIB: ..., da tužitelju M. S. iz R., ...., OIB: ..., preda u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, u podulošku br. 1, zk. ul. 613, k.o. T. – S., koji se nalazi u stambenoj i poslovnoj zgradi u R. u ulici ... ( u zemljišnim knjigama upisan stari naziv ulice: ...), sagrađenoj na . br. 2303/1, koja je u naravi dvosobni stan sa nusprostorijama na prvom katu sa desne strane južnog lijevog stubišta, sve u roku 15 dana.ˮ

 

2.               Nalaže se tužitelju, da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“.

 

Drugostupanjskom je presudom odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude u smislu odredbe čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 – dalje: ZPP) u kojem, kao važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, naznačuje sljedeća pravna pitanja:

 

„1. Na kojoj je stranci teret dokazivanja vjerodostojnosti potpisa treće osobe na ispravi koja se koristi kao dokaz u postupku ukoliko jedna od stranaka postupka ospori vjerodostojnost potpisa treće osobe na toj ispravi, tj. je li vjerodostojnost potpisa treće osobe na ispravi koja se koriti kao dokaz u postupku dužna dokazivati stranka koja osporava vjerodostojnost potpisa i time dokazivati negativnu činjenicu ili je teret dokazivanja na stranci koja tvrdi da je riječ o vjerodostojnom potpisu?

 

2. Je li član kućanstva pok. zaštićenog najmoprimca u obvezi pozvati najmodavca na zaključenje ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom u slučaju da je pok. zaštićeni najmoprimac imao s najmodavcem zaključen ugovor različit od ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom  kojim je regulirao prava i obveze s osnove korištenja stana na kojem postoji pravo korištenja kao zaštićeni najmoprimac?

 

3. Ima li pravo na dom kako je isto utvrđeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prednost pred pravom vlasništva u slučaju ugovora o najmu stana sa zaštićenom najamninom ukoliko je zaštićeni najmoprimac član kućanstva pokojnog zaštićenog najmoprimca, pod uvjetom da zaštićeni najmoprimac koji je svojstvo zaštićenog najmoprimca stekao temeljem zakona nije zaključio valjan ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom, a član kućanstva nije niti nakon smrti zaštićenog najmoprimca zatražio zaključenje ugovora o najmu stana i na taj način sa najmodavcem uredio prava i obveze glede visine najamnine i načina korištenja stana?

 

4. Ima li pravo na dom kako je isto utvrđeno Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda prednost pred pravom vlasništava ukoliko je zaštićeni najmoprimac za vrijeme boravka u nekretnini stjecao znatna novčana sredstva te istima raspolagao na način da je ista ulagao u poboljšanje predmetne nekretnine a ne u rješavanje vlastitog stambenog pitanja?“.

 

Tuženik je podnio odgovor na prijedlog za podnošenje revizije, kojim predlaže ovome sudu: donijeti odluku kojom se ne dopušta podnošenje revizijeˮ, dakle, predlaže odbaciti taj prijedlog.

 

Prvenstveno je za obrazložiti da o odgovoru na prvo, drugo i četvrto prijedlogom za dopuštenje revizije postavljeno pravno pitanje ne ovisi odluka o ovome sporu, jer se pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci ne temelji na premisama koje se problematiziraju tim pitanjima, pa je ocijenjeno da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u pogledu tih pitanja, sve u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a.

 

U pogledu trećeg prijedlogom postavljenog pitanja, za ukazati je da je ono na prvi pogled nepotrebno opširno postavljeno, ali je iz sadržaja toga pitanja, kao i iz cjelokupnog obrazloženja prijedloga za dopuštenje revizije, sa sigurnošću za zaključiti da njime tužitelj zapravo ukazuje na suprotstavljenost više prava i to (s jedne strane) prava vlasnika stana tražiti iseljenje iz stana najmoprimca iz čl. 38. Zakona o najmu stanova (Narodne novine broj 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, u daljnjem tekstu: Zakon o najmu stanova) i predaju u posjed stana i to iz razloga najmoprimčevog propuštanja zahtijevanja sklapanja ugovora u smislu odredbe čl. 38. st. 3. Zakona o najmu stanova, iz razloga najmoprimčevog odbijanja sklapanja ugovora o najmu stana u smislu te odredbe i iz razloga neplaćanja zaštićene najamnine u smislu odredbe čl. 6. i 7. Zakona o najmu stanova, a sve to povezano sa tužiteljevim pravom vlasništva i (sa druge strane) pravom najmoprimca na poštovanje svoga doma (pravo na dom) u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovori br. 18/97,6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17, u daljnjem tekstu: Konvencija). U tom smislu prijedlogom za dopuštenje revizije sadržajno je problematizirano, je li u opisnoj situaciji, prilikom donošenja odluke u tom sporu potrebno utvrditi i (ne)opravdanost miješanja javne vlasti na ostvarenje prava najmoprimca na dom u smislu odredbe čl. 8. st. 2. Konvencije na način da se prilikom provedbe testa razmjernosti (osim utvrđivanja samoga prava najmoprimca na dom) uzima u obzir i (ne)ispunjenje obveze najmoprimca u smislu odredbe čl. 38. st. 3. Zakona o najmu stanova, njegove obveze plaćanja najamnine, ali također i prava najmodavca na regulaciju pravnog odnosa sa najmoprimcem sklapanjem takvog ugovora o najmu stana, kao i pravo najmodavca na isplatu najamnine, sto sve proističe iz njegovog prava vlasništva.

 

Prethodno obrazloženo, a pojednostavljeno sadržajno uobličeno, korespondira pitanju navedenom u izreci ovoga rješenja te ovaj sud ocjenjuje da je to pitanje važno za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a osobito za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Time su se, u pogledu toga pitanja, ispunile pretpostavke za dopuštenje revizije sukladno odredbi članka 385.a st. 1. ZPP-a, pa je valjalo, a na temelju odredbe čl. 387. st. 6. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 28. siječnja 2020.

 

 

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu