- 1 -              Poslovni broj: UrII-155/19-2

Poslovni broj: UrII-155/19-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u povodu prijedloga H. Š. iz Z., radi odlučivanja o sukobu nadležnosti (radi nepostupanja tuženika u predmetu prava na pristup informacijama) između Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske i Gradskog ureda za opću upravu Grada Z., na sjednici vijeća održanoj 23. siječnja 2020.

 

r i j e š i o   j e

 

              Prijedlog se odbacuje.

 

Obrazloženje

 

              Predlagatelj H. Š. je ovom Sudu dana 9. srpnja 2019. podnio prijedlog radi odlučivanja o sukobu nadležnosti između Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske i Gradskog ureda za opću upravu Grada Z., ističući da je došlo do propuštanja donošenja pojedinačne odluke i postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku. Nadalje navodi da je tuženiku podnio prijedlog radi izvršenja nenovčane tražbine utvrđene pravomoćnim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-008-07/17-01/273, urbroj: 401-01/04-17-6 od 4. rujna 2017., jer je to rješenje potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Nadalje navodi da je tuženik ustupio navedeni prijedlog za donošenje rješenja radi izvršenja nenovčane obveze Gradskom uredu za opću upravu Grada Z., smatrajući da nije stvarno nadležan. Gradski ured za opću upravu Grada Z. se oglasio također stvarno nenadležnim za postupanje po prijedlogu za donošenje rješenja radi izvršenja nenovčane obveze. Predlagatelj je na temelju članka 19. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09. – dalje: ZUP) podnio ovom Sudu prijedlog za odlučivanje o sukobu nadležnosti. Predložio je da ovaj Sud odluči o sukobu stvarne nadležnosti Povjerenika za informiranje Republike Hrvatske te Grada Z., Gradskog ureda za opću upravu u žurnom postupku, a uz prijedlog je dostavio i prateću dokumentaciju.

Iz sadržaja podneska Povjerenika za informiranje od 14. lipnja 2019. koji je tužitelj priložio uz prijedlog proizlazi da Povjerenik smatra da nije nadležan za izvršenje rješenja. Stoga je dostavio prijedlog za izvršenje s prilozima Gradskom uredu za opću upravu Grada Z., u skladu s člankom 54. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, 150/11., 12/13., 93/16. i 104/16.), te člankom 2. Zakona o Gradu Zagrebu („Narodne novine“, 62/01., 125/08., 36/09. i 119/14.), smatrajući da je upravo Gradski ured za opću upravu Grada Z. nadležan za postupanje po navedenom prijedlogu.

S time u vezi Gradski ured za opću upravu Grada Z. u dopisu od 3. srpnja 2019. pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da nije nadležan za izvršenje predmetne nenovčane obveze, odnosno da nije ovlašten poduzimati radnje iz članka 139. ZUP-a.

Pri tome se poziva na pobliže navedene odredbe ZUP-a i iscrpno obrazlaže da je u konkretnom slučaju za postupanje po prijedlogu za izvršenje nenovčane obveze nadležan Povjerenik za informiranje, jer će se temeljem odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, 25/13. i 85/15. – dalje: ZPPI), kao mjerodavnog materijalno pravnog propisa na temelju kojeg je ovlašten postupati, te rješenjem korisniku omogućiti pristup informacijama, ukoliko utvrdi da je žalba osnovana, postupajući u skladu s odredbom članka 25. stavka 7. ZPPI-a. Stoga smatra da nema zapreke da Povjerenik primijeni i druge odredbe ZPPI-a, konkretno odredbu članka 25. stavka 7. i 8., a posljedično i članak 21. stavak 1. i članak 62. stavak 1. točka 1. ZPPI-a.

Posebno upire na primjenu odredbe članka 138. stavka 2. ZUP-a na koji se Povjerenik poziva u navedenom dopisu. Prema toj zakonskoj odredbi, ako je propisano da izvršenje ne može provoditi javnopravno tijelo koje je o stvari rješavalo u prvom stupnju, a nije propisano za to ovlašteno tijelo, izvršenje provodi prvostupanjsko tijelo državne uprave nadležno za poslove opće uprave prema mjestu prebivališta, odnosno boravištu izvršenika ili prema sjedištu pravne osobe ako je izvršenik pravna osoba. Tijelo koje rješenje izvršava je dužno na rješenje koje se izvršava staviti potvrdu izvršnosti i dostaviti ga javnopravnom tijelu nadležnom za postupanje, s time da ta zakonska odredba ne propisuje „da ako izvršenje ne može provoditi prvostupanjsko tijelo“, već propisuje „ako je propisano da izvršenje ne može provoditi javnopravno tijelo“. Stoga zaključuje da se Povjerenik pogrešno poziva na odredbu članka 138. stavka 2. ZUP-a. Iz navedenih razloga, Gradski ured za opću upravu smatra da nije nadležan za izvršenje predmetne nenovčane obveze, temeljeći takav zaključak na odredbi članka 138. ZUP-a, jer u konkretnom slučaju nije propisano da izvršenje ne može provoditi javnopravno tijelo koje je u upravnoj stvari riješilo u prvom stupnju.

Prema ocjeni ovog Suda nema mjesta odlučivanju o prijedlogu H. Š. za odlučivanje o sukobu nadležnosti.

Naime, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predlagatelj od tuženika tražio da donese rješenje radi izvršenja nenovčane obveze koja je utvrđena njegovim pravomoćnim rješenjem. Tuženik smatra da je za izvršenje nenovčane obveze stvarno nadležan Grad Z., Gradski ured za opću upravu, a Gradski ured za opću upravu Grada Z. smatra da je za izvršenje nenovčane obveze nadležan Povjerenik.

Prethodno tome je rješenjem tuženika od 4. rujna 2017., potvrđenim presudom ovog Suda, poslovni broj: UsII-265/17-8 od 25. listopada 2018. naloženo prvostupanjskom tijelu Hrvatskoj elektroprivredi da H. Š. omogući pristup pobliže navedenim informacijama, a koji nalog tuženika naveden u tom rješenju prvostupanjsko tijelo nije izvršilo pa je predlagatelj H. Š. izvršenje tog rješenja tražio od Povjerenika prijedlogom, koji je Povjerenik ustupio Gradskom uredu za opću upravu Grada Z. kao nadležnom za izvršenje nenovčanih obveza pozivom na odredbu članka 134., 138. stavak 1. i 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09., dalje: ZUP), kao i pozivom na stajalište zauzeto u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UrII-17/19 od 28. veljače 2019.

Prema odredbi članka 134. ZUP-a, izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu odnosno njegovih pravnih slijednika, a prema odredbi članka 138. stavka 1. ZUP-a izvršenje nenovčanih obveza provodi javnopravno tijelo koje je o stvari riješilo u prvom stupnju.

Prema odredbi članka 142. stavka 1. i 3. ZUP-a javnopravno tijelo koje provodi izvršenje prisilit će izvršenika na ispunjavanje obveze iz rješenja novčanom kaznom, ako izvršenje putem trećih osoba nije moguće ili je neprikladno za postizanje svrhe izvršenja.

U slučaju daljnjeg neispunjavanja obveze izreći će se druga, veća novčana kazna unutar utvrđenog raspona. Ako je potrebno novčana kazna može se izreći više puta.

Pozivajući se na citirane zakonske odredbe Povjerenik za informiranje je zaključio da nije nadležan za izvršenje svog rješenja od 4. rujna 2017.

Nadalje, iz podataka spisa predmeta proizlazi da Gradski ured za opću upravu Grada Z. smatra, a koje razloge pobliže i obrazlaže da nije nadležan za izvršenje predmetne nenovčane obveze, odnosno da nije ovlašten poduzimati radnje iz članka 139. ZUP-a. S time u vezi ističe da bi takvo postupanje bilo suprotno odredbi članka 138. stavka 1. ZUP-a.

Prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju se uopće ne može raditi o izvršenju nenovčane tražbine u smislu članka 138. stavka 1. ZUP-a,  kako to pogrešno smatraju i podnositelj prijedloga i Povjerenik za informiranje, a niti se radi o rješenju podobnom za izvršenje u smislu članka 133. ZUP-a.

Rješenjem Povjerenika je naloženo Gradu Z. da odluči o zahtjevu podnositelja H. Š. o pristupu određenim informacijama je drugostupanjsko rješenje, a takvo rješenje kojim se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, što je slučaj u ovoj stvari, nije rješenje koje može steći svojstvo izvršnosti u smislu članka 133. stavka 3. ZUP-a, jer time nije riješena upravna stvar. S tim u vezi se napominje da drugostupanjsko rješenje kojim se rješava upravna stvar stječe svojstvo izvršnosti, dostavom stranci.

Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da nije svako rješenje koje je steklo formalno izvršnost podobno za izvršenje, niti je svako izvršenje rješenja izvršenje u smislu postupovnih odredaba ZUP-a.

Iz rješenja Povjerenika nesporno proizlazi da prvostupanjsko javnopravno tijelo (Hrvatska elektroprivreda d.d.) nije u nastavku postupka, po nalogu tuženika, donijelo odgovarajuće rješenje o zahtjevu tužitelja za pristup traženim informacijama, a niti je rješenje tuženika kojim je u povodu žalbe predlagatelja, odobren pristup tim informacijama, podobno za izvršenje, jer se uopće ne radi o izvršenju nenovčane obveze u smislu članka 138. – 144. ZUP-a.

U konkretnom slučaju se eventualno može raditi o institutu šutnje prvostupanjskog javnopravnog tijela, odnosno o nepostupanju po nalogu tuženika, a kada tijelo javne vlasti onemogući i ograniči pristup informacijama korisniku ne postupajući po odluci Povjerenika ili to ne učini u roku koji je odredio Povjerenik, u takvoj situaciji su na raspolaganju instituti propisani u članku 119. ZUP-a i članka 61. i 62. ZPPI-a. Naime, Povjerenik za informiranja Republike Hrvatske kao neovisno državno tijelo obavlja nadzor nad provedbom Zakona o pravu na pristup informacijama, čiji su cilj i svrha omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama kao i ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.  U tom smislu je tuženik nadležan za kontrolu zakonitosti postupanja tijela javne vlasti čije akte i postupanja ocjenjuje u žalbenom postupku.

Iz naprijed navedenih razloga u predmetnom slučaju nema uvjeta za odlučivanje o prijedlogu H. Š. za odlučivanje o sukobu nadležnosti pa je odgovarajućom primjenom članka 67. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, u vezi s člankom 19. stavkom 2. ZUP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 23. siječnja 2020.

                           

                    Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan, v.r.