Poslovni broj: Gž-841/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ireni Lenić, kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. Z. B. iz Z…, odlučujući o žalbi zakonske nasljednice M. B. OIB:…, iz Z…, protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-5187/2018-2 od 18. srpnja 2019. godine, na dan 23. siječnja 2020. godine,

r i j e š i o  j e

              Prihvaća se žalba zakonske nasljednice M. B. , ukida se rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-5187/2018-2 od 18. srpnja 2019. godine i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

              Rješenjem o nasljeđivanju  prvostupanjskog suda je utvrđena ostavinska imovina iza ostavitelja te su njegovim nasljednicima na temelju zakona proglašeni A. B. , K. B. i M. B. kćerke ostavitelja svaka 1/3 dijela.

              Protiv navedenog rješenja je žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. ZPP-a podnijela zakonska nasljednica M. B. koja u žalbi navodi da je ostavinsku imovinu propušteno uvrstiti novčana sredstva koja su bila na računu ostavitelja u Kanadi. Nadalje navodi da je prvostupanjski sud propustio utvrditi pravu volju oporučitelja,  te da je  u odnosu na  ostavinsku imovinu u Z. imovinu trebalo rasporediti sukladno oporuci od 24. kolovoza 2005. godine kojom je ostavitelj raspolagao sa imovinom u Republici Hrvatskoj tvrdeći da je sadržaj oporuke od 26. kolovoza 2005. godine prvostupanjski sud tumačio na pogrešan način. Žaliteljica navodi i da je sud propustio utvrditi valjanost oporuka po kanadskom pravu, gdje su oporuke sačinjene, navodeći da je sud valjanost oporuka te opoziv oporuka tumačio primjenjujući različito mjerodavno pravo, pri čemu nije obrazložio koje zakonske odredbe po mjerodavnom pravu je primijenio. Stoga  predlaže ukidanje rješenja te vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu podredno preinaku rješenja na način da se u ostavinsku imovinu uvrsti iznos novčanih sredstava u Kanadi i raspodijeli na tri jednaka dijela. 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

              Žalba je osnovana.

              Prvostupanjski sud je utvrdio da su zakonski nasljednici ostavitelja kćerke ostavitelja M. B. , K. B. i A. B. te da u ostavinsku imovinu ostavitelja ulaze nekretnine ostavitelja u Republici Hrvatskoj – u naravi stan u Z..

              Također je utvrdio da je oporučitelj sačinio oporuku od 17. kolovoza 2005. (ovjerenu 24. kolovoza. 2005.) kojom je ostavitelj raspolagao nekretninama u Z. koje je ostavio zakonskoj nasljednici M. B. , oporuku od 24. kolovoza 2005., te oporuku od 26. kolovoza kojom je opozvao sve ranije oporuke i kojom je raspolagao novčanim sredstvima koja se nalaze na računu u banci u Kanadi u korist zakonskih nasljednica K. i A. B. na jednake dijelove.

              Zaključujući da je oporukom od 26. kolovoza 2005. ostavitelj izričito opozvao sve ranije oporuke, pa tako i oporuku od 17. kolovoza 2005., prvostupanjski sud je u odnosu na nekretninu u Z. primijenio zakonsko nasljeđivanje. A. i K. B. su dostavile nasljedničke izjave kojim se prihvaćaju nasljedstva temeljem zakona, dok je o nasljednom pravu žaliteljice sud odlučio primjenom odredbe čl. 219. st. 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine, broj 48/03., 163/03., 35/05., 33/15., 127/13. i 14/19.- u nastavku teksta: ZN), slijedom čega je ostavinsku imovinu uručio zakonskim nasljednicama na jednake dijelove.

Osnovano žaliteljica ukazuje da u postupku koji je prethodio donošenju rješenja o nasljeđivanju nisu raspravljene sve sporne činjenice  od kojih zavisi pravo na nasljedstvo a naročito pravovaljanost i sadržaj oporuka koje je sastavio ostavitelj, pri čemu je prvostupanjski sud propustio navesti odredbe mjerodavnog prava koje se primjenjuje temeljem odredbi Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima("Narodne novine": 53/91 i 88/01) s obzirom na međunarodni element.

U smislu navedenog Zakona utvrđuje se i nadležnost za raspravljanje nepokretne i pokretne imovine ostavitelja.

              Iz stanja spisa proizlazi da je ostavitelj 24. kolovoza 2005. u javnobilježničkom uredu u Kanadi ovjerio kod notara jednu oporuku na hrvatskom jeziku koja na kojoj se nalazi datum 17. kolovoza 2005. kojom je raspolagao stanom u Z., koji je ostavio svojoj kćerki M. B..  Istog dana i u istom javnobilježničkom uredu  javni bilježnik je sastavio i ovjerio drugu oporuku na engleskom jeziku kojom je ostavitelj raspolagao novčanim sredstvima na svim njegovim računima, a 26. kolovoza 2005. je u istom javnobilježničkom uredu isti javni bilježnik sačinio novu oporuku na engleskom jeziku, u kojom se pod točkom I. opozivaju sve ranije oporuke koje je sačinio ostavitelj te navedenom oporukom ostavitelj raspolaže novčanim sredstvima u Kanadi tako da ih ostavlja kćerkama A. i K. B..

Ističući da su obje oporuke na engleskom jeziku sastavljene po unaprijed tipiziranim obrascima, te da je u obje oporuke sačinjene na engleskom jeziku ostavitelj raspolagao pokretninama- novčanim sredstvima i da niti u jednoj oporuci nije raspolagao stanom u Z., zakonska nasljednica M. B. smatra da se opoziv ranije sačinjenih oporuka ne odnosi na oporuku kojom je ostavitelj raspolagao stanom u Z. i da odredbe ranije  oporuke  kojom je ostavitelj raspolagao sa stanom u Z. mogu ostati na snazi jer nisu u suprotnosti sa odredbama nove oporuke. Pri tome ističe da odredbe oporuke valja tumačiti prema pravoj namjeri ostavitelja  kako to propisuje odredba čl. 50. ZN-a prema kojoj odredbe oporuke valja tumačiti prema pravoj namjeri ostavitelja.

Zakonske nasljednice A. i K. B. smatraju, a budući je u oporuci od 26. kolovoza 2005. oporučitelj izričito izjavio da opoziva sve ranije oporuke i  da se opoziv odnosi i na oporuku kojom je oporučitelj raspolagao stanom u Zagrebu, kako je to u  i tumačio prvostupanjski sud.

              Osim navedenog iz spisa proizlazi da stranke osporavaju pravovaljanost navedenih oporuka ističući da oporuka na hrvatskom jeziku nije sastavljena u pogledu oblika po pravu Republike Hrvatske a da oporuka sastavljena na engleskom jeziku nije pravovaljana  obzirom da je svjedok oporuke osoba koja ne može biti svjedok oporuke zbog srodstva s oporučiteljem.  

S obzirom da su oporuke sačinjene u inozemstvu – u Kanadi,  ocjenu pravovaljanosti u pogledu oblika treba cijeniti u smislu odredbe  čl. 31. st.1. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima.

Prema navedenoj odredbi  oporuka je pravovaljana u pogledu oblika ako je pravovaljana po jednom od ovih prava:

1) po pravu mjesta gdje je oporuka sastavljena;

2) po pravu države čiji je državljanin bio oporučitelj bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti;

3) po pravu oporučiteljeva prebivališta bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti;

4) po pravu oporučiteljeva boravišta bilo u vrijeme raspolaganja oporukom bilo u vrijeme smrti;

5) po pravu Republike Hrvatske;

6) za nekretnine — i po pravu mjesta gdje se nekretnina nalazi,

a u smislu odredbe st. 2. opozivanje oporuke pravovaljano je što se tiče oblika ako je taj oblik pravovaljan bilo po kojem pravu prema kojem je, u skladu s odredbama stavka 1. ovog članka, oporuka mogla biti pravovaljano sastavljena.

U odnosu na spornu činjenicu da li se sadržaj o opozivu odnosi i na oporuku ostavitelja kojom je ostavitelj raspolagao valja ukazati da su oporuke sačinjene na engleskom jeziku oporuke gotovo identičnog tipiziranog sadržaja u kojima se u obje oporuke navodi da se izričito opozivaju sve ranije oporuke. Osim toga ovim oporukama je oporučitelj raspolagao samo novčanim sredstvima u inozemstvu, pa je prema stavu ovog suda potrebno  utvrditi da li se radi o izričitom opozivu  prve oporuke pri čemu osnovano žaliteljica upozorava na odredbu čl. 50. ZN-u. po  o kojoj odredbi  sud prilikom tumačenja oporuke odredbe oporuke tumači prema oporučiteljevoj pravoj namjeri.

S obzirom da su navedene činjenice među strankama ostavinskog postupka sporne, sud je dužan  sukladno odredbi čl. 222. ZN-a  uputiti stranke da o tom pitanju odluči parnični sud.

Naime, u smislu odredbe čl.222.  ZN-a sud će prekinuti ostavinsku raspravu i uputiti stranku da provedu parnicu ako su među strankama sporne činjenice od kojih zavisi pravo na nasljedstvo a naročito pravovaljanost ili sadržaj oporuke.

Kako sud prvog stupnja odredbu čl. 222. st. 1. ZN-a nije primijenio, temeljem odredbe čl. 380. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13) prvostupanjsko rješenje je ukinuto je i predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će primjenom odredbe čl. 222. st. 1. ZN-a donijeti odgovarajuću odluku.             

Vukovar, 23. siječnja 2020.

                               SUDAC

                            Irena Lenić