- 1 -              I Kž 594/2019-4

Broj: I Kž 594/2019-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. M., zbog kaznenog djela iz čl. 110. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11. – I.), odlučujući o žalbi zatvorenika G. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 16. listopada 2019. broj Ik I-671/2019-10., u sjednici održanoj 23. siječnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba zatvorenika G. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem je odbijen prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust s izdržavanja kazne.

Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u L. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju 20 godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 19. listopada 2017. broj Kv I-68/2017-4., zbog kaznenih djela iz čl. 110. i dr. KZ/11. – I.

Kazna mu teče od 5. ožujka 2006., a predviđeni istek je 5. ožujka 2026.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik G. M., po opunomoćeniku J. F., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti, odnosno pobijano rješenje preinačiti i prihvatiti prijedlog zatvorenika za uvjetni otpust.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), koji se u ovom postupku primjenjuje prema odredbi čl. 44. st. 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je neosnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08. – II.). Sud prvog stupnja je, u pogledu odlučnih činjenica, označio razloge na kojima se zasniva izreka rješenja. Označeni razlozi su valjani, jasni i bez proturječja.

Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog za uvjetni otpust, pozivajući se na negativno mišljenje upravitelja Kaznionice u L. Iz izvješća, naime, proizlazi kako zatvorenik, u odnosu na počinjena kaznena djela, kajanje izražava tek u verbalnom izričaju. Rizik od kriminalnog povrata aktualno je procijenjen izrazito visokim, kao i rizik od ozbiljne štete prema drugima, jer je zatvorenik, u psihički dekompenziranim stanjima, neselektivan pri odabiru žrtava. Zatvorenik ne koristi izvankaznioničke pogodnosti, a prema dijagnostičkim podacima, radi se o introvertiranoj osobi, nepovjerljivoj, iznimno empatijski reduciranoj, koja preferira nekonvencionalni stil života, mimo društveno uvriježenih vrijednosti i normi.

Pored toga, iako u Kaznionici u L., gdje se nalazi od 27. kolovoza 2018., nisu evidentirani stegovni prijestupi, zatvorenik je tijekom boravka u Kaznionici u F., u Bosni i Hercegovini, u više navrata bio stegovno sankcioniran.

Prema čl. 59. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11. – II.) sud može otpustiti osuđenika s izdržavanja kazne zatvora ako se, uz ispunjenje ostalih uvjeta iz čl. 59. st. 2. KZ/11. – I., osnovano očekuje da on neće počiniti kazneno djelo. Uzevši u obzir citiranu odredbu, kraj utvrđenog stanja stvari, činjenica da zatvorenik ne treba izdržati više kazni zatvora i nema novih kaznenih postupaka u tijeku, nije od odlučujućeg utjecaja na pravilnost pobijane odluke. To tim više kada se ima u vidu da zatvorenik izdržava kaznu zatvora u trajanju 20 godina, a predviđeni istek je 5. ožujka 2026.

Sve izložene okolnosti, neovisno o urednom tijeku izdržavanja kazne zatvora, osiguranom poslijepenalnom prihvatu zatvorenika i zadržanoj podršci obitelji, upućuju na zaključak da se još ne može govoriti o postignutoj specijalnoj niti generalnoj prevenciji.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je za postizanje pune svrhe kažnjavanja potrebno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

Slijedom izloženog, a kako žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. – II., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. – II. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. siječnja 2020.