- 1 -              Poslovni broj: Usž-357/19-3

Poslovni broj: Usž-357/19-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. K., V. K., I. P., I. K., M. L., Z. R., L. O., M. T. Š., V. K. i N. B., svi iz Z., koje zastupa opunomoćenik D. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. s. k. g. d.o.o., Z., radi sanacije međukatne konstrukcije, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1143/16-19 od 19. rujna 2018., na sjednici vijeća održanoj dana 23. siječnja 2020.

p r e s u d i o   j e

1. Žalba se usvaja i poništava točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-1143/16-19 od 19. rujna 2018.
2. Tužbeni zahtjev se odbija i potvrđuje rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora građevinske inspekcije, Područnog ureda u Z., KLASA:UP/I-362-02/16-02/267, URBROJ: 531-07-1-1-1/MK-16-2 od 10. ožujka 2016.

Obrazloženje

Osporenom presudom je poništeno rješenje tuženika,  Uprave za inspekcijske poslove, Sektora građevinske inspekcije, Područnog ureda u Z., KLASA: UP/I-362-02/16-02/267, URBROJ: 531-07-1-1-1/MK-16-2 od 10. ožujka 2016., kojim je suvlasnicima zgrade u Z., zbog opasnosti po život, između ostalog, naređeno otklanjanje oštećenja međukatne konstrukcije u dijelu kupaonice između stana u prizemlju i stana na katu desno ove stambene zgrade, uz upozorenje o mogućnosti izvršenja po trećoj osobi, a na trošak izvršenika. Poništeno rješenje sadrži još i niz upozorenja i predmnijeva koje se odnose na suvlasnike i njihova prava na zajedničkim dijelovima zgrade. Presudom je izražen stav da je otklanjanje oštećenja opasnih po život trebalo narediti upravitelju stambene zgrade, a ne suvlasnicima.

Tuženik osporava presudu navodeći da je iz raspoloživih činjenica sud izveo pogrešan zaključak i pogrešno primijenio materijalno pravo, jer je ovlast inspektora u odnosu na popravke oštećenja na građevinama, koja su opasna po život, propisana izričitom odredbom članka 27. Zakona o građevinskoj inspekciji („Narodne novine“, broj 153/13., dalje ZoGI) pa je naredbu mogla izreći samo vlasnicima objekta, a ne upravitelju zgrade te da je pozivanje suda na praksu Visokog upravnog suda pogrešno, pošto se praksa odnosi na vrijeme prije donošenja ZoGI-a, čijim je člankom 27. ispunjena prijašnja pravna praznina i sada je određeno  kome se naređuju popravci oštećenja zgrade, u smislu odredbe članka 383. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09. i 143/12., dalje ZoVDSP). Predlaže usvojiti žalbu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

Tužitelj i zainteresirana osoba na strani tuženika nisu odgovorili na žalbu.

Žalba je osnovana.

Iz podataka spisa proizlazi da je građevinski inspektor, u provedbi inspekcijskog nadzora oštećenja na postojećoj stambenoj građevini izgrađenoj na kč.br. 3922 k.o. Č., u Z., dana 26. listopada 2015. obavio inspekcijski pregled stana u prizemlju desno (stan R.) te je tada utvrđeno da je u tom stanu, u kupaonici, desno od ulaza u stan, međukatna konstrukcije uz stubišni zid poduprta ABS pločom, drvenim gredicama i metalnim podupiračima, izvedeno radi sprječavanja opasnosti po život od oštećenja međukatne konstrukcije izazvanog vlagom iz kupaonice stana na prvom katu (stan Č.). Iz elaborata sanacije je utvrđeno da je došlo do propadanja drvenog grednika stropa, što je potrebno sanirati pa je građevinski inspektor, pozivom na odredbu članka 27. stavka 1. i 6., članka 28., 30., 32. 33. i 38. ZoGI-a, donio tužbom osporeno rješenje.

Prvostupanjski sud je, uzevši kao osnovan navod tužbe o promašenoj pasivnoj legitimaciji suvlasnika za otklanjanje oštećenja opasnih po život, pozivom na dosadašnju sudsku praksu ovog Suda i odredbu članka 383. ZoVDSP-a, poništio rješenje građevinskog inspektora i izrazio stav da je nalog za otklanjanje oštećenja trebalo uputiti upravitelju zgrade, kojeg ova zgrada nedvojbeno ima u pravnoj osobi: G. s. k. g. d.o.o. Z.

Međutim, u pravu je tuženik kada upire na odredbe o svojoj nadležnosti i činjenicu da je pravna praznina glede ovlasti inspektora uklonjena donošenjem novog Zakona o građevinskoj inspekciji, koji u svojem članku 27. izričito ovlašćuje inspektora na izricanje mjera radi uklanjanja oštećenja na zgradi, vlasniku zgrade, u ovom slučaju suvlasnicima. Ta odredba, iako u sukobu s odredbom članka 383. ZoVDSP, koja propisuje da se takve mjere nalažu upravitelju zgrade, a suvlasnicima tek ako zgrada nema upravitelja, predstavlja lex posteriori u odnosu na odredbu ZoVDSP-a i lex specialis u odnosu na ovlast građevinskog inspektora. Stoga je rješenje građevinskog inspektora doneseno na temelju izričite ovlasti iz zakona koji uređuje nadležnost tog javnopravnog tijela i sadrži upozorenja propisana tim zakonom te je stoga u svim svojim dijelovima zakonito.

Zbog toga je osnovana žalba tuženika i odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

Tužitelji smatraju da rješenje inspektora sadrži naloge i upozorenja koji spadaju u sudsku nadležnost pa da je, stoga, ništavo, drže da oštećenja treba popraviti onaj koji ih je uzrokovao, o čemu je u tijeku postupak pred redovnim sudom, osporavaju svoju pasivnu legitimaciju i predlažu poništiti osporeno rješenje građevinske inspekcije.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Ovaj je Sud, u dijelu ocjene osnovanosti žalbe tuženika, obrazložio razloge usvajanja žalbe, koji se izravno odnose i na osnovanost tužbenog zahtjeva.

Naime, tužitelji, kao suvlasnici oštećene zgrade, koja oštećenja predstavljaju opasnost po život, što proizlazi iz sanacijskog elaborata, u spisu predmeta, dužni su postupiti po naloženim mjerama građevinskog inspektora, jer će se, u protivnom, te mjere izvršiti po trećoj osobi i na teret suvlasnika. Odgovornost za nastanak oštećenja nije predmet ocjene u inspekcijskom postupku, čija je svrha u konkretnoj stvari, zaštita i sprječavanje opasnosti po život zbog oštećenja zgrade čiji su suvlasnici upravo tužitelji, a tužitelji povrat uloženog  imaju pravo naknaditi od štetnika u posebnoj parnici.

Kao što je naprijed navedeno, rješenje tuženika je doneseno na temelju ovlasti iz članka 27. ZoGI i sadrži sva, tim zakonom, propisana upozorenja, njime ni na koji način nije povrijeđen zakon na štetu suvlasnika, već je, u stvari, doneseno u korist i sa svrhom zaštite suvlasnika i u javnom interesu.

Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17) , odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 23. siječnja 2020.

Predsjednica vijeća

Evelina Čolović Tomić, v.r.