- 1 -              Revt 175/2013-2

Broj: Revt 175/2013-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.d. K., Slovenija, kojeg zastupa punomoćnik E. Š., odvjetnik u S., protiv tuženika D. d.o.o. S., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u S., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2164/09-3 od 19. rujna 2012., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-1895/07 od 17. prosinca 2008., u sjednici održanoj 22. siječnja 2020.

p r e s u d i o   j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu 232.164,90 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti s pripadajućim kamatama i troškovima postupka (točka I izreke), dok je točkom II izreke pobijane presude određeno je da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi trošak parničnog postupka.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP, pobijajući presudu u cijelosti, s prijedlogom ovom sudu prihvatiti reviziju, preinačiti presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno, ukinuti u cijelosti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 84/08 i 57/11 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se tužitelj poziva u reviziji.

Prvenstveno, kada je u pitanju pozivanje na rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3558/04 od 11. rujna 2007., valja navesti da sudovi nisu vezani shvaćanjima svojih ranijih ukidnih odluka. Međutim, u konkretnom slučaju, nižestupanjski sudovi su polazeći od konačnog ugovora kojeg su stranke sklopile 20. studenog 1997. i koji prileži na listovima od 179 do 180 spisa, te provedenog financijskog vještačenja, a koje je provedeno na temelju knjigovodstvenih isprava i poslovnih knjiga, utvrdili činjenice važne za presuđenje u ovom predmetu. Dakle, sud prvog stupnja postupio je u skladu s ranijim shvaćanjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske izraženim u rješenju poslovni broj Pž-3558/04 od 11. rujna 2007., a koje se odnosilo na potrebu utvrđivanja sadržaja pravnog odnosa koji je postojao između stranaka. Dakle, nisu točni revizijski navodi da pobijana presuda ne sadrži razloge koji se odnose na poslovni odnos između stranaka.

Jednako tako, sudovi su dali razlog zbog čega su odbili prijedlog za ponovnim vještačenjem jer prigovori tužitelja na provedeno vještačenje, kako pred sudom prvog stupnja, tako i u žalbi, bili su općeniti i nekonkretizirani. Slijedom navedenog, za zaključiti je da je sud drugog stupnja odgovorio na sve bitne žalbene razloge tužitelja, te da se nije ostvarila niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

Na temelju utvrđenja da su stranke bile u ugovornom odnosu, prema kojem je tužitelj prodavatelj opreme i izvođač radova i to otpremanje s montažom i provedbom građansko-obrtničkih radova u hotelskim objektima B. i E. u B. na B., čiji je vlasnik Hotelsko poduzeće Z. r. d.o.o. B., a tuženik, kupac, odnosno naručitelj radova, a da je tuženik tužitelju za isporučenu robu i izvršene usluge platio više nego što mu je trebao platiti, sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev pozivom na odredbu iz čl. 19. Zakon o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91) odnosno odredbe članaka 30. i 53 Konvencije Ujedinjenih naroda o ugovorima o međunarodnoj prodaji robe (Službeni list bivše SFRJ - Međunarodni ugovori, broj 10/84).

Na taj način sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo.

Obzirom da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se tužitelj pozivao u svojoj reviziji, te da su sudovi u postupku koji je prethodio reviziji pravilno primijenili materijalno pravo, to je valjalo pozivom na odredbu čl. 393. ZPP presuditi kao u izreci.

Zagreb, 22. siječnja 2020.