- 1 -              Rev 788/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 788/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice S. Š. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Z., protiv ovršenika Grada Z., Z., kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovršenika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1659/16-2 od 31. svibnja 2016., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7121/11-8 od 15. siječnja 2016., u sjednici održanoj 21. siječnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija ovršenika te se ukida rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-1659/16-2 od 31. svibnja 2016. i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-7121/11-8 od 15. siječnja 2016. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

Rješenjem suda prvog stupnja računovodstvu tog suda naloženo je iz iznosa naplaćenog po rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrpl-7121/11 od 11. siječnja 2012. i položenog na poseban račun kod suda prvog stupnja isplatiti iznos od 631,51 kn na ime zakonske zatezne kamate utvrđene ovršnom ispravom na račun ovrhovoditeljice broj  kod Z. banke d.d., Z.

 

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog suda.

 

Protiv drugostupanjskog rješenja ovršenik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), predlažući da revizijski sud pobijano rješenje preinači, podredno isto ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje. Traži trošak sastava revizije.

 

Ovrhovoditeljica nije odgovorila na reviziju.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08 – dalje: OZ/96), odredba kojeg se zakona u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem čl. 339. i 340. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 139/10, 125/11, 150/11, 154/11, 12/12 i 70/12 – dalje: OZ/10) u vezi sa čl. 369. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12), u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

              Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

              U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

              U reviziji ovršenik postavlja sljedeće pitanje:

 

„Da li je u ovršnim postupcima vođenim radi naplate bruto plaće, raspoređivanje zaplijenjenog iznosa zateznih kamata predujma poreza i prireza na dohodak, kao i na druga javna davanja, na način da se isti pribroji kamatama na neto iznos plaće ovrhovoditelju predstavlja postupanje koje nije u skladu sa čl. 41. Ovršnog zakona kojim je propisano da se ovrha provodi u granicama određenim rješenjem o ovrsi i člankom 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj odredbi dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i zatezne kamate slijedom čega bi taj iznos imao pripasti ovlašteniku predujma poreza i prireza na dohodak, odnosno ovlaštenicima drugih javnih davanja?“

 

Iznoseći razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, revident navodi da o tom pravnom pitanju revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje, a da o istome postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Ujedno se poziva na rješenje Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2204/13 od 25. studenog 2013. i rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3606/13 od 2. prosinca 2013.

 

U rješenju Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-2204/13 od 25. studenoga 2013. izraženo je pravno shvaćanje da iako je ovrhovoditeljici ovršnom ispravom dosuđena bruto plaća sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose plaće, ovrhovoditeljica nema pravo naplatiti zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, budući da prema posebnim propisima obveza plaćanja poreza i prireza dospijeva tek prilikom isplate plaće, pa da stoga takva obveza koja nije dospjela, ne pripada niti ovrhovoditeljici.

 

U rješenju Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-3606/13 od 2. prosinca 2013. na koje se nadalje poziva revidentica izraženo je shvaćanje da zatezne kamate na mjesečni iznos dijela bruto plaće koji se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza, ne pripada ovrhovoditeljici već poreznoj upravi.

 

Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s odredbom čl. 382. st. 2. ZPP u vezi s čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 19. st. 1. OZ/96 ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, budući da je pobijana odluka posljedica stava drugostupanjskog suda u odnosu na to pravno pitanje o kojem postoji suprotna praksa drugostupanjskih sudova, i da je stoga revizija dopuštena, te je ovaj sud pobijanu odluku ispitao samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP.

 

Ovršenik u podnesenoj reviziji osporava pravilnost odluke kojom je, nakon što je cjelokupno dosuđeni iznos naplaćen od ovršenika i prenesen na poseban račun prvostupanjskog suda, te po pribavljanju od nadležne porezne uprave obračuna poreza, prireza i doprinosa, dio naplaćenog iznosa s osnove obračunatih zateznih kamata na iznos poreza i prireza na dohodak (a koji je u priležećem obračunu porezne usprave pribrojen obračunatom iznosu zateznih kamata na neto iznos plaće) odredio da se ima isplatiti ovrhovoditelju.

 

Iz spisa proizlazi da je ovrhovoditeljica prijedlogom za ovrhu u ovoj pravnoj stvari zahtijevala da sud donese rješenje o ovrsi te da sukladno obračunu porezne uprave donese rješenje o namirenju, kojim će određeno odrediti dio zaplijenjenog iznosa koji će se isplatiti poreznoj upravi, dio koji će se isplatiti na račun na koji se uplaćuju doprinosi te da se ovrhovoditeljici na njezin račun ima isplatiti iznos neto plaće sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

Odlučujući o osnovanosti ovrhovoditeljičinog prijedloga za ovrhu prvostupanjski sud je prijedlog ocijenio osnovanim te otiskivanjem štambilja donio rješenje o ovrsi broj Ovrpl-7121/11 od 11. siječnja 2012. kojim je odredio predloženu ovrhu.

 

Sukladno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP u svezi s čl. 19. st. 1. OZ/96, sud je prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditeljice vezan ovršnim zahtjevom koji je u njemu sadržan, dok tražbinu iz ovršne isprave ovrhovoditeljica može zahtijevati i u manjem iznosu od onoga na koji ima pravo po ovršnoj ispravi.

 

Budući da je prvostupanjski sud donošenjem rješenja o namirenju u cijelosti postupio po ovršnom zahtjevu ovrhovoditeljice (određivanjem iz cjelokupnog naplaćenog iznosa bruto plaće s obračunatim zateznim kamatama na isti iznos, dijela koji će se isplatiti Poreznoj upravi s osnove predujma poreza i prireza poreza na dohodak, odnosno u odgovarajuće fondove s osnove dužnih doprinosa sa zateznim kamatama, a ovrhovoditeljici zatraženi neto iznos plaće sa zateznim kamatama), to prema pravnom shvaćanju ovog suda u odnosu na preostali naplaćeni iznos zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, za koji Porezna uprava u dostavljenom obračunu nije odredila da se kao javno davanje ima isplatiti na odgovarajući način, a niti je isplatu tog dijela potraživanja ovrhovoditeljica tražila u ovršnom zahtjevu, sukladno odredbi čl. 67. st. 2. OZ/96 u svezi sa čl. 41. OZ/96, zbog prekoračenja granica određenih rješenjem u ovrsi, u tom dijelu ovrha nije provediva.

 

Pored navedenog, prema pravnom shvaćanju ovog suda uzimajući u obzir odredbu čl. 127. st. 1., 2. i 5. OZ/10 ovrhovoditeljici u ovršnom postupku radi naplate novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koja je utvrđena u bruto iznosu može pripasti jedino iznos neto plaće i zakonske zatezne kamate obračunate na taj iznos, a ne može joj pripasti zatezna kamata na iznos poreza i prireza. Naime, zatezna kamata na iznos poreza i prireza može jedino biti isplaćena Poreznoj upravi, odnosno državnom proračunu i proračunu jedinica lokalne samouprave.

 

Slijedom navedenog, a budući da ne postoje uvjeti za preinaku drugostupanjske niti prvostupanjske odluke (u dostavljenom obračunu Porezne uprave nije iskazan zaseban iznos obračunatih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, već je iskazan ukupni iznos zateznih kamata, u koje je uključen iznos zateznih kamata na neto iznos plaće), valjalo je nižestupanjske odluke na temelju odredbe čl. 395. st. 2 ZPP u svezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP te čl. 19. st. 2. OZ/10, ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku na temelju odredbe čl. 166. st. 3. ZPP u svezi s čl. 19. st. 1. OZ/10.

 

Zagreb, 21. siječnja 2020.