R 1-885/16

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

 

R J E Š E N J E

 

 

Općinski sud u Splitu, po sucu Bošku Jurčeviću, u izvanparničnoj pravnoj stvari predlagatelja pod 1) D. P., OIB:…, pod 2) P. G., OIB:…pod 3) D. G., OIB;… i pod 4) I. N., OIB:…., svi na adresi S., svi zast. po pun. A. P. Ž., odvj. u S., protiv predloženika S.-U. d.o.o. S., , OIB:…, zast. po pun. S. Č., odvj. u P., radi smjene upravitelja i postavljanja novog upravitelja zgrade, dana 20. siječnja 2020.g.

 

r i j e š i o   j e  :

             

I Odbija se prijedlog predlagatelja za smjenu upravitelja zgrade, a koji glasi:

"1. Smjenjuje se S.-u d.o.o., S., , OIB:… prava osoba ovlaštena za upravljanje stambenim zgradama kao upravitelj zgrade anagrafske oznake S., sagrađena na čest. zem. 8221/1 upisana u ZU 7899 k.o. S.

 

2. Postavlja se upravitelj N. d d.o.o. iz S., za zgradu anagrafske oznake S., sagrađena na čest. zem. 8221/1 upisana u ZU 7899 k.o. S."

 

II Odbija se zahtjev predlagatelja za naknadu troška postupka.

 

Obrazloženje

             

Dana 21. rujna 2016.g. zaprimljen je prijedlog predlagatelja za smjenu upravitelja zgrade i određivanjem novog upravitelja zgrade sagrađenoj na čest. zem. 8221/1 ZU 7899 k.o. S., anagrafske oznake ….

 

U prijedlogu je navedeno kako su suvlasnici stambene zgrade anagrafske oznake S., sagrađenoj na čest. zem. 8221/1 ZU 7899 k.o. S, te je prije podnošenja ovog prijedloga predan je sudu prijedlog za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine. Upravitelj zgrade da je S. d.o.o., S., pravna osoba ovlaštena za upravljanje stambenim zgradama. U. da grubo zanemaruje svoje dužnosti tako da se ne očituje na dopise predlagatelja u kojima upozoravaju na nezakonitosti u upravljanju zgradom, da isti ne postupa sukladno čl. 379 ZOV, te nikome od predlagatelja da nije položio uredan račun o poslovanju u prethodnoj kalendarskoj godini što je bio dužan učiniti do 30. lipnja ove godine. Osim toga, Upravitelj, a ovdje predloženik, da kod zahtjeva nekih suvlasnika za sanacijom ne poduzima nikakve mjere kojima bi se provjerilo da li se radi o privatnom ili zajedničkom vlasništvu dijelova zgrade koju treba sanirati, da li se posjeduju dozvole za navedene radove jer betoniranjem zelene površine i rušenjem "žardinjera" povećava se postotak izgrađenosti zgrade što dovodi do poništavanja lokacijske dozvole, te se ne pribavlja više ponuda a sve kako nalaže čl. 4. Ugovora o upravljanju zgradom. Upravitelj zgrade da je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer je sa suvlasnicima sklopio Međuvlasnički ugovor jer je sukladno čl.375. st. 2 ZV-a preduvjet sklapanja zakonitog i valjanog međuvlasničkog ugovora točno utvrđena nesporna veličina suvlasničkih dijelova  dok je suprotno navedenom u trenutku kada je većina suvlasnika čiji suvlasnički udjeli su navodno činili većinu suvlasničkih dijelova, potpisivala Međuvlasnički ugovor suvlasnički udijeli su bili sporni, a s čime je Upravitelj, ovdje predloženik, bio upoznat. Upravitelj da pogoduje određenim suvlasnicima na način da protiv njih ne poduzima potrebne radnje radi prisilne isplate na ime naknade pričuve. Uzajamni odnosi između suvlasnika zgrade i Upravitelja u svezi upravljanja su toliko poremećeni da predlagatelji ne dobivaju nikakve obavijesti o sastanku stanara, sukladno čemu ne mogu sudjelovati u donošenju odluka iako se smatra da ih obvezuje Međuvlasnički ugovor.

 

U odgovoru na prijedlog predloženik je naveo da upravitelj nije grubo zanemario svoje dužnosti, te da ne postoji osnov za udovoljenje zahtjevu predlagatelja, pa je predloženo zahtjev odbiti. Nadalje da je točno kako su odnosi među suvlasnicima zgrade narušeni, a što otežava njihovu međusobnu komunikaciju, međutim upravitelj da obavlja svoje dužnosti sukladno preuzetim obvezama iz Ugovora o upravljanju od 13. lipnja 2016.g. Isti međuvlasnički ugovor od 13. lipnja 2016.g. da je sklopljen 70 %-nom većinom kada se uzmu u obzir suvlasnički udjeli u zgradi, te su suvlasnici očito zadovoljni radom upravitelja odlučili poslove upravljanja povjeriti upravo predloženiku. Taj ugovor da nije otkazan. Predlagatelji da nisu ovlašteni da se upravljanje povjeri novom upravitelju, a s obzirom da nemaju natpolovičnu većinu suvlasničkih udjela.

 

Tijekom postupka sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka S. Z., S. D., M. K., V. O., M. G., te je pregledan izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, vlasnički list, Međuvlasnički ugovor od 13. lipnja 2016.g., Ugovor o upravljanju zgrade 18. listopada 2012.g., , dopisi S.-u s povratnicom od 19. studenog 2012, 26. veljače 2013.g. i 8. lipnja 2016.g., vlasnički list s zabilježbom revizije, dopis inspekciji, kao i ostala dokumentacija priložena u spis.

 

Iz iskaza svjedokinje S. Z. proizlazi kako je ista bila vlasnica stana u potkrovlju zgrade u S., i to od 1995.g. pa do siječnja 2018.g. kad je isti stan prodala. Nadalje, prvotno su vlasnice zemljišta na kojem je ta predmetna zgrada izgrađena bile svjedokinja i njene dvije sestre, a zgrada je izgrađena 1995.g. Negdje do prije 4 ili 5 godina 10 suvlasnika pojedinih samostalnih cjelina sastali su se i odredili da S.-u bude upravitelj predmetne zgrade, a ista da pri tom nije bila obaviještena kao ni njena sestra V. O.. Ukupno u zgradi 10 vlasnika stanova i 4 vlasnika poslovnih prostora. Prilikom prethodno navedenog odlučivanja da S.-u bude upravitelj zgrade misli da vlasnici koji su to tada odredili nisu imali potrebnu većinu. Svjedokinja da nije niti dobivala za pozive sastanke stanara pa nije mogla ni o čemu odlučivati. Nekoliko mjeseci nakon određivanja S. u. za upravitelja zgrade počela je dobivati u sandučić uplatnice za pričuvu te je tako i saznala da je S-u. upravitelj zgrade. S.-u je svima ugradila vodomjere u stanove osim njoj i njenoj sestri V., a koji trošak je plaćen iz sredstava pričuve. Na oglasnoj ploči zgrade stajala je obavijest koju je potpisala predstavnica stanara S. D., a na kojoj je pisalo da tko je zainteresiran za ugradnju vodomjera neka bude kod kuće određenog datuma. Ona da je tog dana i bila kod kuće ali kod nje nitko nije dolazio niti su joj rekli da će se vodomjeri ugraditi iz sredstava pričuve. Nakon 2 mjeseca saznala je da su vodomjeri ostalim stanarima ugrađeni, a svjedokinja je morala platiti 5.500,00 kn za tri vodomjera. Obraćala se S-u. u smislu da su ona i njena sestra dobili informaciju da u S. postoji firma P. koja ugrađuje vodomjere po cijeni od 1.700,00 kn dok je S.-u. uzela firmu B. Z kao jedinu ponudu i koja je ugradila vodomjere. Predstavnika stanara S. D. upozoravala je da vodomjer nekome nije ugrađen, pa je njena pretpostavka da je plaćala duplo više vode tj. cijeli rasip (višak) vode. Iskazuje kako je čula da su stanari podigli kredit od 25 000 Eura te je otišla u S.-u. da vidi te dokumente ali joj to nije omogućeno. Prije dvije godine uklonjene su zelene površine oko zgrade  te je taj teren betoniran,  a što se po građevinskim pravilima nije smjelo uraditi. Tada je tehničar S.-u. bio na terenu, a on se zove D. Č. te joj je dao zapisnik u kojem je navedeno da S.-u. nije obaviještena o tim radovima. Odmah kada su počeli radovi svjedokinja i gđa G. su bile na sastanku s direktorom S.-u, Pravnom službom i tehničarima. Na tom sastanku se direktor izvikao na svoje službenike u smislu da kako se radovi mogu izvoditi, a da S.-u za to ne zna. Bila je samo jedna ponuda. Prošle godine da su neki stanari i to P. i O. tražili da im se sanira vlaga na terasama u stanovima i to od predstavnice stanara S. D., a ona joj je rekla da nema sredstava dovoljno, te da se sredstva čuvaju za fasadu da bi pogodovalo pojedinim stanarima, pa se tako uzeo kredit i popločalo obiteljima R. i B.. Iskazuje kako prilikom kontaktiranja S.-u, u smislu da postoji povoljnija ponuda firme P. d.o.o. nije od njih dobila povratnu informaciju. Legalizacija predmetne zgrade se plaćala pojedincima iz sredstava pričuve kao npr. M. B.. Ističe kako svi stanari nisu plaćali pričuvu, te da ni ona nije plaćala pričuvu te je protiv nje pokrenut ovršni postupak i ima saznanja da ni M. B. nije plaćala pričuvu, te protiv nje nije pokrenuta ovrha. Također da su  podnijeli prijedlog za privremenu mjeru prije godinu i pol dana, a tek sada je stigla negativna odluka, pa sumnja da postoji urota, a S. D. je rekla da ona veze na sudu i da će sve riješiti. Svjedokinja ističe da ona ne plaća pričuvu od kako je S.- u, te da ova zgrada nije imala uporabnu dozvolu i da ne zna iz kojih razloga. Njen suprug da nije išao na sastanke, te da joj nije poznato da su suvlasnici protiv nje pokrenuli postupak radi naplate troškova legalizacije zgrade, kao i da joj nije poznato da je već ranije bio podnesen prijedlog za donošenje privremene mjere u istoj stvari. Svjedokinja ističe kako nije točno da je vršila onečišćenje stubišta koje je zajedničko, zbog čega je intervenirala policija, već da je policija  intervenirala zbog toga, a po prijavi S. D., jer joj je sestra svjedokinje rekla da je lezbača.

 

Iz iskaza svjedokinje S. D. proizlazi kako je ista vlasnica stana u S., prizemlje zgrade,. Taj stan je kupila 1993.g., a uselila se 2000.g., dok je sama zgrada izgrađena 1995.g. Tada je uselila i većina drugih stanara. Kazuje kako je 2011.g. bila izabrana za predstavnicu stanara i to većinom glasova, a to je bila sve do 2016.g. kada je izabran M. K.. Sa S. nikada nisu imali nikakvih problema, čak što više izlazili su odmah po pozivu na intervencije, te kada bi ih i drugi stanari zvali da imaju oštećenja, napuknuća cijevi i sl. S. da ju je uvijek obavještavala e-mailom da su izašli na teren i odmah bi detektirali o čemu se radi. Iskazuje kako su ona i svi drugi suvlasnici, dobili, kad su dizali kredite za stan, vlasnički list na kojem je pisalo da su vlasnici 1/1 za onoliko koliko imaju kvadrata su i vlasnici zemljišta, naime, bilo joj je poznato da su S. Z. i njezine dvije sestre V. O. i sada pok. Z., kojoj se ne može sjetiti prezimena, bile vlasnice cjelokupnog zemljišta na kojem je sagrađena zgrada, pa su one ugovoru o građenju dale zemlju izvođaču radova i za uzvrat su dobile jednu vertikalu, tj. pola kuće, koje stanove i poslovne prostore su one prodavale, a drugu polovicu kuće su prodavali izvođač radova iz K. H. od kojeg je svjedokinja i kupila svoj stan. Ističe kako je upoznavala ostale stanare  o poslovima redovite i izvanredne uprave zgrade  tako što je pisala obavijesti na oglasnu ploču o radnjama koje će se raditi u zgradi, i to bi uvijek bilo i nekoliko dana ranije kako bi se ljudi mogli pripremiti. Zapisnike sa sastanaka je stavljala u poštanske sandučiće onim vlasnicima koji nisu bili na tim sastancima, te ističe da su svi stanari bili u istom položaju, plaćali su pričuvu, a legalizaciju su svi suvlasnici platili svatko svoju po izračunu arhitekta. Iz tih sredstava pričuve, odlukom stanara, je plaćana legalizacija gđi B. jer ona tada nije mogla platiti tu legalizaciju i uredno je platila pričuvu, a taj iznos je platila u narednih nekoliko mjeseci, a to je bila odluka radi pristupanja natječaju za uređenje fasade koja je u derutnom stanju, te voda prodire u spavaće sobe i sl. Trošak legalizacije je bio u iznosu od  cca 13.000,00 kn, rezultat nesavjesne radnje investitora i izvođača radova, koji su radili objekt izvan gabarita zbog čega zgrada nije mogla dobiti uporabnu dozvolu, pa tako ni pristupiti sustavu pričuve. Da je zgrada rađena van gabarita saznali su baš od S. Z. na sastanku suvlasnika 2011.g., te su zatečeni ovim stanjem počeli raditi na pribavi dokumentacije, a u snošenju kojih troškova su sudjelovale i investitorice budući su bile svjesne da je odgovornost upravo na njima. Ali u svim kasnijim kreditima koje je zgrada podizala, iste nisu sudjelovale već su radile sve kako zgrada ne bi išla naprijed. Ništa nisu podržavale, bunile su se svađale i vrijeđale, te nisu htjele sudjelovati u ničemu, pa smo im sve obavijesti stavljale u sandučić. One su znale sve što se dešava u zgradi, jer su bile i usmeno obaviještene, ljudi su im dolazili na vrata i obavještavali ih o svim radnjama. Vodomjer nije ugrađen u stanove Z. i O., jer to isti nisu htjeli, tj. nisu plaćali pričuvu,, a za te potrebe je dignut kredit koji se plaćao u ratama.  Naime, ono su bili "mlada" kuća, pa nisu ni imali nikakvih sredstava iz pričuve, već su ista sredstva postepeno uplaćivali, tj. "prikupljali". Kredite su digli i za hidroizolaciju za krovove i podrume, jer je voda curila kroz krov i ulazila u suteren i podrum, a sve to spada pod zajedničke dijelove zgrade.

 

Iz iskaza svjedoka M. K. proizlazi kako je isti vlasnik poslovnog prostora u zgradi u S., anagrafske oznake … a njegov otac je vlasnik stana u istoj zgradi i u tom stanu živi od 1995.g. kada je zgrada i izgrađena. Od 2012.g kada su ušli u sustav upravljanja, većina suvlasnika je odabrala S. kao upravitelja zgrade. Niz sastanaka se održavao prije toga te je inicijativom većine u zgradi predloženo da se S. " uzme za upravljanje zgrade, međutim obitelji Z. i O. su sustavno sabotirali taj prijedlog. Kuća je nagomilavala probleme, problem s prikupljanjem novaca za plaćanje vode jer su stanovi spojeni na jedan priključak, pa se voda plaćala po broju članova kućanstva, te su tu nastajale razne razmirice. Trebalo je napraviti novu fasadnu ovojnicu koja nije izvedena u trenutku kada je zgrada građena pa smo i zbog toga htjeli ući u sustav upravljanja. Svjedok da je predstavnik stanara od prije 2 – 3 godine, pa se ne može točno sjetiti datuma. S. funkcionira po pozivu, sve stvari koje imaju kao problematične ili želie riješit, upravo su zato i ušli u  sustav upravljanja, da se problemi riješe na taj način da ne bi imali međusobne konflikte. S. uredno surađuje i izlazi na teren po pozivu.

 

Iz iskaza svjedokinje V. O. proizlazi kako je ista bila suvlasnica stana u zgradi u S., , od 1994.g. tj. 1995.g., pa sve do prodaje istog 2014.g. Ona je bila suvlasnica za 1/3 dijela i zemljišta na kojem je izgrađena ta zgrada zajedno s svoje dvije sestre S. Z. i pok. Z. Š.. U zgradi ima 10 suvlasnika stanova ne računajući vlasnike poslovnih prostora. Do 2011.g. nije bilo upravitelja predmetne zgrade. Do 1. siječnja 2012.g. svake godine je bio drugi suvlasnik predstavnik stanara pa su tako prikupljali sredstva zajedničke pričuve. Suvlasnica S. D. predložila je negdje 2005.g. da prikupljena sredstava polože kao štednju u C. b. gdje je ista i radila, kao i njezina kolegica koja s njom živi u njenom stanu, te obje rade u C. b.. Oni suvlasnici da su to prihvatili i učinili. Svjedokinja iskazuje da je ona bila predstavnik stanara, te se 2011.g. u 12 mjesecu, trebala razdužiti. Nekoliko mjeseci prije toga C. b. je išla u stečaj i gđa S. D. je jedva izvukla te novce iz banke od pričuve. Nakon toga, svjedokinja da ju je nazvala tražeći od nje, a s obzirom da se mora razdužiti, da joj donese te novce, kako bi iste mogla izbrojiti, da zna koliko novca ima kako bi se mogla razdužiti, na što joj je ona rekla "sram te bilo, ti mi ne vjeruješ, ja neću donijeti novce, šta mi možeš!" Većinom glasova suvlasnika za predstavnika stanara za 2012.g. izabrana je M. G.. Od tog sastanka narušeni su međuljudski odnosi. God. 2012. suvlasnici, tj. dio suvlasnika sklopio je međuvlasnički ugovor sa S., a svjedokinja nije vidjela taj ugovor tako da o njemu ne zna pojedinosti, a nije ni znala da je sklopljen dok nisu počele stizati uplatnice od S. za pričuvu. Oni koji su sklopili ugovor sa S. govorili su da je to 51 % suvlasništva, te su odredili iznose koliko će koji suvlasnik plaćati za pričuvu. Nakon sklapanja ugovora sa S. nekoliko godina predstavnik stanara bila je S. D.. Osobe te većine činili su I. P., S. D., oni bi se dogovorili, pa bi već donesene odluke samo iznijeli pred stanarima. S obzirom na narušene međuljudske odnose, nisu mogli komunicirati s gđom S. D., pa su pokušali to izravno učiniti sa S. ali od S. bi uvijek dobivali odgovor da se obrate predstavniku stanara. Objekt je imao sve dozvole osim uporabne, tada nije trebala legalizacija, ali kada je Zakon donesen da je potrebna uporabna dozvola, tj. išlo se u legalizaciju, te je zgrada minimalno izašla iz gabarita. Stanari su kod potpisivanja ugovora bili upoznati s činjenicom da zgrada nema uporabnu dozvolu. Sve poslovne odluke sadržavale su uglavnom samo jednu ponudu između ostalog to je bio i Vodomjer, a naknadno kada bi dio suvlasnika reagirao onda bi se pribavile još dvije ponude. Fasada zgrade nije dobro napravljena, u svim stanovima je bio problem hidroizolacije, pa je bilo potrebno sanirati te nedostatke, međutim gđa S. D. i tih 51 % , u tom smislu nije se ravnopravno odnosila prema svim stanarima. Svjedokinja je imala terasu koju je sanirala svojim novcima i to dva puta jer je vlažilo u poslovni prostor ispod nje, a kada je zatražila od predstavnika stanara da se to sanira iz pričuve, rečeno joj je da se novci prikupljaju za fasadu. Najveći problem je bio taj što je za posao izvanredne uprave bio potreban potpis svih suvlasnika a isti se odnosi na iznos od 177.000,00 kn ili 25.000 Eura, a sve u svrhu uređenja privatnog vlasništva, a ne zajedničkog i to uređenja dvora koji je privatno vlasništvo stanara B. i R., s tim da je to dvorište tretirano kao pokrov, a napominjem da je moja terasa bila terasa za koju nije bilo novaca puno prije toga, te se iz navedenih situacija vidi neravnopravnost suvlasnika. Osim toga predstavnik stanara treba odrediti prioritet, a prioritet je na ovoj zgradi fasada jer svima vlaži. Kad su započeti radovi na dvoru B. i R., oni da su zvali S. te je došao njezin predstavnik kojem sada ne zna ime, i on je tom prilikom kazao kako S. ne zna ništa o izvođenju tih radova. Kada se radi o poslu izvanredne uprave onda bi izvođač trebao biti na neki način, kooperant S. a ovdje je izvođač bila neka firma iz M. i bila je samo ta jedna ponuda, a naknadno su pribavili još dvije ponude, za što postoji dokumentacija, i to kada su radovi bili u zamahu. U trenutku sklapanja međuvlasničkih ugovora 2012.g. imovinski odnos nije bio riješen, rješenje od 10. siječnja 2001. koje je potpisao sudac Boško Jurčević, donio je rješenje po kojem su zajednički dijelovi zgrade pripali vlasnicima V. O., pok. Š. Z. i S. Z., po 1/3 dijela osim etažnih dijelova tj. netto stambene površine suvlasnicima. S. da je zaključila ugovor s neovlaštenim osobama jer zemljišno knjižne vlasnice čestice zemlje na kojoj leži zgrada tako i svih zajedničkih dijelova čije je predmet ovaj međuvlasnički ugovor povrijeđeno je zakonsko i ustavno pravo vlasništva jer se navedenim ugovorom upravo zadrlo u to pravo. Ugovor je ništavan  iako se pozivaju na 51 % od ukupne površine jer je evidentno da ni po tom ugovoru stanari zgrade ne ostvaruju zakonske pretpostavke za zaključenje navedenog ugovora. Oni da su se žalili S. u nekoliko navrata, angažirali su odvj. D. K., međutim odgovor S. je bio da nije ovlaštena ocjenjivati valjanost i vjerodostojnost donesenog međuvlasničkog ugovora. Na temelju tako sklopljenog međuvlasničkog ugovora napravljena je podjela kvadrata za plaćanje pričuve jer ukupni broj neto stambene površine je 1530 m2 bez zajedničkih dijelova. S. je s predstavnicom stanara proizvoljno odredila i neutemeljeno plaćanje kvadrata za što ima dokaz. Istovremeno odvjetnica D. K. je obavijestila i S. b, Poslovnu banku S. o ništavnosti ugovora da ne bi došlo do podizanja nekakvih kredita. Nakon toga suvlasnici pokušavaju riješiti problem zajedničkih dijelova pa Općinski sud u  Splitu 19. 11. 2013.g. donosi zaključak da je napravljena greška omaškom. Na njihovu žalbu Županijski sud je odlučio da se ne radi o omašci već o dopuni. Ni jedno ni drugo nije vjerodostojno jer u zemljišniku od 1995.g. postoji elaborat i izjava o etažiranju i svi položeni vlasnički ugovori gdje je vidljivo da su vlasnici samo neto stambene površine. Zatražena je i revizija na Vrhovnom sudu nakon čega Vrhovni sud potvrđuje rješenje, ali drugačijim odgovorom. Da gđa S. D. nije primila rješenje do 2016.g. Međutim, vidljivo je iz rješenja iz 2001.g. da je svatko primio rješenje i da je imao pravo na žalbu 15 dana. Ovaj postupak se trebao riješiti upravno pravnim postupkom a zaobišlo se vlasnice i bez znanja izbrisalo vlasništvo Š., O. i Z.. Napominje, da postoji od 1939.g. put koji je na česticama koje ne postoje, koje su izbrisane i kada su zatražili brisanje tog puta, gđa sutkinja Meštrović, je navela da je to moguće samo upravno pravnim postupkom i pronalaženjem vlasnika ili nasljednika. U međuvremenu odlukom jednog dijela suvlasnika podignut je kredit u iznosu od 177.731,25 kn za izolaciju privatnog vlasništva koje se odnosi na stanare B. i R.-F.. U zemljišniku stoji da su vlasnici tog dvorišta te osobe. Međutim, zna se da međuvlasnički ugovor podrazumijeva uređenje zajedničkih dijelova, a ne privatnog vlasništva. Ovdje se radi o izrazu S. i suvlasnika tzv. pokrova, a pokrov kao termin ne postoji nego otkrivena i nenatkrivena terasa koja može uvijek nekome biti pokrov. Za poslove izvanredne uprave potrebna je suglasnost svih suvlasnika. Postoje činjenice koje kazuju da je cijela ta ponuda sumnjiva.  Dana 31. 5.2016.g. započeli su radovi razbijanja pločica, odvođenje "šuta", na što su S. Z. i M. G. zvali S. Došao je njihov predstavnik koji je napravio zapisnik gdin Č., i rekao da ne postoji nikakvo saznanje o radovima ni o financiranju tih radova. Dana 13.6.2016.g. poslana je ponuda I. M. u iznosu od 177.731,25 kn. Ugovor je potpisan 27.6.2016.g. gdje je naveden isti iznos i u ugovoru stoji da radovi započinju nakon potpisivanja ,(podrazumijeva se šut, rušenje pločica) čime se započelo već u 5 mjesecu. Ova ponuda je donesena općenito bez Građevinske knjige u kojoj bi trebala biti specificirana količina materijala i svega ostalog. Međutim u ugovoru stoji  da je cijena fiksna i nepromjenjiva, a to je nemoguće. Uvijek postoji  ili malo veći ili malo manji iznos, a to nije nikada predviđeno. Za sve su reagirali i za sve nejasnoće kontaktirali su S. koja se oglušila i kao ping-pong lopticu da ih je slala od jedne do druge službe. Svjedokinja iskazuje da je ona bila investitor S. ali samo formalno. Ističe kako za zagradu prilikom izgradnje nije bila ishođena uporabna dozvola, ali da su svi suvlasnici po ugovoru bili upoznati da nema uporabne dozvole jer tada nije trebala i imali su se pravo žaliti na vrijeme, a to je pisano i u ugovoru. Svjedokinja iskazuje kako po njenom mišljenju zgradu nije trebalo legalizirati, jer su bila mala odstupanja, ali su mnogi u zgradi od poslovnih prostora napravili prenamjene i širili se da bi to mogli legalizirati.

 

Iz iskaza svjedokinje M. G. proizlazi kako ista živi u stanu u zgradi … od 1995.g., a stan je vlasništvo njene djece D. G. i P. G.. Iskazuje kako je prvo nastao problem s predstavnikom stanara 2016.g. negdje u siječnju. Naime, uslijed velikih kiša je kroz njenu teracu koja je pola pokrivena, a pola ne, došlo u stanu do dizanja parketa, te je prokišnjavao i krov, te je tada tražila da se iz zajedničkih sredstava S., tj. pričuve pokuša sanirati barem terasa i krov. Oni to da nisu odobrili, kao što su to tražili i drugi stanari, uz odgovor da se novci skupljaju za uređenje fasade. Nakon tri mjeseca saziva se sastanak kućnog savjeta svih suvlasnika na koji je došlo samo 5 suvlasnika, a i svjedokinja je bila na tom sastanku. Gospodin R i gđa B. s predstavnikom stanara gđom S. D. tražili su da se treba dignuti kredit za uređenje i sanaciju privatnog dvorišta. i to dvorišta koji su vlasnici R. i B.. Naime, u zemljišnim knjigama je upisano privatno vlasništvo R. i B., stana i dvorišta sa zelenom površinom. Ona da je tada rekla da se s tim ne slaže i da to neće potpisati, jer da se kredit nema što dizati za privatno dvorište već samo za fasadu, i tada su je napali, onog trenutka kada je rekla da ću ih tužiti jer nisu odobrili za nju mala sredstva za saniranje krova i njene terase. Počelo je vrijeđanje i rečeno joj je kako ih ona može tužiti kako god želi, te da oni imaju veze na sudu pa će dobit, a tako je, na žalost i bilo. U 5 mjesec poslije sv. Duje 2016.g. su počeli radovi u privatnom dvorištu R. i B.. Svjedokinja je zvala predstavnika S. gdina Č.. On dolazi 31.5. 2016.g. i ostaje zaprepašten da se vrše radovi u tim privatnim dvorištima. Potpisao je dokument u kojem S. ne zna da se izvode radovi u privatnom dvorištu i da nisu dobili nikakvu financijsku potvrdu za vrijednost tih radova. Svjedokinja i gđa Z. odlaze u S. i traže ravnatelja, tj. direktora, donijeli su cijelu dokumentaciju gdje se vidi da su ta dva dvorišta njihovo privatno vlasništvo, i direktor Š. je isto tada rekao kako on ne zna o čemu se tu radi i pozvao je gdina Č. koji je tada rekao kako je on vidio da se izvode radovi, a da se to moglo riješiti i preko osiguranja zgrade. Nije od toga prošlo ni 5 dana zovu S. da se i dalje izvode radovi, a onda su 13.6.2016. zvali gdina Č. i on im je tada rekao da je S. taj dan dobila ponudu o cijeni radova koja je obuhvatna bez ikakve specifikacije iznos od 177.751,25 kn. Ne zna tko je dao tu ponudu, ali misli da je to firma I. M. te da je ta cijena fiksna. Ugovor koji je potpisan 27.6.2016.g. između S. i zgrade odnosno 51 % suvlasnika, i firme I. M. za izvođenje ovih radova u dva privatna dvorišta R. i B., ali bez Građevinske knjige, koju ni dan danas nemaju, kao ni specifikacije troškova, a nisu pozvali ni sudskog vještaka da se vidi o čemu se tu radi. Predstavnici njih 51 % su tvrdili da je to prohodni krov, a toga nema već u zemljišniku stoji privatno dvorište sa zelenom površinom i da oni to moraju sanirati, a takav termin ne postoji. Od njih 51 % suvlasnika, troje J., B. i treće osobe se ne mogu sjetiti, su već dali agenciji oglas za prodaju stana s namjerom da odsele. Taj kredi koji je dignut 2.9.2016.g. u O b.  na  iznos od 177.751,25 kn, a o tome su odlučili suvlasnici njih 51 %, a 21.9.2016.g. su ta sredstva uplaćena firmi I. M.. Svjedokinja nije potpisala za kredit, te smatra da oni ne mogu u njeno ime podignuti tolike novce. Ona da ima više kvadrata pa i više plaća i to za njihovo privatno dvorište. Za taj iznos trebali su se potpisati svi suvlasnici. Nakon 3 – 4 mjeseca primijetila je da su neki počeli uređivati svoje stanove i to nakon nekoliko mjeseci od potpisa za ovaj kredit. Iz ovih sredstava koje smo uplaćivali S. plaćena je legalizaciji stana gđi B. kako bi ista mogla prodati svoj stan jer je bila pod ovrhom. Napominje, da bi njen glas trebao vrijediti više s obzirom da ima 160 m2 stambenog prostora, a ne isto kao oni koji imaju 88 ili 93 m2 jer se tako i biraju predstavnici suvlasnika. Svjedokinja navodi kako nije bila investitor u izgradnji.

 

              Čl. 45 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) propisano je da ako upravitelj grubo zanemaruje svoje dužnosti sud će ga smijeniti na zahtjev bilo kojeg suvlasnika i odrediti drugog upravitelja.

 

              Na temelju provedenih dokaza ovaj sud smatra utvrđenim da upravitelj nije grubo zanemario svoje dužnosti, pa nisu ostvareni uvjeti iz čl. 45 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96) za smjenom istog od strane suda i za određivanjem drugog upravitelja, pa je stoga odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom I.

 

              S obzirom na navedeno valjalo je odbiti zahtjev predlagatelja za naknadom troška postupka i odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.

 

U Splitu, 20. siječnja 2020.g.

                                                                                                                                                       S u d a c

 

Boško Jurčević,v.r.

 

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba na Županijski sud u Splitu, preko ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave, u 3 primjerka.

 

Dna:             

- punomoćniku predlagatelja

- punomoćniku predloženika

- u spis