Poslovni broj Gž Ovr-11/2020-2

             

     Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

      Poslovni broj Gž Ovr-11/2020-2

 

 

 

 

   R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

              Županijski sud u Osijeku, po sucu Marijani Žigić, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. e. – T. d.o.o., Z., ..., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica L. A. N., odvjetnica iz OD A. & P., odvjetnici iz Z., protiv ovršenika I. G. iz Z., ..., radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-4253/2019-3 od 11. rujna 2019., 20. siječnja 2020.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

 

              Žalba ovrhovoditelja uvažava se kao osnovana i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu  poslovni broj Ovrv-4253/2019-3 od 11. rujna 2019., te se predmet vraća tome sudu na ponovni postupak.

 

          Ostavlja se da se o troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

              Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

 

              „Odbacuje se prijedlog za ovrhu.“

 

              Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj iz žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., dalje ZPP). Žalitelj u bitnome ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Ovrhovoditelj ističe da je prijedlog za ovrhu podnesen 18. travnja 2014., te materijalno pravni propis koji regulira predmetnu pravnu stvar je Ovršni zakon koji je bio na snazi do 31. 08. 2014. Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona objavljen 30. srpnja 2014. a na snazi od 1. rujna 2014. Čl. 82. propisuju kako će se postupci u tijeku dovršiti po odredbama zakona koji su važili do stupanja na snagu tih Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, pa budući je postupak pokrenut prijedlogom za ovrhu 18. travnja 2014. bilo je potrebno postupak i dovršiti prema odredbama OZ/12 koji u članku 39. st. 4. propisuje kako nadležni sud ili javni bilježnik će pribaviti osobni identifikacijski broj ovršenika po službenoj dužnosti. Smatra da je naslovni sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je naložio ovrhovoditelju pribavu osobnog identifikacijskog broja ovršenika prije nego je isti sam pokušao pribaviti sukladno čl. 39. st. 4. OZ/12. Predmetnom odredbom propisana je iznimka u situaciji kada prijedlog za ovrhu ne sadrži sve potrebne podatke, obvezujući pritom javnog bilježnika odnosno sud da podatak o osobnom identifikacijskom broju pribavi po službenoj dužnosti. Slijedom iznijetog, ovrhovoditelj predlaže ovome sudu da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtjeva trošak žalbe.

 

Žalba je osnovana.

 

Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj sud je utvrdio, da je doneseno uz bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju ovrhovoditelj osnovano ukazuje žalbenim navodima, a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Ovo iz razloga jer pobijano rješenje nema u svemu razloga o odlučnim činjenicama.

 

Prvostupanjski sud odbacio je prijedlog za ovrhu temeljem čl. 39. st. 6. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13. i 93/14., dalje OZ) s obrazloženjem da budući  Javni bilježnik nije mogao bez dodatnih podataka o ovršeniku službenim putem pribaviti osobni identifikacijski broj ovršenika, pa je uputio poziv ovrhovoditelju da u roku od osam dana od primitka istog dopuni podatke o ovršeniku, pa kako isti to nije učinio, prvostupanjski sud odbacuje prijedlog za ovrhu.

 

Takav zaključak prvostupanjskog suda za sada se ne može prihvatiti.

 

Ovdje je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbacio prijedlog za ovrhu, a kako to osnovano u žalbi ističe ovrhovoditelj odnosno kada je primijenio Ovršni zakon („Narodne novine“ 93/14) koji u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu (podnesen 18. travnja 2014.) još nije bio na snazi. 

 

Naime, ovdje se primjenjuje Ovršni zakon („Narodne novine“ broj: 112/12 i 25/13 dalje u tekstu OZ/12) koji u čl. 39. st. 4. OZ propisuje kako nadležni sud ili javni bilježnik će pribaviti osobni identifikacijski broj ovršenika po službenoj dužnosti.

 

Osim toga, odredbom čl. 39. st. 3. OZ, koji je kao sankciju za nepodnošenje urednog ili potpunog prijedloga za ovrhu propisivao njegovo odbacivanje, bez vraćanja na ispravak ili dopunu, ukinut je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-I-2881/2014 od 1. lipnja 2016. („Narodne novine“ broj: 55/16), koja je stupila na snagu dana 15. lipnja 2016.

 

Odredbom čl. 53. st. 2 Ustavnog suda o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 99/99, 29/02) propisano je da ukinuti zakon i drugi propis, odnosno njihove ukinute odredbe, prestaju važiti danom objave odluke Ustavnog suda u „Narodnim novinama“ (ako Ustavni sud ne odredi drugi rok).

 

Nadalje, u odredbi čl. 56. st. 5. toga Zakona stoji da u postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno poništava ili ukida drugi propis ili pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon, odnosno poništeni ili ukinuti propis ili njihova ukinuta ili poništena odredba neće se primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.

 

Budući je pobijana odluka donesena nakon stupanja na snagu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, a utemeljena je na čl. 39. st. 6., odnosno na st. 3. OZ, koji je ukinut prije njezina donošenja, valjalo je uvažiti žalbu ovrhovoditelja sukladno odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ, ukinuti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U nastavku postupka, a s obzirom da odredbe OZ ne propisuju pravila glede postupanja sa neurednim i nepotpunim prijedlogom, supsidijarno će se u smislu čl. 21. st. 1. OZ primijeniti odredbe čl. 109. ZPP koje propisuju da se takav prijedlog ima vratiti ovrhovoditelju na ispravak i dopunu. Zavisno od daljnje dispozicije ovrhovoditelja, donijet će se nova, na zakonu osnovana sudska odluka.

 

O trošku žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci temeljem čl. 166. st. 3. ZPP.  

 

 

Osijek, 20. siječnja 2020.

 

 

      Sudac

Marijana Žigić, v. r.