- 1 -              Gž 2/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Gž 2/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. V. d.d., V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik T. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženika sindikata, Z., kojeg zastupa punomoćnica T. C. G., odvjetnica u Z., radi utvrđenja štrajka nezakonitim i zabrane provođenja štrajka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-15/19-6 od 2. prosinca 2019., u sjednici održanoj 20. siječnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-15/19-6 od 2. prosinca 2019.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je nezakonit štrajk koji je tuženik sindikat organizirao, najavio 8. studenoga 2019. i započeo 12. studenoga 2019. u 7,00 sati u svim županijama na području djelovanja poslodavca, tužitelja P. V. d.d., zbog spora o sklapanju kolektivnog ugovora, obustavom svih radova, te je zabranjeno tuženiku daljnje provođenje štrajka obustavom svih radova.

 

              Istom presudom naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 2.500,00 kn.

 

              Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik na temelju svih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              Žalba nije osnovana.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio da je dana 8. studenoga 2019. održan sastanak radi provođenja postupka mirenja u kolektivnom radnom sporu, a istog dana tužitelj je primio dopis tuženika koji objavljuje najavu štrajka za dan 12. studenoga 2019. u svim županijama na području djelovanja poslodavca (tužitelj) zbog spora o sklapanju kolektivnog ugovora.

 

              Utvrđeno je također da je najavi štrajka prethodilo kolektivno pregovaranje o sklapanju kolektivnog ugovora u kojem su s tužiteljem sudjelovali sindikat, sindikat P. V. te Sindikat p. i v. H. s tim da je članstvo tuženika 41,55%, sindikata P. V. 28,77% te Sindikata p. i v. H. 29,68% od ukupnog broja sindikalno organiziranih radnika zaposlenih kod tužitelja.

 

              Prvostupanjski sud je utvrdio također da je 31. listopada 2019. sklopljen kolektivni ugovor između tužitelja s jedne strane, te Sindikata p. i v. H. i sindikata P. V. s druge strane, na vrijeme od 4 godine, dakle, da je ugovor sklopljen od strane dva sindikata koji u svom članstvu imaju više od 50% radnika od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod tužitelja, a utvrđeno je i to da su u pripremanju štrajka sudjelovali D. V. i M. I., članovi Radničkog vijeća P. V. d.d.

 

              S obzirom na to da je kolektivni ugovor u konkretnom slučaju sklopljen sa dva sindikata koji u svom članstvu imaju više od 50% radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata, taj ugovor je utvrđen važećim.

 

              Naime, prema odredbi čl. 26. st. 1. Zakona o reprezentativnosti udruga poslodavaca i sindikata („Narodne novine“ broj 93/14 – dalje: ZRUPS), kolektivni ugovor koji su sklopile stranke iz čl. 25. st. 1. i 3. istog Zakona (poslodavac i sindikati), biti će važeći samo ako reprezentativni sindikati potpisnici u svom članstvu imaju više od 50% radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata.

 

              Po ocjeni ovog suda zakonito je shvaćanje prvostupanjskog suda da, s obzirom da samo reprezentativni sindikati koji u svom članstvu imaju više od 50% radnika članova od ukupno sindikalno organiziranih radnika kod reprezentativnih sindikata mogu sklopiti ugovor, te da tuženik taj uvjet ne ispunjava, iz čega proizlazi da tužitelj nema obvezu s tim sindikatom pregovarati niti taj sindikat može radi sklapanja kolektivnog ugovora organizirati štrajk.

 

              Takvo shvaćanje već je zauzeto u odluci ovog suda poslovni broj Gž-26/17 od 20. prosinca 2017.

 

              Tuženik u žalbi iznosi shvaćanje da odredbe ZRUPS-a nemaju nikakav utjecaj na pravo sindikata da organizira štrajk. Međutim, odredbe ZRUPS-a uređuju, između ostalog, tko su stranke kolektivnog ugovaranja i važenje kolektivnog ugovora, pa ako se štrajk organizira zbog spora o kolektivnom ugovoru, onda su i odredbe ZRUPS-a mjerodavne jer o njihovoj primjeni ovisi i zakonitost štrajka organiziranog s tim razlogom (kolektivni ugovor).

 

              Tuženik u žalbi ističe i to da njega ne veže kolektivni ugovor kojeg su sklopila druga dva sindikata, pozivajući se na odredbu čl. 194. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14 i 27/17 – dalje: ZR) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor.

 

              Međutim, bitno je da kolektivni ugovor svakako obvezuje druga dva sindikata koji su sklopili kolektivni ugovor na vrijeme od 4 godine, pa nije prihvatljivo nagađanje tuženika da bi kolektivni ugovor koji bi ispregovarao tuženik možda sindikati htjeli potpisati naknadno.

 

              Dakle, u odnosu na sporna materijalnopravna pitanja prethodno navedena, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, pa suprotna razlaganja koja u tom smislu iznosi žalitelj nisu prihvatljiva.

 

              U žalbi tuženik prigovara da je prvostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredbe parničnog postupka čl. 8. u vezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP jer da nije utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava priloženih na ročištu održanom 26. studenog 2019. (popis članova tuženika i pristupnice u njegovo članstvo) iz kojih navodno proizlazi da je u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora od 31. listopada 2019. i u vrijeme kada je tuženik pristupio organizaciji štrajka, tuženik imao u svom članstvu više od 50% svih sindikalno organiziranih radnika kod poslodavca.

 

              Međutim, s obzirom na to da je prethodni postupak u ovoj stvari zaključen dana 25. studenog 2019., a tuženik nije dokazao da te dokaze nije mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije uzeo u obzir te dokaze.

 

              Naime, prema odredbi čl. 299. st. 2. i 3. ZPP, stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogli iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno st. 2. istog članka, sud neće uzeti u obzir.

 

              Osim toga, prema odredbi čl. 26. st. 3. ZRUPS, broj članova sindikata potpisnika utvrđuje se prema podacima iskazanim u sporazumu iz čl. 7. st. 3. istog Zakona ili prema rješenju povjerenstva radi utvrđivanja reprezentativnosti sindikata, a prema tom rješenju od 29. svibnja 2019. (list 14 spisa) sindikat ima 91 člana, Sindikat p. i v. H. 65 članova i sindikat P. V. 63 člana.

 

              Dakle, zbog iznesenih razloga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je štrajk nezakonit, a što se tiče navodne nezakonitosti štrajka zbog sudjelovanja dva člana Radničkog vijeća u organiziranju štrajka, treba reći da obzirom na sve izneseno sadržaj žalbe koji se odnosi na taj razlog nije odlučan.

 

              Prema tome, potpuno i pravilno su utvrđene odlučne činjenice, a nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje se poziva žalitelj.

 

              Kao što je već navedeno i materijalno pravo je pravilno primijenjeno, a nije uočeno niti postojanje razloga na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 20. siječnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.