Poslovni broj: 7 Gž-965/2019-2

1

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Đorđu Benussi kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja T. t. d.o.o., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. E., odvjetniku u Odvjetničkom društvu C. G. & E. d.o.o. u Z., protiv tuženika M. P. iz L., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. H., odvjetniku u R., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 12 Povrv-4585/2017-17, od 12. ožujka 2019., 15. siječnja 2020.

 

p r e s u d i o  j e

 

              I. Žalba se odbija kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 12 Povrv-4585/2017-17, od 12. ožujka 2019. u pobijanom dijelu (točka II. i III. izreke presude).

 

              II. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom odlukom doslovce je odlučeno:

 

              i to presudom:

 

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Z. V. u R. poslovni broj: Ovrv-1141/16 od 22. studenoga 2016. u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu glavnice od 314,00 kuna uvećanu za zakonsku zateznu kamatu koja teče na iznos od 157,00 kuna od 21.01.2012. i 157,00 kuna od 21.02.2012., pa nadalje, sve do isplate, po godišnjoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

 

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Z. V. u R. poslovni broj: Ovrv-1141/16 od 22. studenoga 2016. u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu glavnice od 3.316,55 kuna uvećanu za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 157,00 kuna od 21.03.2012. i 159,55 kuna od 21.04.2012. i 3.000,00 kuna od 21.01.2015., pa nadalje, sve do isplate i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 3.923,68 kuna u roku od 8 dana.

a rješenjem:

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Z. V. u R. poslovni broj: Ovrv-1141/16 od 22. studenoga 2016. u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužitelju tražbinu u iznosu glavnice od 559,02 kuna uvećanu za zakonsku zateznu kamatu na iznos od 25,41 kuna od 21.05.2012. i 25,41 kuna od 21.06.2012. i 25,41 kuna od 21.07.2012. i 25,41 kuna od 21.08.2012. i 25,41 kuna od 21.09.2012. i 25,41 kuna od 21.10.2012. i 25,41 kuna od 21.11.2012. i 25,41 kuna od 21.12.2012. i 25,41 kuna od 21.01.2013. i 25,41 kuna od 21.02.2013. i 25,41 kuna od 21.03.2013. i 25,41 kuna od 21.04.2013. i 25,41 kuna od 21.05.2013. i 25,41 kuna od 21.06.2013. i 25,41 kuna od 21.07.2013. i 25,41 kuna od 21.08.2013. i 25,41 kuna od 21.09.2013. i 25,41 kuna od 21.10.2013. i 25,41 kuna od 21.11.2013. i 25,41 kuna od 21.12.2013. i 25,41 kuna od 21.01.2014. i 25,41 kuna od 21.02.2012., pa nadalje, sve do isplate, te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena."

Protiv te odluke i to presude tužitelj je izjavio pravodobnu i dopuštenu žalbu, s tim što žalbom pobija točke II. i III. izreke presude i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešne odluke o parničnom trošku.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu iznosa od 4.189,57 kuna na ime usluge tužitelja (distribucija televizijskog programa putem satelita) s tim da je tužitelj tijekom postupka dijelom povukao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, pa je u tom dijelu rješenjem utvrđeno da je tužba povućena, a dijelom je prvostupanjski sud održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (koji je postao u međuvremenu i pravomoćan – točka I. izreke presude), dok je točkom II. izreke ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi, te je odbio tužbeni zahtjev, a koji dio kako je već rečeno pobija tužitelj kao i odluku o troškovima postupka (točka III. izreke presude).

Prema tome u ovom slučaju radi se o sporu male vrijednosti (članak 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

Odredbom članka 467. stavka 1. i 2. ZPP presuda i rješenje kojim se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog određenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. u svezi sa člankom 457. stavka 1. i članka 467. stavka 1. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjana bitna povreda parničnog postupak iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2, 4, 8, 9 i 11. ZPP (na članak 354. stavka 2. točka 11. ZPP ukazuje i žalba žalitelja).

Stoga, u odnosu na žalbu žalitelja koja ukazuje na povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP za istaknuti je da ovaj sud kao drugostupanjski sud ne nalazi ovu povredu jer se pobijana odluka u pobijanom dijelu može ispitati, dati su razlozi o odlučnim činjenicama i nema kontradiktornosti u pobijanoj odluci.

Također ne stoji žalbeni navod da prvostupanjski sud a kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi nije naznačio u kojem dijelu odbija tužbeni zahtjev, jer je u točki II. izreke pobijane odluke decidirano navedeno: ..."tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.".

Na utvrđeno činjenično stanje, koje se u sporovima male vrijednosti i ne može pobijati (da su stranke sklopile ugovor 18. siječnja 2011., da je tužitelj dao tuženiku na korištenje satelitsku opremu i to satelitski prijemnik HD DVB-T i NDS karticu, da tuženik a zbog kvara na satelitskom prijemniku nije koristio usluge za veljaču i ožujak 2012., da iz ponude s cjenikom koji je tužitelj dostavio u spis i to važeće od 1. veljače 2013. proizlazi da je cijena najskuplje opreme 910,00 kuna, a cijena izgubljene, oštećene i sl. kartice 223,58 kuna, sve s uračunatim porezom na dodanu vrijednost), prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za plaćanje iznosa po računima za veljaču i ožujak 2012. budući da tuženik satelitski prijemnik nije mogao koristiti zbog kvara tako da nije ni koristio usluge tužitelja. Glede ovog dijela tužbenog zahtjeva koji je odbijen žalba tužitelja nije ni konkretizirana.

Što se tiče ugovorne kazne za satelitski prijemnik i karticu koju tuženik nije vratio, uzimajući u obzir kako su ugovor o zasnivanju preplatničkog odnosa i Opći uvjeti unaprijed formulirani od strane tužitelja kao trgovca, a tužitelj nije dokazao da se o pojedinim odredbama pojedinačno pregovaralo, a  navedena odredba o ugovornoj kazni koja stvarno predstavlja unaprijed utvrđeni iznos naknade štete zbog ne vraćanja satelitskog prijemnika i kartice je suprotno načelu savjesnosti i poštenja te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tuženika kao potrošača, pogotovo što je tuženik za opremu koja nije bila u funkciji i zbog koje je prestao koristi usluge tužitelja dužan platiti naknadu štete za ne vraćenu opremu u visini koja znatno premašuje vrijednost te opreme, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito zaključio da su te odredbe ništetne, odnosno da su potraživanja tužitelja za isplatu glavnice od 3.000,00 kuna (2.700,00 + 300,00 kuna) sve uvećano za zatezne kamate neosnovano.

Ovaj sud kao drugostupanjski sud prihvaća stav prvostupanjskog suda o ništetnosti navedenih odredbi, a kako to nije dovedeno u sumnju i žalbenim navodima tužitelja to žalba i nema svog opravdanja.

Kako se žalbom pobija i odluka o troškovima (točka III. izreke presude) s tim da u tom dijelu žalba nije ni konkretizirana, za istaknuti je da je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita i jasno obrazložena.

Žalitelj je zatražio i trošak žalbe, no u žalbenom postupku nije uspio, pa je taj zahtjev i trebalo odbiti kao neosnovan (članak 166. stavka 1. vezi sa člankom 154. ZPP) te je i odlučeno kao u točki II. izreke.

Zbog prije navedenih razloga odlučeno je kao u izreci pod točkom I. a temeljem članka 368. stavka 1. ZPP.

Dubrovnik, 15. siječnja 2020.

 

Sudac:

 

Đorđo Benussi

 

 

 

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

 

Miranda Hodžić