- 1 -              Rev-x 279/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 279/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Lj. M. pok. M. iz B., kojeg zastupa punomoćnik M. M. iz B., protiv tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Stalna služba u Benkovcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-670/13-5 od 28. listopada 2015., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-140/05 od 21. prosinca 2012., te rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-670/13-5 od 28. listopada 2015. kojim je djelomično potvrđeno, a djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-140/05 od 21. prosinca 2012., u sjednici održanoj 15. siječnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-670/13-5 od 28. listopada 2015. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-140/05 od 21. prosinca 2012. u toč. II. izreke (dio toč. I. izreke) i u toč. II. izreke te presuda Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-140/05 od 21. prosinca 2012. u toč. II. izreke, kao i rješenje drugostupanjskog suda i rješenje prvostupanjskog suda u kojima je sadržana odluka o troškovima postupka i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Prihvaća se djelomično tužbeni zahtjev tužitelja te se nalaže tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju isplati iznos od 19.190,00 kn, što iznosi 1.078,00 kn mjesečno, na ime naknade štete za korištenje zgrade za stanovanje počev od 01.siječnja 2002.g. do 25.travnja 204.g. zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa, do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu naknade za korištenje nekretnina u naravi gospodarskih zgrada, vinograda sa voćnjakom i šume položenih u k.o. Š. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u preostalom iznosu preko dosuđenog a do zatraženog iznos od 703.044,11 kuna."

 

Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

 

"Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 17.000,00 kn."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"1. Odbijaju se djelomično žalba tuženice Republike Hrvatske i žalba tužitelja Lj. M. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-140/05 od 21. prosinca 2012. godine pod toč. I. izreke osim u dijelu koji se odnosi na naknadu štete za korištenje zgrade za stanovanje počev od 1. siječnja do 31. listopada 2002. godine te pod toč. II. izreke.

 

2. Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke u dijelu koji se odnosi na naknadu štete za korištenje zgrade za stanovanje počev od 1. siječnja do 31. listopada 2002. godine, tako da se tužbeni zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan."

 

Rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:

 

"1. Odbija se djelomično žalba tužitelja Lj. M. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Benkovcu poslovni broj P-140/05 od 21. prosinca 2012. godine u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 15.000,00 kn.

 

2. Uvažava se djelomično žalba tužitelja te se preinačuje isto prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je tužitelju naloženo da tuženici naknadi parnični trošak preko iznosa od 15.000,00 kn do iznosa 17.000,00 kn, tj. za iznos od 2.000,00 kn, tako da se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u tom iznosu odbija kao neosnovan."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku te protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji tužitelj ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, ali pritom određeno ne navodi u čemu se ista sastoji, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije bilo moguće uzeti u razmatranje.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kupoprodajnim ugovorom od 19. prosinca 2000. kupio od M. D. sina G. kao prodavatelja, čest. zem. 1556, 1557/1 i 1558/2 k.o. Š. te kuću i ostale objekte položene na čest. zem. 1556 k.o. Š. i u površini od 4986 m2 za kupoprodajnu cijenu od 130.000,00 kn,

 

- da je rješenjem Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine Općine B. od 15. svibnja 1997. naseljeniku V. B. i članovima njegovog domaćinstva supruzi K., sinu A. i sinovcu Z. dodijeljena privremeno u posjed i na korištenje obiteljska stambena kuća koja se sastoji od tri sobe, kuhinje, kupaonice te nekretnine upisane u posjedovnom listu br. 20 k.o. Š. posjednika M. D. G. i to kat. čest. broj 1556 površine 725 m2 na kojoj je izgrađena stambena kuća,

 

- da je rješenjem Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljstvo, Uprave za prognanike, povratnike i izbjeglice od 30. listopada 2002. ukinuto rješenje Komisije za privremeno preuzimanje i korištenje imovine općine/grada B. od 15. svibnja 1997. godine kojim je imovina u vlasništvu G. D. na adresi u B., ..., kat. čest. 1556, 1557 i 1558 dana privremeno u posjed i na korištenje V., K., A. i Z. B.,

 

- da predmetna kuća položena na kat. čest. 1556 k.o. Š. ima 154 m2,

 

- da je u zapisniku uvođenju u posjed vlasnika imovine od 26. travnja 2004. utvrđeno da je Lj. M. predan stambeni objekt – imovina koja se nalazi u B., ....

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev te je naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 19.199,00 kn, što iznosi 1.078,00 kn mjesečno na ime naknade štete za korištenje zgrade za stanovanje počev od 1. siječnja 2002. do 25. travnja 2004. s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže označeno u toč. I. izreke, dok je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu naknade za korištenje nekretnina u naravi gospodarskih zgrada, vinograda sa voćnjakom i šume položenih u k.o. Š. s pripadajućim zateznim kamatama, u preostalom iznosu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa od 703.044,11 kn (toč. II. izreke).

 

Drugostupanjski sud je djelomično odbio, a djelomično prihvatio žalbe stranaka i presudio kao u izreci. Naime, shvaćanje je drugostupanjskog suda da tužitelju pripada naknada štete i to u visini od 7,00 kn po m2 stambenog prostora (dakle 1.078,00 kn mjesečno), odnosno ukupno iznos od 19.120,00 kn, ali za razdoblje od 1. studenoga 2002. do 25. travnja 2004., a ne kako je to presudio prvostupanjski sud za razdoblje od 1. siječnja 2002. (doduše i prvostupanjski sud u obrazloženju navodi od 1. studeni 2002.). Pritom se i drugostupanjski sud poziva na odluku Vlade Republike Hrvatske o visini naknade vlasnicima za pretrpljenu štetu ("Narodne novine", broj 68/03) kojom je propisano da se visina naknade za pretrpljenu štetu vlasnicima koja nije vraćena u posjed njihova imovina u rokovima utvrđenim u čl. 27. st. 2. i 3. Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", broj 46/96, 57/96, 124/97, 73/00, 87/00, 94/01, 88/02 i 26/03 – dalje: ZPPDS) utvrđuje u iznosu od 7,00 kn/m2 stambene površine. Drugostupanjski sud još navodi da tužitelj u smislu odredbe čl. 221.a ZPP nije dokazao da bi u okolnostima konkretnog slučaja pretrpio veću štetu i to u razdoblju od ukidanja rješenja o privremenoj dodjeli predmetne nekretnine (30. listopada 2002.) do dana kada mu je ta nekretnina predana u posjed (26. travnja 2004.).

 

Odluke nižestupanjskih sudova u dijelu kojima je tužbeni zahtjev odbijen nije moguće prihvatiti.

 

Naime, pravno shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojem tužitelju kao vlasniku nekretnine pripada naknada zbog nemogućnosti korištenja nekretnine iz razloga njezinog davanja na privremeno korištenje trećim osobama na temelju ZPPDS za razdoblje od ukidanja rješenja o privremenoj dodjeli predmetne nekretnine do dana kada mu je ta nekretnina predana u posjed nepodudarno je pravnom shvaćanju ovoga suda izraženom u odlukama Rev 1038/08 od 21. siječnja 2010. i Rev-x 1179/17-2 od 3. siječnja 2018. te shvaćanju Ustavnog suda u odluci broj U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008. iz kojih odluka jasno proizlazi da tužitelj ima pravo na naknadu zbog nekorištenja nekretnine od dana podnošenja zahtjeva za njezino vraćanje pa do trenutka stupanja u posjed, time da se visina naknade ne može isključivo ocjenjivati na temelju odredaba materijalnog prava na koje se (i u ovom predmetu) pozivaju nižestupanjski sudovi. U tom smislu i Europski sud za ljudska prava u slučaju Radanović protiv Republike Hrvatske - presuda od 21. prosinca 2006. na koju tužitelj ukazuje u reviziji.

 

K tomu, u situaciji kada je tuženica zadržala nekretninu tužitelja pod privremenom upravom i nakon podnošenja zahtjeva za povrat te imovine, tuženica je ograničila njegovo vlasničko pravo isključivo radi ispunjenja svoje obveze zbrinjavanja naseljenika na području državne skrbi, iako je u trenutku podnošenja zahtjeva prestala potreba da tu imovinu država štiti od propadanja i devastacije, a ostalo je samo interes tuženice da stambeno zbrine osobe kojima je nekretnina dana na privremeno korištenje (taj interes tuženice ne može imati značenje javnog interesa), slijedom čega visina naknade koju tužitelj zahtijeva u predmetnom sporu mora biti utvrđena u razumnoj mjeri s vrijednosti gubitka za vlasnika uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, pa tako, između ostalog i razdoblje u kojem je tužitelj bio onemogućen koristiti cijelu nekretninu ili njezin dio, a sve s obzirom na područje na kojim se nekretnina nalazi.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene sve odlučne činjenice na koje je ukazano ovom odlukom, to nema uvjeta za preinaku nižestupanjskih presuda glede odbijajućeg dijela zahtjeva tužitelja, pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i odlučiti kao u izreci.

 

S tim u vezi valjalo je ukinuti i nižestupanjska rješenja o troškovima postupka (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 15. siječnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.